B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Mir i blagoslov svima! Kao i puno zdravlja!

Evo nas opet zajedno. Ljeto je za nama. Iako je bilo neuobičajeno vruće, nadam se da smo se svi dobro odmorili, jer pred nama se nalazi čitava serija blagdana, točnije vrhunac židovske godine. Naši Veliki blagdani, kako ih je nazvao zagrebački nadrabin dr. Šalom Freiberger, Roš Hašana (Nova godina), Jom Kipur (Dan pomirenja), te Sukot (Blagdan sjenica) su pred vratima. Ta spoznaja bi nas trebala radovati ali i zabrinuti. I podići nam temperaturu, jer nam se pruža jedinstvena prilika za tešuva, povratak samome sebi, ali i odgovornost da je ne propustimo. Ove godine samo Roš Hašana pada krajem mjeseca rujna. Erev Roš Hašana pada u nedjelju, 25.09.2022., prvi dan u ponedjeljak, 26.09.2022., a drugi dan u utorak, 27.09.2022., tako da za pripremu za predstojeće blagdane imamo čitav mjesec rujan. Bit svakog židovskog blagdana se može iskazati jednom riječju, a to je PROMJENA, promijeniti se, i kao pojedinci i kao zajednica, od onog što smo sad u ono što možemo biti, u svoje bolje ja.

Roš Hašan i Jom Kipur nam to posebno omogućuju. Pred nama je najvažniji period svake godine i ako ga uspješno apsolviramo, ostatak godine će biti samo upotpunjavanje detaljima. Pripreme za velike blagdane počinje u Elulu, židovskom mjesecu koji prethodi Roš Hašani. Recimo da imam zakazan datum suđenja na kojem će se donijeti presuda o mojoj ekonomskoj, zdravstvenoj i uopće egzistencijalnoj budućnosti, koliko vremena bih uzeo za pripreme? Dan? Dva? Siguran sam da bi se svatko od nas pripremao tjednima, ako ne mjesecima. Prema našoj tradiciji Roš Hašana je Dan suda (Jom HaDin) na kojem se svakom čovjeku sudi prema njegovim djelima, točnije prema njegovom izboru u kakvom moralnom svijetu želi živjeti.

Tog dana se odlučuje hoće li čovjek godinu završiti živ ili ne, hoće li imati poslovnog uspjeha ili ne, kakvog će biti zdravstvenog stanja. Sve ovo i još mnogobrojne stvari od najveće važnosti za ljudski život određuje se na Roš Hašana, a potvrđuje na Jom Kipur. Kao što i sportaši za svoje oglede s drugim sportašima pripreme počinju mjesecima prije samog takmičenja, tako i mi za svoj ogled sa samim sobom pripreme počinjemo u mjesecu koji prethodi Roš Hašani. U mjesecu Elulu počinje period intenzivne introspekcije, klarifikacije životnih ciljeva i približavanja B-gu. To je vrijeme kada razmišljamo o smislu života, to je vrijeme kada se odvajamo od svakodnevnog toka življenja, sticanja materjalnih stvari i trčanja za slavom i čašću. Elul je vrijeme kada zastajemo, uzimamo korak unatrag da promotrimo sebe objektivno i kritički. Četiri hebrejska slova od kojih je sastavljenja riječ Elul (alef, lamed, vav, lamed) su prva slova četiri riječi koje tvore stih: ‘’Ani le’dodive’dodi li” (‘’Moj je dragi moj i ja sam njegova’’).

