JOM HAŠOA 24. travnja 2025., 27. NISAN 5785, MIROGOJ, ZAGREB.

Šalom prije svih Vama, dragi preživjeli Holokausta. Pozdravljam sve Vas, poštovani izaslanici predsjednika RH, Sabora RH, Vlade RH, grada Zagreba, predstavnike vjerskih zajednica, nacionalnih manjina u RH, veleposlanike i njihove izaslanike u RH, sve koji ste ovdje, dragi građani, dragi prijatelji.

Hvala što ste došli s nama obilježiti JOM HAŠOA ( Jom ha-Zikaron la-Šoa ve-la-Gvura) dan sjećanja na žrtve Holokausta koji obilježavamo 27. Nisana po židovskom kalendaru od 1951. god. - sjećanjem na ustanak u Varšavskom getu. Ove godine posvećen je 8. svibnju - Danu pobjede nad nacizmom i svršetku II. svjetskog rata u Europi.

Prije dva dana obilježili smo dostojanstveno 80. godišnjicu proboja koncentracijskog logora smrti JASENOVAC - simbola logora u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, jednom od 50 njih koji su uspostavljeni za provedbu rasnih zakona već 15. 4. 1941., pet dana nakon proglašenja NDH, početkom rada logora Danica u Koprivnici prije donošenja zakona 28. travnja 1941. Koja pripremljenost, revnost. Spomenimo samo one najstrašnije Gospić – Jadovno – Matajna – Slana – Pag, Jasenovac, Nova Gradiška, Đakovo, Lobor Grad - da ne nabrajam dalje njih 50-tak.

Za vrijeme te zločinačke tvorevine provodio se Samudaripen nad Romima, genocid nad Srbima, Holokaust nad Židovima i pogrom svih neprijatelja režima, antifašista i nepodobnih građana.

U logorima diljem Europe stradalo je 6 milijuna Židova od čega milijun i pol djece, od 9,5 milijuna Židova koliko se procjenjuje da nas je živjelo u Europi. Danas u Europi živi oko 2,5 milijuna Židova.

Polako, ali sigurno, brišu se tragovi da smo ikada ovdje bili. A tragovi življenja Židova na teritoriju današnje Hrvatske sežu u III. stoljeće. Najstarija židovska općina osnovana je 1539. u Dubrovniku u kojoj je i druga najstarija sinagoga u funkciji u Europi. Od kraja 19. stoljeća do II. svjetskog rata je vrijeme procvata židovske zajednice na ovim prostorima. U hrvatskim gradovima Židovi čine i do 15 % stanovništva u Čakovcu i Osijeku više od 10%, u Zagrebu 12.000, što je gotovo 7%. U Hrvatskoj živi 24 000 Židova, djeluju 42 židovske općine, više od 100 sinagoga i više od 120 groblja. Svagdje gdje su živjeli doprinosili su u svim djelatnostima: od graditeljstva, zdravstva, trgovine, znanosti, umjetnosti... U velikoj većini visokoobrazovani, davali su gradovima u kojima su živjeli srednjoeuropski duh. U vrijeme NDH izbrisano je 80 % židovske populacije. Ostali smo na ostacima ostataka i danas se brojimo u promilima.

Postavljam si pitanje kako se RH sjeća Holokausta i žrtava te sramotne zločinačke tvorevine unazad 30 godina postojanja.

1992. Sabor RH određuje komisiju na čelu s Vicom Vukojevićem, čovjekom koji je nakon toga bio i sudac Ustavnog suda RH, sa zadatkom da utvrdi koliko je Židova stradalo u koncentracijskom logoru smrti Jasenovac. Zaključak komisije sramotan je i za spomenuti (240) – taj je broj prezentiran Saboru RH i javnost.

1993. god. donesen je zakon kojim vojska NDH dobiva mirovine i izjednačava se s borcima NOB-a. Napominjem to jer je odlazak u NOB-e partizane za Židove značio spasiti život od te iste vojske, kao što je to značio i bijeg na teritorij fašističke Italije preko Sušaka u tada talijansku Rijeku koju je, kao i gotovo kompletnu jadransku obalu, NDH poklonila fašističkoj Italiji. Mnogi koji plaču za tom sramotnom tvorevinom zaboravljaju da današnje Hrvatske bez NOB-a, partizana i ZAVNOH-a, poslije i Domovinskog rata ne bi bilo.

1996. godine donesen je Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine. Tim antisemitskim zakonom, a tako ga jedino mogu nazvati, najviše je oštećena židovska populacija. Omogućio je povrat ukradene imovine ustašama, povratnicima koji su došli do židovske imovine u vrijeme NDH, zna se na koji način. Neki su je i dobili i taj apsurd stoluje u RH.

