B’’H

Dragi prijatelji,Šalom Alehem! Mir i blagoslov svima!

I puno zdravlja! Purim je za nama i naša tradicija nas uči da 30 dana prije Pesaha počinjemo pripreme za Pesah, kako osobne tako i društvene. Neka ovaj tekst posluži kao uvod i podsjetnik.

U židovstvu mi ne obilježavamo niti komemoriramo događaje. Da bi neki događaj postao praznik mora biti transformacijsko iskustvo potrebno da funkcioniramo kao Židovi, bilo kao pojedinci ili kao narod. Biblijski praznici (Pesah, Šavuot, Sukot, Roš Hašana, Jom Kipur) su neophodno potrebni za naše formiranje kao Židova, i kao pojedinaca i još važnije kao naroda. Rabinski praznici (Purim, Hanuka) su odgovor na nove uvjete života i potrebom za dodatnim transformacijskim iskustvima i stjecanjem određenih karakternih osobina.

Ali praznik bez kojeg sve to ne bi bilo moguće je Pesah. Pesah nije tek jedan od naših blagdana. On je stožerni blagdan oko kojeg se sve drugo okreće. U Kidušu (posvećenju) Šabata, kao i svakog drugog Jom Tova (blagdana) kažemo da je taj dan ‘’sjećanje na Izlazak iz Egipta’’. Dva puta dnevno u Š’ma Israel kao i na druge brojne načine se podsjećamo na događaj koji je donio rođenje Židovskog naroda. I B-g se Židovskom narodu u prvoj od 10 Zapovijedi (‘’Aseret Dibrot’’) predstavlja kao B-g povijesti, kao onaj tko nas je izveo iz Egipta, kuće ropstva. Čak i Matan Tora (davanje Tore), kao i kasniji ulazak u Erec Israel može se sagledati kao dio procesa Izlaska, dodajući njegovom već velikom značaju i centralnoj ulozi koju Pesah ima u židovskom životu. Čak i prije izlaska iz Egipta, B-g je naredio Mošeu i Aronu da formiraju židovski kalendar, koji će nam dati novi fokus u našem spiritualnom životu. Stvaranje kalendara, (kombinacijom lunarnog i solarnog) je bila prva zapovijed dana židovskom narodu. Mi posvećujemo mjesec Nisan kao prvi mjesec židovskog kalendara po kojem određujemo sve naše blagdane, dok godine brojimo od 1. tišrija (prvog dana sedmog mjeseca židovskog kalendara) i stvaranja prvog čovjeka Adama.

To nam omogućuje da ostanemo povezani s ostatkom svijeta, ali i istovremeno prihvaćajući našu izdvojenost (što je izvršavanje B-žje zapovijesti da budemo sveti, ‘’goj kadoš’’), našu jedinstvenu sudbinu kao naroda, s jedne strane izdvojeni od ostalih naroda zbog posebnog zadatka, i istovremeno zbog tog istog zadatka povezan s cijelim svijetom i svim narodima kao nijedan drugi narod. Kalendar nas podsjeća na to. Blagdan Pesaha najbolje slavi i ukazuje na tu jedinstvenost židovskog naroda. I na svakoj generaciji je da učini sve da bude dostojna toga. O kalendaru ću više i detaljnije pisati u jednom od slijedećih Hadašona. Sada bih s vama želio podijeliti neke ideje u vezi Pesaha, ideje koji bi trebale biti u našem fokusu tokom Sedera i čitanje Hagade. Centralna micva Sedera je ispričati svojoj djeci priču o izlasku iz Egipta. Talmudski mudraci na hebrejskom to kažu ‘’sipur Jecijat Micrajim’’, priča o Izlasku iz Egipta. Rabin Joseph Soloveitchik, jedan od najvećih rabina 20. st., podučava da riječ sipur, priča, ima veze s riječju sofer, pisar, ili riječju sefer, svitak ili knjiga. Želio je naglasiti da sofer, pisar, koji ispisuje sefer, svitak, proizvodi nešto trajno, nešto što će trajati generacijama. Tokom Sedera roditelji su također uključeni u čin ‘’ispisivanja trajnog svitka, trajne knjige’’. Ti svitci, te knjige, su naša djeca. Tokom pashalne večeri mi smo sofrim, pisari, koji upisuju u srca i um naše djece neizbrisivu priču koja će biti prenesena budućim generacijama. Midraš Jalkut Šimoni donosi ideju da kad je Mojsije umro, nebeski glas je objavio da je umro najveći pisar u Izraelu. Zašto je u rabinskoj literaturi (midrašu) Mojsije nazvan ‘’najvećim pisarom’’?