To je poznati stih iz ‘’Pjesme nad pjesmama’’ (Šir Haširim 6:3) i sumira odnos između B-ga i Izraela, Njegovog naroda. Drugim rječima, mjesec koji prethodi Roš Hašana je vrijeme kada se B-g približava Svom narodu u želji da nam pomogne stvaranju duhovnije atmoshere s ciljem jačanja želje za ‘’tešuva’’ ( pokajanjem i ispravkom pogrešaka ). U subotu večer koja pada prije Roš Hašana i nastavljajući do Jom Kipura, Aškenazi širom svijeta počinju govoriti ‘’selihot’’, posebnu seriju molitava s ciljem da nas ‘’probude’’ i da nam ukažu na važnost Velikih blagdana, koji su pred nama, te da, ’’probude’’ B-žju milost. Riječ ‘’seliha’’ na hebrejskom znači izvinjenje, oprost. Nakon prijestupa s pravljenjem Zlatnog teleta, Moše je zamolio B-ga da mu objasni svoje puteve, odnosno da mu pomogne razumjeti kako B-g upravlja svijetom i B-g mu odgovara: ‘’Gospod je milosrdan i milostiv B-g, strpljiv, bogat milošću i vjernošću, koji čuva vjernost tisućama, koji prašta krivnju, opačinu i prijestupe” (Knjiga izlaska 34:6-7). Ova dva stiha su u našoj tradiciji poznati pod imenom ‘’Šaloš Esre Midot Harahamim’’ (‘’13 atributa milosrđa’’) i čine bit selihot molitvi, kao i molitvi za Jom Kipur. Usputna opaska, hebrejska riječ za milosrđe je ‘’rehem’’, što je ujedno i riječ za matrenicu, jer B-g se odnosi prema nama, kao i buduća majka prema bebi u svom stomaku, štiti je i hrani svim svojim bićem. 13 atributa milosrđa govore o B-žjoj strpljivosti, jer isti B-g koji nas je stvorio s čistim i neokaljanim srcem u svijetu punom mogućnosti da ispunimo svoje potencijale, dati će nam novu priliku, ako smo onu prije propustili. Selihot se govore u minjanu i puše se u šofar (od drugog dana mjeseca Elula), čiji ‘’plačni’’ glas bi nas trebao probuditi i podsjetiti na Dan suda koji je pred nama i da nas potakne da iskoristimo mjesec Elul za duhovni uspon i osobni rast koliko god to bilo moguće. Također u svakodnevnim molitvama ( jutarnjoj i večernjoj ) dodajemo 27. Psalam kojim njegov autor kralj David izražava želju da sve dane svog života proveda u B-žjoj blizini. Sefardi ovaj psalam dodaju u jutarnjoj i popodnevnoj molitvi. Ako nema minjana onda selihot govori pojedinac, ali ne govori djelove na aramejskom jeziku, kao ni 13 atributa milosrđa. Ako Roš Hašana pada početkom tjedna, kao što je slučaj ove godine (Erev Roš Hašana je u nedjelju 25.09.2022.), tada selihot počinjemo prethodnu subotu uvečer (17.09.2022./ 23.elula 5782.). Sefardi svoje čitanje selihot počinju na Roš Hodeš Elul (prvog dana mjeseca Elula), koji ove godine pada u nedjelju 28.08.2022. Najvažniji aspekt mjeseca Elula je pravljenje životnog plana, jer kad dođe ‘’veliki dan’’ i svatko od nas stane pred svog Tvorca da zamoli za još jednu godinu života, za novu priliku, poželjno je znati što u biti želimo. Sada bih probao odgovoriti na najčešća pitanja koja mi ljudi, Židovi i nežidovi, postavljaju za Roš Hašana. Prvo i najčešće je zašto ne slavimo Novu godinu u siječnju, kao manje više čitavi svijet. Odgovor: kalendar koji počinje u siječnju, a završava u prosincu poznat je pod imenom gregorijanski, a uveo ga je papa Grgur XIII 1582. Ovaj kalendar se temelji na još ranijem kalendaru poznatim pod imenom julijanski po Juliju Cezaru koji ga je uveo 46 g.p.n.e. Danas se većina pravoslavnih crkava drži julijanskog kalendara. Židovski kalendar ne samo da je puno stariji, već se po mnogo čemu razlikuje od oba ova kalendara. Kao prvo, židovski kalendar se temelji na mjesecu (tzv. lunarna godina ), a ne na suncu (solarna godina). Muslimani također imaju lunarni kalendar, ali židovski lunarni se razlikuje. Ali više o tome ćemo govoriti drugi put. Židovska godina je jedinstvena i po tome što ima 4 ‘’nove godine’’. Mjesec tišri, s kojim počinje Roš Hašana, iako je sedmi mjesec židovske godine, je ujedno početak godine u odnosu na broj godina, npr. 5782, 5783. Mjesec nisan u koji pada Pesah je prvi mjesec židovske godine i smatra se početkom godine s obzirom na blagdane (Pesah, Šavuot i Sukot), kao i za brojanje godina vladavine pojedinog židovskog kralja. Postoje još i dvije fiskalne Nove godine vezane za plaćanje poreza: 1. elul je Nova godina životinja, a 15. švat drveća (Tu B’švat). Rabini često uspoređuju židovski narod s mjesecom. Bez obzira koliko nam život izgleda mračan u pojedinim momentima, moramo znati da ‘’svjetlo’’ već čeka da se ponovo pojavi.

