JOM HAŠOA , 27. Nisan 5784 (06. 05. 2024.)

Šalom dragi prijatelji.

Najprije pozdravljam sve preživjele Holokausta, na žalost sve Vas je manje.

Pozdravljam sve uzvanike, predstavnika predsjednika RH, Vlade RH, Sabora RH, veleposlanike i njihove izaslanike u RH, predstavnike nacionalnih manjina, vjerskih zajednica – sve vas dragi prijatelji koji ste nam se pridružili na današnji dan da s nama obilježite JOM HAŠOA dan sjećanja na žrtve HOLOKAUSTA i da odamo počast žrtvama naci-fašizma i ustaškog režima u vrijeme Drugog svjetskog rata, da se sjetimo šest milijuna Židova koji su ubijeni jer su bili Židovi, za koje nema mjesta u arijskoj Europi pa tako ni u Hrvatskoj. Diljem okupirane Europe otvaraju se koncentracijski logori u koje se odvode Židovi u kojima se likvidiraju na najbrutalniji način bez razlike radilo se o starcima, ženama ili djeci U logorima diljem Europe stradalo je 6 milijuna osoba, od čega milijun i po židovske djece.

Upozoravamo već nekoliko godina, i ponovno danas, toliko godina nakon pobjede saveznika i poraza sila osovine, da je u europskim zemljama i svijetu agresivni antisemitizam u izrazitom i progresivnom porastu, da se otvoreno napadaju Židovi i židovska imovina, uništavaju škole, sinagoge i groblja. Antiizraelizam je prerastao u otvoreni antisemitizam.

Antisemitizam postoji i u Hrvatskoj, postojao je uvijek kao i svagdje u Europi. Za sada ovdje nema bez ekscesnih situacija, za razliku od mnogih zemalja u Europi i svijetu. Krizne situacije su uvijek bile dobra hrana za antisemitizam i svaki ekstremizam. Takva situacija sigurno je dodatno isprovocirana odgovorom Izraela na napad 7. listopada od strane terorističke organizacije Hamas, osnovane s ciljem brisanja Izraela s lica zemlje, kao što su trebali biti izbrisani s lica zemlje u vrijeme II svjetskog rata.

Ima nas sve manje i manje, ali antisemitizam će postojati i kad Židova ovdje neće biti. Protivim se svakoj vrsti ekstremizma dolazio s bilo koje strane. Polako ali sigurno brišu se tragovi da smo ikada ovdje bili i živjeli. Podsjetit ću, da tragovi življenja Židova na teritoriju današnje Hrvatske sežu u III stoljeće. Živjeli smo na čitavom teritoriju današnje Hrvatske od Dubrovnika, najstarije židovske općine osnovane 1539. godine u kojem postoji druga najstarija sinagoga u funkciji u Europi – do Vukovara gdje je općina osnovana 1843. godine.

Kraj 19.stoljeća do II. svjetskog rata je vrijeme procvata židovske zajednice na ovim prostorima. U hrvatskim gradovima Židovi čine i do 10 % stanovništva. Živi 24 000 Židova, djeluju 42 židovske općine, postoji tridesetak sinagoga više od 120 groblja. Svagdje gdje su bivali živjeli su život sredine u kojoj su živjeli punim plućima. Doprinosili su svojim sredinama u svim djelatnostima od graditeljstva, zdravstva, trgovine, znanosti, umjetnosti. U velikoj većini bili su visoko obrazovani. Učinili su gradove u kojima su živjeli ugodnim srednje europskim sredinama.

U Zagrebu je živjelo 12 000 što je blizu 7% stanovništva. Zagrebu smo dali pečat srednjoeuropske metropole, kao što sam rekao i mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj

I tada u vrijeme najvećeg uspona židovske zajednice sve se mijenja 10. travnja 1941., danom proglašenja Nezavisne Države Hrvatske koja 30. travnja donosi i rasne zakone prema uzoru na Treći Reich. Rasni zakoni se provode nad Romima i Židovima, isti teror se provodi nad Srbima, antifašistima i svima onim koji se suprotstavljaju toj zločinačkoj tvorevini. Počinje teror nad izabranim žrtvama, uspostavljeni su sabirni i koncentracijski logori smrti.

13. travnja 1941. nisu još ni proglašeni rasni zakoni, ali dobro organizirana tek uspostavljena država započinje deportirati Židove , Srbe, Rome, sve nepoćudne u sabirni logor Danica u Koprivnici i dalje u logore smrti Jadovno, Jasenovac … Na teritoriju NDH djelovalo je 50-ak logora koji već peti dan nakon uspostave vlasti počinju djelovati.

Na osnovu rasnih zakona umoreno je više od 80% Židova – odnosno oko 35 000 na teritoriju NDH. Oni koji su se spasili, spasili su se bijegom preko okupiranog teritorija Hrvatske koji je poglavnik poklonio fašističkoj Italiji i bijegom u NOB.

Želim zahvaliti i mnogim Hrvatima koji su spasili živote Židovima, iako su tako ugrozili vlastiti. One za koje se zna, država Izrael odlikovala je „Medaljom pravednika među narodima“ – njih više od 130. Mnogi su ostali anonimni. Hvala i poklon njima.

U vrijeme trajanja zločinačke tvorevine Nezavisne države Hrvatske izvršen je Samudaripen nad Romima, Genocid nad Srbima i Holokaust nad Židovima.