Zar samo zato jer je po B-žjem diktatu zapisao Toru? Ali zašto mu to mudraci ubrajaju u najveću zaslugu? Zato što nije bio samo pisar Tore, te B-žje riječi zapisao na svitak kože, nego ih je upisao i u srca ljudi, mudrost Tore je urezao u sam bitak židovskog naroda, u njegov genetski kod, i to je učinio na takav način da je svaka generacija stekla sposobnost prenijeti je slijedećoj. To je također naš najvažniji cilj tokom Sedera, da Tora i njene ideje postanu sastavni dio duše naše djece. Kad kažemo Pesah svima nam je prva asocijacija maces, beskvasni kruh. Na početku Sedera uzimamo srednju macu i lomimo je. Postoji mnogo ideja zašto to radimo. Jedna od najpoznatijih je, da s obzirom da je na početku Sedera maces nazvan ‘’kruhom bijede koji su jeli naši očevi u zemlji Egipatskoj’’, to ukazuje na činjenicu da su Židovi bili robovi i jako siromašni. S obzirom da ne zna kad će opet doći do jela, siromah, bez obzira na to koliko je gladan, nikad ne pojede obrok do kraja, nego uvijek odvoji dio za poslije. Zato i mi lomimo macu i dio ostavljamo za poslije. Rav Soloveitchik ima drugačiju interpretaciju. Kad kažemo da su Židovi bili robovi u Egiptu automatski pomislimo da su svi naš praočevi i pramajke imali isti status, da su u svom ropstvu bili jednaki. Ali to nije bilo točno. Postojali su razni nivoi ropstva. Neki su Židovi živjeli u boljim uvjetima od drugih. Prema našoj tradiciji, pleme Levi je ostalo slobodno, Egipćani ih nisu pretvorili u robove. Znači neki su imali više hrane od drugih. I Rav je učio da oni koji su imali više sudijelili svoju hranu s onima koji su imali manje. Zato kad mi danas lomimo macu na dva jednaka dijela, kao što su naši praočevi radili, to simbolizira hesed, čin ljubavi i davanja drugima, našu empatiju, našu solidarnost jednih s drugima, čak i u najtežim trenutcima.

U jednom momentu autor Hagade citira stih iz Knjige proroka Ezekiela (16:7) ‘’..i dođe do najveće ljepote...ali ti si bila još gola i otkrivena’’. Koje je značenje ovog, možda najčudnijeg, stiha u Hagadi? Rav Soloveitchik objašnjava da je život židovskih robova bio grozan i da su živeći stotinama godina u kulturi koja je ljude ponižavala oduzimajući im ljudsko dostojanstvo i sami postali takvi, i da je jedan dio naših praotaca izgubio moralnost i plemenitost, živjeli su život ‘’golih i otkrivenih’’. I tada se dogodilo nešto teško zamislivo, dogodilo se čudo, veće od svih čuda koje je B-g uradio u Egiptu. Židovsko roblje je promijenilo svoj život, uzdigli su se i otvorili svoje srce B-žjoj volji. Izabrali su novi dereh, put posvećen višim idealima i ciljevima. To je zahtijevalo čudesnu hrabrost. Kabalistička tradicija to naziva ‘’gevura’’, što označava ovladavanje svojim destruktivnim nagonima i željama, implementirajući samokontrolu i samopožrtvovanje. Taj herojski čin osobne promjene židovskog naroda u izabiranju načina života i prihvaćanju odgovornosti da budu ‘’Mamlehet Kohanim’’, Kraljevstvo svećenika i kao najstariji Božji narod primjer ostalim narodima svijeta, je najvažnija poruka Pesaha i trajna lekcija za sve nas.