2006. godine na traženje 30-ak članova ŽOZ-a osnovana je protuzakonito nova vjerska zajednica Beth Izrael čime su omogućene manipulacije Židovima i židovskom imovinom. Osnovana je uz punu podršku i inzistiranje tadašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića i Ministarstva uprave koje djeluje u bivšoj zgradi Doma zaklade Lavoslava Schwarza, oduzetog 1941. Židovskoj općini Zagreb. Bio je to prvi dom za starije osobe na teritoriju današnje RH osnovan 1910. godine. Novi dom koji smo izgradili 1957. ove smo godine morali zatvoriti zbog teškog stradanja u potresu. Nismo imali sredstva da ga obnovimo, a država i grad niisu nam pomogli za razliku od obnove objekata drugih vjerskih i nacionalnih zajednica.

Istodobno, brojna ministarstva, državne i gradske ustanove i danas stoluju u židovskoj imovini diljem RH kao Ministarstvo uprave, Ministarstvo državne imovine, Sjedište HDZ-a, Hrvatski muzej arhitekture.

Nasuprot tome, ono malo imovine koja ima nasljednike je u raznim ladicama i čeka se da nasljednici umru i da postane državnom imovinom.

2002. godine Ministarstvo pravosuđa i uprave dozvoljava registraciju HOS-ovih postrojbi s oznakom Za dom Spremni čime su omogućene manipulacije kojima i danas svjedočimo, a isto je potvrđeno preporukom Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, osnovanog 2018. godine od Vlade RH na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem. Pokušali smo to riješiti zakonskim odredbama, nismo dobili potrebnu podršku niti od onih koji su s nama stradavali pod istim znakovljem i rasnim zakonima.

Prije dvije godine kada je RH predsjedala IHRA-om tražili smo da se obilježe mjesta stradanja u Zagrebu: Francuski paviljon, zatvor Savska cesta, mjesta odvođenja, pogubljenja, logora. Nije učinjeno NIŠTA. Nisu maknute niti ustaške ulice diljem Hrvatske uz časne iznimke.

Potpisane su mnoge deklaracije od osnutka RH: Washingtonska, Stockholmska, Terezinska i nedavno ponovna Washingtonska. Potpisani su i mnogi ugovori i doneseni mnogi dobri zakoni. Sve to postoji uglavnom samo na papiru. Mi tražimo, inzistiramo na rezultatima dogovora i potpisanih dokumenata. Kada već nestajemo, želimo da ostanu bar neki tragovi našeg življenja na ovim prostorima - bar u muzejima i na grobljima.

Čitajući razne portale, slušajući promocije knjiga i manifestacije po javnim ustanovama - logora i žrtava

NDH gotovo nije bilo, nisu postojali. Insinuiraju to i navodi poznatih povjesničara zaposlenih u državnim institutima, institucijama: za to ih država plaća i imenuje, pa i u institucije kao što je IHRA, a neki rade i kao kustosi u JUSP Jasenovac. Takva imenovanja vrijeđaju i najbolje pokazuju odnos prema žrtvama NDH i relativizaciju svih zločina.

Srušeno je gotovo 3000 spomenika koji su dio povijesti ovog naroda, povijesti antifašističkog otpora. Neki od njih vrhunska su umjetnička djela Bakića, Džamonje, Kršinića, Augustinčića, Bogdanovića. Izbrisana je povijest ovog naroda koja je stvorila našu domovinu Hrvatsku, piše se nova. Danas pred 80. godišnjicu pobjede traži se ukidanje Dana antifašističke borbe - jednog od najsvjetlijih dana ljudske povijesti.

U RH se taj dan ne slavi. Za mnoge je to dan okupacije, nerijetko se to javno i otvoreno govori bez reperkusija. Revizionisti povijesti su uspješni. Zašto? Zapitajte se. Kakva je edukacija i kako se provodi? Šuti se i tolerira.

U posljednje vrijeme često se pitam, a prvi put prilikom marša Savskom cestom 2015., vraćamo li se 30. godine prošlog stoljeća. S obzirom na agresivnost revizionista i šutnju koja brine čini mi se da nismo daleko od zahtjeva promjene Ustava i brisanja ZAVNOH-a te traženja da smo nasljednica NDH – jedne od poraženih sila osovine.

Gospodo, okrenimo se oko sebe: kako vidite, nestaje židovsko groblje. Groblja govore da je tu nekada netko živio, radio, doprinosio, ostavio nešto u sjećanje - da je postojao. Brišu se i sva ostala obilježja našeg postojanja.

Na kraju želim zahvaliti mnogim Hrvatima i građanima Hrvatske koji su spašavali i spasili živote Židovima, iako su tako ugrozili vlastiti život. One za koje se zna država Izrael odlikovala je „Medaljom pravednika među narodima“ - njih više od 130. Mnogi su ostali anonimni. Hvala i poklon svima njima.

Još jednom zahvaljujem svima Vama koji ste došli da zajedno obilježimo Jom Hašoa - dan sjećanja na žrtve Holokausta.

Poklonimo se žrtvama Holokausta i svim žrtvama nacističko-fašističko-ustaškog terora sila osovina, Trojnog pakta.

Ne zaboravimo.

ZIHRONO LIVARAHA

Ognjen Kraus

Foto: HINA / Admir Buljubašić