Polako ali sigurno nestajemo kao i mnoge židovske zajednice u Europi i svijetu. To je posljedica gotovo istrebljenja Židova u Europi kao i u Hrvatskoj . Zato i tražimo da se ne zaboravi što se dogodilo. Da je postojao i mračan period Hrvatske povijesti s kojim se je potrebno otvoreno suočiti, a Hrvatska to nikada nije učinila. Nestajemo mi, a nestaju sva obilježja naše prisutnosti u Hrvatskoj. Želi se zaboraviti da smo ikada postajali – što, kako i gdje smo bili prisutni.

NDH je uspostavila više od 50 logora. O tome se ne govori, o tome se ne želi govoriti. To se i negira. To čine čak i oni koji su u obrazovnom sistemu pod ingerencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja. Rezultati su to državnih institucija koje ne provode zakone koji postoje.

Mi ne odustajemo od naših zahtjeva kažnjavanja za negaciju Holokausta, genocida na teritoriju NDH, ne odustajemo od kažnjavanja revizije povijesti, negiranja zločina, postojanja logora smrti, toleriranja znakovlja NDH. Tražili smo uvođenje kaznenog zakona i njegovo stavljanje na dnevni red zasjedanja Sabora. Umjesto toga revidiran je prekršajni zakon visokim kaznama. Nas to ne zadovoljava i to nije ono što smo tražili. Na žalost naši supatnici, koji su stradali prema istim zakonima u vrijeme NDH, nisu učinili ono što su mogli kao zastupnici u Saboru RH ili članovi Vlade RH. To se posebno odnosi na dosadašnjeg zastupnika naše nacionalne manjine.

29. veljače završeno je predsjedanje Republike Hrvatske MEĐUNARODNOM ORGANIZACIJOM SJEĆANJA NA HOLOKAUST (IHRA-e). Učinjeno. Potpisani su definicija o antisemitizmu i mnoge deklaracije. Sve je održano daleko od javnosti i bez informiranja javnih glasila. Odradili smo predsjedanje na vlastito zadovoljstvo, bez rezultata zbog kojih je IHRA osnovana.

Napomenuo sam, da se ovdje, u ovom gradu i državi, polako ali sigurno brišu tragovi našeg postojanja na više načina. Osvrnimo se oko sebe ovdje na Mirogoju, središnjem zagrebačkom groblju, spomeniku kulture otvorenom 1876. Jedno od prvih multikonfesionalnih groblja u srednjoj Europi. Tada je podijeljeno na 4 dijela: katolički, pravoslavni, protestantski i židovski bez ograda, a arkade su obilježene simbolima pripadajućih vjeroispovijesti na krovnim kupolama kao i MRTVAČNICE, završene 1885. Židovska mrtvačnica je već dvadesetak godina izvan funkcije.

Ponovit ću i ove godine: devastacija se nastavlja, židovski dio groblja Mirogoj izgubio je svoj identitet. Briše se povijest Židova, briše se povijest ovoga grada. Svjedočimo kulturocidu. Upozoravamo godinama, tražimo zaštitu. Mirogoj je povijest ovoga grada, spomenik kulture. Devastacija se širi polako na čitav Mirogoj. Groblje koje se nalazi na turističkoj karti Zagreba je devastirano i proces se nastavlja. Vrijeme prolazi.

Ne želim ponavljati, ali čeka se da nestanemo. Drugi puta mirno promatrate kako nestajemo, kako nas se briše. U gradu i državi kojoj smo dali nesaglediv doprinos u povijesti ne možemo doživjeti niti to da se obilježe mjesta s kojih su naši preci odvođeni u logore smrti, ne možemo doživjeti da se obilježe mjesta logora, stradanja.

Je li razlog, kako neki tvrde, jer to nije postojalo? Sramimo se toga? Ili se ne želimo sučelit s time? S teškoćama se uklanjaju ulice ustaških glavešina, s časnim iznimkama na inicijativu gradskih vlasti, ali u pravilu na naš zahtjev, zahtjeve izraelskog veleposlanstva i židovskih organizacija. To su bila neka od naših traženja od Vlade RH u vrijeme predsjedanja IHRA-om. Nije od toga učinjeno ništa, osim što je konačno riješeno pitanje Bloka 17 u Auschwitzu. Konačno je započela zajednička akcija Ministarstva kulture i medija u zaštiti židovskih groblja diljem Hrvatske i nadamo se donošenju novog zakona o grobljima.

Potpisane su mnoge deklaracije od osnutka Republike Hrvatske do danas: Washingtonska, Stockholmska, Terezinska, i nedavno ponovna Washingtonska. Potpisali smo mnoge deklaracije, ugovore donijeli mnogo dobrih zakona. Zašto lažemo samima sebi i svim ostalima. Nas interesira što i kako se i što provodi od toga. Mi želimo i tražimo rezultate dogovora i potpisanih dokumenata. Kada već nestajemo, želimo da ostanu bar neki tragovi našeg življenja na ovim prostorima.

Na kraju zahvaljujem se svima Vama koji ste došli da s nama obilježite Jom HaŠoa dan sjećanja na žrtve Holokausta.

Poklonimo se žrtvama Holokausta i svim žrtvama nacističko-fašističko-ustaškog terora.

Ne zaboravimo!

ZIHRONO LIVRAHA!

Ognjen Kraus