Židovska povijest je neprestani prikaz ovog načela. Također, za razliku od sunca koje je uvijek prisutno u svom najpunijem obliku, mjesec predstavlja progres i rast u fazama dok ne postane pun i blistav. I mi bi trebali gledati na život kao na stalan proces rasta i razvoja. To je i glavna poruka Židovstva. Mjesec reflektira sunčevu svjetlost, dok bi mi trebali reflektirati svjetlost čiji izvorište je B-g. Život moramo gledati kao na stalan proces rasta i razvoja. Sitni počeci mogu narasti do najvećeg potencijala, pa se čak i mrak može nadvladati. Drugo najčešće pitanje je što zapravo slavimo ili obilježavamo na Roš Hašana? Drugi židovski blagdani su vezani uz određene povijesne događaje, npr. Hanuka uz rat za duhovno i fizičko oslobođenje simbolizirano uz hramsku menoru koja je gorjela osam dana, blagdan Pesah je vezan uz oslobađanje iz egipatskog ropstva itd.

Odgovor: Talmud govori da je čovjek stvoren 1.tišrija, pa s obzirom na to, Roš Hašana bi bila kao svojevrsni rođendan ljudske rase. U Tori, u Knjizi postanka, izvještaj o stvaranju prvi ljudi navodi da je B-g stvorio Adama, muško i žensko, na ‘’sliku B-žju’’, što židovska tradicija razumije da ono što čini čovjeka čovjekom je posjedovanje slobodne volje. Naše postupke ne određuju nikakve božanske, psihološke ili socijalne sile, nego mi sami.

Apsolutno smo slobodni u izboru i stoga smo odgovorni za posljedice svojih postupaka. Zato je Roš Hašana blagdan, jedan uz dva, kojim slavimo svoju humanost vježbanjem i upražnjavanjem svoje slobodne volje.

Život je dar. Pojavio sam se. Nisam imao ništa s tim. Nisam imao veze sa svojim spolom, bojom očiju ili s tim koliko ću biti visok. Tako svaki dan, a posebno na Roš Hašana stojim s ovim darom. Kao i primordijalni Adam. I imamo istu dilemu, Adam i ja, kao i svatko od nas, što da učinim s tim darom? B-g mi je dao mene, dao mi je život i dao mi je čitav svijet za život.

I tako svakome od nas. Najveće egzistencijalno pitanje na koje svako čovjek mora odgovoriti: što učiniti s tim darom? B-g nam je dao život i dao nam je apsolutnu slobodu izbora što učiniti s njim. Već da je učinio samo to, bilo bi nam više nego dovoljno. Ali On je učinio još više. Objavio se na Sinaju i dao nam je Toru, uputstvo za vlastitu upotrebu. Ljudi me, poučeni dočekom Nove godine u siječnju, često pitaju da li je Roš Hašana sretan ili tužan dan? Odgovor: Roš Hašana je prvenstveno veoma ozbiljan dan, jer je to Dan suda, ali je ujedno i sretan, jer smo uvjereni da ćemo ako shvatimo značenje dana i pravilno ga upotrijebimo, zaista dobiti povoljnu presudu.

Tu se sad otvara novo pitanje: Zašto nam B-g uopće sudi i za što nas sudi? Odgovor: B-g nam sudi zato da shvatimo da je život ozbiljan posao. Ako smatramo da nam se sudi, biti ćemo skloniji da se prema životu odnosimo s odgovarajućom ozbiljnošću. Koncept B-žjeg suda zapravo nam šalje važnu poruku, a to je da je B-gu stalo do mene, stalo mu je do svakog od nas. Presuda podrazumijeva brigu. Ako nas nije briga, ne osuđujemo.

Stoga je to još jedan način da uvidimo da je Roš Hašana svečan i radostan dan i vidimo B-žji sud kao činjenicu da Mu je stalo do toga kako mi živimo. To je najsigurniji iskaz Njegove ljubavi za svakog od nas. Roditelji, ali i učitelji, znaju da se ljubav prema djeci iskazuje postavljanjem granica. A to još bolje prepoznaju djeca. Roš hašana na hebrejskom doslovno znači glava godine ili početak godine, ili kako prevodimo na hrvatski, Nova godina. U rabinskoj literaturi i liturgiji Roš hašana je opisana i kao Jom hadin (Dan suda) ili Jom hazikaron (Dan sjećanja) ili Jom terua (Dan kada čujemo zvuk šofara) ili Jom harat olam (Dan rođenja svijeta). Na taj dan stojimo pred nebeskim sudom, otvaraju se knjige života i smrti i mi iznosimo svoju priču i tražimo da budemo upisani za život i u sljedećoj godini. Glavna micva za Roš Hašana je čuti zvuk šofara (ovnujski rog), koji kroz tri različita zvuka simbolizira tri glavne teme dana: Tekia - jedan dugi jednolični zvuk kojim B-ga prihvaćamo za Kralja svijeta, Še’varim - tri zvuka srednje dužine simboliziraju jecaje i plač židovskog srca, Te’rua - devet kratkih zvukova nas alarmiraju da se probudimo iz spiritualnog sna. Netko mudar je davno rekao da bi se svi židovski blagdani, bilo biblijski bilo rabinski, mogli opisati jednom jedinom rečenicom: ‘’probali su nas uništiti, nisu uspjeli, i zato idemo jesti’’. Iako Roš Hašana nije blagdan vezan uz neki povijesni događaj, jelo je veoma važno, jer uvodni dio tzv. ‘’Simanim’’ (znaci) su dio Roš Hašana molitve i iskazuju našu želju za dobrom i uspješnom godinom. Peče se okrugla hala, koja simbolizira punu godinu i ispunjenje naših želja.