Ovo je bilo samo nekoliko ideja Pesaha za razmišljanje. O ovim ali i brojnim drugim idejama ćemo govoriti tokom mjeseca ožujka na našem druženju u Klubu uz kavu, vino i knjigu, a i pokoji wiskey, jer do Pesaha moramo konzumirati sav tekući hamec. Sam Seder bi trebao biti transformacijski proces na putu ka slobodi. Pojam slobode u židovstvu ne znači anarhiju ili raditi sve što mi padne na pamet, nego znači preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, jer samo slobodan čovjek ima slobodu izbora. I zato će cilj naših seansi u mjesecu ožujku ‘’Uz kavu do slobode’’ biti kako postati slobodan u židovskom smislu.

Ove godine Pesah slavimo od 16. do 23. travnja (od 15. do 22. nisana), dakle osam dana (u Izraelu se slavi 7 dana). Erev Pesah je u petak, 15.04.2022./ 14. nisana 5782.

Prva dva dana i posljednja dva dana su praznici (Jom Tovim), a četiri srednja su polu blagdani (Hol Hamoed). Prve dvije večeri priređujemo Seder večeru (u Izraelu samo prve večeri). Pesah je obiteljski praznik, a Seder večera je prvenstveno prilika za prijenos židovske tradicije od djeda na unuka. Zato ohrabrujem sve da probaju napraviti Seder u svojim domovima, ako ne već ove godine, onda jedne od slijedećih. Pružit ću vam svu potrebnu pomoć. Kako je naša Općina jedna velika obitelj, a sebe doživljavam kao vašeg djeda (sve više tako i izgledam) zaduženog za prijenos tradicije, pozivam vas da se svi zajedno okupimo na tradicionalnoj Seder večeri u našem Klubu. Nisam upoznat s jelovnikom, ali na osnovu dosadašnjeg iskustva, znam da će biti ukusno i obilno. Naglašavam da s obzirom da ne živimo u Izraelu, prisustvo na obje Seder večere je obavezno.

Kriva riječ, ne radi se o obavezi nego o zadovoljstvu zajedničkog druženja. Zato me veseli pozvati vas na obadva Sedera. Oba Sedera ćemo održati u klubu Općine. Broj prisutnih ćebiti ograničen i zato Vas molim da našem uredu na vrijeme prijavite svoj dolazak. Ujedno koristim priliku razbiti jednu zabludu. Tijekom osam dana Pesaha (sedam u Izraelu) ne jedemo kruh, ali nemamo obavezu jesti maces. Maces s gorkim travama se mora jesti samo na Seder večeri.

Na početku sam spomenuo da 30 dana prije Pesaha (što praktično znači odmah nakon prolaska purimskog mamurluka) započinjemo sa pripremama za Pesah. Od osobnih aktivnosti bih istakao učenje brojnih propisa vezanih za praznik, kao i čišćenje kuće, dok bih se kod društvenih fokusirao na micvu ‘’kimha d’pisha’’, što u prijevodu s aramejskog znači ‘’brašno za Pesah’’. Radi se starom običaju davanja novčane pomoći gradskoj sirotinji za sve njihove potrebe za proslavu Pesaha.

