B''H

Zašto uopće biti Židov, a posebno danas?

Naš najveseliji blagdan je Hanuka. Blagdan Hanuka prvenstveno označava ponovno otkrivanje, prepoznavanje i vraćanje vrijednostima Židovstva u svijetu u kojem su vladale vrijednosti tadašnjeg pokušaja globalizacije svijeta ( helenizacije ). Situacija jako slična današnjoj, kada u današnjoj globalizaciji i vrijednostima koje nam se nameću sa svih strana i svim mogućim sredstvima moramo ponovo pronaći i otkriti vrijednosti Židovstva.

Zato bih Vam, dragi prijatelji, želio skrenuti pažnju na neke ideje i misli na koje sam nedavno naišao u jednom članku rabina Blecha i želio bih ih podijeliti s Vama. On počinje svoj članak s tvrdnjom da biti Židov znači dijeliti dragocjene Božanske darove, koje nikad ne bi smjeli uzimati zdravo za gotovo. Osnovni princip u Židovstvu, posebno u Kabali, je da ništa ne bi smjeli uzimati zdravo za gotovo. U članku autor se koncentrira na, kako ih on naziva ,, pet najvećih Božanskih darova “, a u ovom tekstu ću, zbog ograničenog prostora, govoriti samo o prvom, kako ga rabin Blech nazvao ,, naša jedinstvena misija “.

Na jednom predavanju Albert Einstein je prenerazio publiku kada je izjavio da mu je žao što je rođen kao Židov. Ljudi su bili šokirani, jer kako je tako veliki um mogao izgovoriti tako neobičnu, da ne kažemo skandaloznu tvrdnju? S osmjehom Einstein je vragolasto nastavio i rekao: ,, Zato što mi je to oduzelo privilegiju da izaberem postati Židov !“. Autor, kao i rabin Blech, rabin u desetoj generaciji, nije imao tu privilegiju izbora da postane Židov, to je dobio rođenjem. Ali mudrošću koju je dobio od naših predaka i životnim iskustvom došao je do spoznaje da njegov identitet kao Židova sadrži dragocjene Božanske darove. I to vrijedi za sve Židove bez razlike da li su postali Židovi rođenjem ili svojim izborom, odnosno konverzijom. Čak i ja sebe držim za Židova po svom izboru. To sam shvatio studirajući u ješivi. Rabin Nosson Weisz je često govorio da nama, koji smo rođeni kao Židovi, ali kako nismo znali puno o židovstvu uopće nismo živjeli židovskom životom, zapravo zavidi, jer smo mi dolaskom u ješivu izabrali biti Židovi. Tako pred svima nama je isti izbor. Rođeni smo kako Židovi, ali da li zapravo želimo to i biti?

I kao ilustraciju o židovskoj jedinstvenoj misiji rabin Blech opisuje događaj koji mu se dogodio dok je na aerodromu u Dallasu čekao svoj let. Dok je sjedio u čekaonici udubljen u dnevnu stranicu Talmuda (Daf Jomi), pristupio mu je jedan kršćanski svećenik, te sjeo pored njega duboko se ispričavajući i započinjući razgovor pitanjem: ,, Vidim da čitate knjigu na hebrejskom i također vidim da nosite šešir, da možda niste rabin? “ Nakon potvrdnog odgovora je nastavio govoreći da se je čitavog života nadao da će jednog dana sresti rabina, jer iako je on kršćanski svećenik, on je uvijek znao i osjećao da su Židovi ,,narod ,Knjige“ i da imaju poseban odnos s B-gom, i da su oni B-žji izabrani narod, a da su rabini njihovi duhovni vođe. I da je zato on uvijek želio zamoliti rabina da ga blagoslovi, te je onda upitao rabina Blecha da li bi bilo moguće da zamoli za tu čast da ga rabin blagoslovi? Rabin Blech je bio strašno ganut tom molbom i blagoslovio ga je Kohenskim ( svećeničkim ) blagoslovom iz Tore i izgovorio ga je na hebrejskom. Svećenik je od sreće i ganuća počeo plakati. I rabin Blech je shvatio da je za tog svećenika svaki Židov poveznica s originalnom Torom, s direktnom B-žjom riječju. I da bez obzira na postojanje brojnih teoloških doktrina koje nas razdvajaju ( a ima ih puno ), on je jasno prepoznao i prihvatio jedinstvenu ulogu Židovstva, koju je riječima iskazao prorok Isaija da Židovi moraju biti ,, svjetlo ostalim narodima “.

Židovi, svi koji su živjeli jučer, koji žive danas i koji će živjeti sutra, su direktni potomci Abrahama, Izaka i Jakova, narod koji je stajao u podnožju brda Sinaj i primio Toru da je prenese s generacije na generaciju. To je i papa Franjo priznao nedavnim dokumentom u kome kaže da Crkva treba prestati evangelizirati Židove jer su Židovi ,,korijen kršćanstva“! Židovsko ,, izabranje “ se ne sastoji u tome da tvrdimo da smo superiorni, nego u prihvaćanju odgovornosti u prenošenju Božje poruke ostatku čovječanstva. B-g je Abrahamu, prvom Židovu, objavio da će ga učiniti velikim narodom, da će Ga blagosloviti i da će on sam, Abraham, biti blagoslov drugima ( Post.: 12:2), odnosno da će drugi narodi biti blagoslovljeni kroz njega. Židovi, Abrahamovi potomci, ne samo da će biti blagoslovljeno, nego će oni sami biti blagoslov drugima, i ovdje na zemlji će biti izvor Božanske duhovnosti, dobrote i svetosti. Taj Božji blagoslov Abrahamu ( Birkat Abraham ) se preko Isaka i Jakova prenosi danas na sve nas. Da li ima išta dragocjenije nego biti dio naroda kome je povjerena takva jedinstvena misija?