Umjesto u sol, kruh (a kasnije i jabuke) umačemo u med simbolizirajući našu molitvu i želju za slatku i uspješnu novu godinu. Također jedemo i čitav niz jela koje simboliziraju stvari za koje se nadamo da će nam se ostvariti u slijedećoj godini. Još u Talmudu je zapisana čitava lista tih jela od kojih svako jelo nosi svoju posebnu simboliku. Svaka zajednica se drži svog običaja, s time da su neka jela kao jabuke, datule, šipak i riba zajedničke svima. Iako na prvi pogled taj običaj izgleda kao ustupak nekom praznovjerju, što je židovstvu apsolutno strano, zapravo to nije tako. Cilj tih jela (simanim) je da nam budu podsjetnik i da zadrže naš fokus na ono bitno, na spiritualni dio Roš Hašane. Konzumirajući simanim s pravom koncentracijom i namjerom (kavana) dešava se prava čarolija i jelo dobiva spiritualnu dimenziju. Materijalno pretvaramo u duhovno. Jedući jela koja za nas imaju pozitivno značenje, shvatit ćemo da je pravo vrijeme da molimo za dobre i pozitivne stvari. No isto tako ćemo shvatiti da to nije dovoljno, već da moramo proći čitav proces tešuva, od pokajanja pa do ispravljana učinjenog. Običaj naše Općine je da u Sederu za Roš Hašana kao simanim jedemo okruglu halu umočenu u med, jabuke, datule, šipak, mrkvu i ribu. O simbolici hrane kao i o razlozima puhanja u šofar ćemo više govoriti na svečanoj večeri. Neka Vam to bude još jedan razlog više za dolazak. Ako Također je običaj da jedan drugog pozdravimo riječima Lešana Tova (Za dobru godinu!) ili Šana Tova Umetuka (Želim dobru i slatku godinu). Dani pred nama, Roš Hašana i Jom Kipur, u sebi sadrže potencijal da se promijenimo i počnemo iz početka. Nismo osuđeni da vječno slijedimo određeni put. B-g nam je dao sposobnost i mogućnost, ako to sami izaberemo, da se promijenimo. Ljudi često tom procesu prilaze površno ili forme radi, ali naša tradicija naglašava da je prilika dana samo onima koji misle ozbiljno i sve čine čista srca, a blagdani pred nama i dolazak u Općinu i Sinagogu mogu biti prvi korak na tom putu.

Zato mi je čast sve Vas pozvati u Općinu u Palmotićevu 16 u nedjelju 25.09.2022. u 19.00 sati na večernju molitvu i prvu svečanu Roš Hašana večeru, te u ponedjeljak 26.09.2022. također u Općinu na drugu svečanu Roš Hašana večeru. Ujedno Vas pozivam na obadva dana Roš Hašana, kako u ponedjeljak 26.09.2022., tako i u utorak 27.09.2022., na jutarnju molitvu trebamo minjan), koja počinje u 09.00, a uključuje i čitanje Tore, puhanje šofara (roga) i jutarnji kiduš.

U pozivu je naglasak na ‘’sve’’, jer židovski su blagdani prvenstveno kolektivno transformacijsko iskustvo i najbolje se doživljavaju u obiteljskom okruženju. Uvijek naglašavam da je naša Općina jedna velika obitelj, ‘’mišpaha’’, i svatko tko izostane osiromašiti će sebe, a i sve nas ostale.

ŽELIM SVIMA SRETNU I SLATKU NOVU GODINU!/ ŠANA TOVA UMETUKA!

Vaš rabin

Luciano Moše Prelević