Ovaj običaj je prvi put spomenut u Jeruzalemskom Talmudu. S obzirom da je bilo jako teško tokom sedam dana praznika kupiti brašno košer za Pesah, sirotinja koja je živjela od dana do dana, nije bila u stanju kupiti brašno za macot (beskvasni kruh) i zato su zajednice (općine) uvele običaj da im distribuiraju brašno prije Pesaha. Danas većina ljudi ne peče sama sebi macot, nego ih kupuje, a i potrebe ljudi su se promijenile i zato se fond kimha d’pisha prilagodio današnjim zahtjevima. Sve židovske zajednice širom svijeta sakupljaju novac i doniraju ga potrebitima prije praznika da se mogu na vrijeme pripremiti. Već sam vam ranije u prijašnjim Hadašonima naglasio socijalnu stranu Purima i mjeseca adara, a značaj pomoći onima koji imaju manje od nas glede Pesaha je neusporediva veća, i ne smijemo dopustiti da ih neimaština, za koju oni sami osobno nisu krivi, sputa u ostvarivanju transformacijskog iskustva slobode i spriječe njihovo prisustvo na našem Sederu. Kaže se da prije Pesaha postoje samo dva tipa ljudi, oni koji daju donacije u fond ‘’kimha d’pisha’’ i oni koji primaju pomoć, drugim riječima, pozivam sve koji imaju mogućnosti da se donacijama pridruže našem fondu i da na taj način pomognemo članovima naše obitelji da Pesah proslave s dostojanstvom. U vezi s donacijama mi se možete obratiti osobno ili je ubaciti u za to označenu kasicu (‘’pušku’’) za cedaka ispred sinagoge ili uplatiti u računovodstvu. Za kraj bih vam ispričao jednu istinitu priču o distribuciji novčane pomoći prije Pesaha. U gradu Brisku, jedna siromašna žena je prišla rabinu Josefu Dov Soloveitchiku i zapitala ga nešto jako čudno. Pitala ga je da li može umjesto 4 čaše vina na Sederu upotrijebiti mlijeko, i objasnila mu je da si ne može priuštiti vino. I on joj je odgovorio dajući joj pozamašnu sumu novca. Rabinovoj supruzi nije bilo jasno zašto joj je dao toliko veliku sumu novca, puno više nego što je trebala za vino. I rabin joj je odgovorio da iz činjenice da je žena htjela piti mlijeko za Pesah da zaključiti da nije imala niti mesa za jelo (židovski propisi zabranjuju konzumiranje mesa i mlijeka u istom obroku), i zato joj je on dao dovoljno novca da kupi i vino i meso za cijeli praznik.

Zbog svega ovoga mi je čast i zadovoljstvo pozvati Vas da nam se pridružite obje Seder večere:

PRVA SEDER VEČERA U KLUBU OPĆINE: na Erev Pesah u petak, 15.04.2022./ 14.nisana 5782. s početkom u 20.15 nakon službe usinagogi koja počinje u 19.45.

DRUGA SEDER VEČERA U KLUBU OPĆINE: na Prvi dan Pesaha u subotu, 16.04.2022./ 15.nisana 5782. s početkom u 20.15 nakon službe u sinagogi koja počinje u 19.45.

Ali, prije samog Pesaha, pozivam vas u četvrtak 14.04.2022./ 13.nisana 5782. u 15.00 na tradicionalno traženje hameca u prostorijama Općine. Nakon toga ćemo u 15.30 krenuti s generalnom probom za Seder, nešto kao završnim pripremama, i zato pozivam sve zainteresirane na detaljno istraživanje svih tajni Hagade u stilu sve ono što ste oduvijek htjeli znati o Sederu i Hagadi, ali se niste usudili pitati. Iako danas više nismo fizički robovi kao što su bili naši preci u drevnom Egiptu, i dalje robujemo raznim stvarima i svatko od nas ima svoje Egipte.

Zato svima čestitam Pesah sa željom da se oslobodimo svega što nas sputava i sprječava u ostvarivanju naših potencijala, jer jednog dana, kako nas uči naša tradicija, kad navršimo 120 godina i nađemo se pred Nebeskim sudem, nećemo biti suđeni zato što nismo postali kao Moše Rabenu, nego zato što nismo ispunili sve svoje potencijale i što nismo postali ono što smo mogli postati.

HAG PESAH SAMEAH / SRETAN PESAH

Vaš rabin,

Luciano Moše Prelević