Kad bi pitali prosječnog čovjeka na ulici što njemu znači Judaizam, vjerojatno bi devet od deset ljudi odgovorilo: Šabat, blagdani, sinagoga, propisi kašruta, žalobni običaji, ili općenito tradicija. Ali sve to je samo mali dio onoga što Judaizam znači, to je samo vrh ledene sante. Judaizam je zapravo sveobuhvatni sistem koji pokriva sve aspekte života, kako na individualnom, tako i na društvenom nivou. Sistem micvi ne pokriva samo vjersku sferu, nego sve modele ponašanja, osobne odnose, odnose u obitelji između supružnika, prema djeci, odnos liječnika i pacijenta i sve aspekte zdravlja i vođenja zdravog života, profesionalni integritet i poslovnu etiku, odnos prodavača i kupca, određivanje cijene i marže, odnos poslodavca i zaposlenika, isplata plače na vrijeme kao i veličinu same plače, odnos vladara prema podređenim, obaveza zajednice prema svakom pojedincu, kao i obaveza pojedinca prema zajednici, porezni sistem, briga o onima koji nemaju, školski sistem, pravni sistem, kako voditi kuću, zajednicu, društvo, državu. Drugim riječima, Judaizam nije religija nego način života, to je zbir uputa za umijeće življenja u svim aspektima života.

Svi dijelovi Tore rade zajedno prema sveobuhvatnom cilju kojeg možemo sumirati kao: stvaranje pravednog društva inspiriranog vizijom čovjeka kao slikom i prilikom B-ga. Ideja Tore je osnovati model društva, koji će svijet željeti dobrovoljno slijediti i tako donoseći dobrobit Tora života i B-žjeg blagoslova što je većem dijelu čovječanstva moguće. Usput, riječ Tora se najčešće pogrešno prevodi na druge jezike kao ,,Zakon“. Riječ Tora ima isti korijen kao riječi ,,more“ ( učitelj ) i ,,horim“ ( roditelji ) i znači ,,uputstvo“, jer kao što i roditelji i učitelji nas upućuju kako živjeti, tako nam je i B-g, kao čovječji Tvorac dao upute za vlastitu upotrebu, samo je problem u tome što se većina nas žali B-gu bez da je pročitala te upute. I uvijek kad spominje posebne obaveze židovskog naroda, Tora nikad ne propusti naglasiti taj širi, univerzalni cilj. Židovski narod Tora naziva kraljevstvo svećenika (Mamlehet Kohanim) i sveti narod (Goj Kadoš), svjetlo narodima i kaže da će svi narodi biti blagoslovljeni kroz židovski narod. Kao što je jedan nežidovski povjesničar rekao da Židovi oduvijek znaju da je židovski narod ,,imenovan“ da bude pilot projekt za cijelo čovječanstvo.

Ovo bi ujedno trebala biti najava serije tekstova, kojom ćemo probati kroz objašnjavanje pojedinih micvot objasniti što je zapravo Judaizam, njegov program, sredstva ostvarenja, te njegov krajnji cilj. Prvenstveno ćemo se baviti konceptom micve i svim onim što je vezano uz njih, jer čitav Judaizam je baziran na sistemu kojeg formiraju 613 Tora micvot s brojnim rabinskim uputama. Pokazat ćemo kako je svaka micva sastavi dio u Božjem planu za bolji svijet i kako je svaka micva relevantna i primjenjiva i danas, kao i onog dana prije više od tri tisuće godina kad je Tora dana na Sinju. Riječ micva doslovno prevedena znači zapovijed, dok u širem smislu može značiti i općenito činjenje dobrog djela. Mi ćemo govoriti uglavnom u terminu Tora zapovijedi. Zapadni svijet nije navikao na koncept činjenja nečega samo zato što je zapovjeđeno. Zapadnjaci se drže moralnih normi, ako se uopće drže nečega, jer vjeruju da ih vrijednosni sistem i društvo, u kojem su odgojeni, uvjetuju. O svemu tome ćemo govoriti puno više i detaljnije na predavanjima.

Za kraj želim još jednom naglasiti da iz Tore i sveukupnog učenja Judaizma (Talmuda, midraša, kabale, rabinske literature) proizlazi da glavni cilj Judaizma nije ništa manje od formiranja pravednog i socijalno osjetljivog društva s brigom za svakog pojedinca, koje bi bilo model i uzor čitavom čovječanstvu. To je i razlog židovske ,,izabranosti“, točnije odgovornosti za čitav svijet, kao i davanje zemlje Izraela židovskom narodu. I ponovno osnivanje države Izrael na pepelu Holokausta pruža židovskom narodu prvi put u dvije tisuće godina priliku da još jednom probamo ostvariti taj cilj. I ova serija tekstova bi trebala biti naš skromni doprinos ostvarivanju tog cilja.

rabin Luciano Moše Prelević

Glavni rabin u RH i Vrhovni rabin Crne Gore