B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Blagoslov i mir s nama! I puno zdravlja!

Kako se približava 27. siječnja Međunarodni dan sjećanja na Holokaust mediji

su puni naslova u stilu da je poljska vlada potvrdila da će svakako uhapsiti

izraelskog premijera Netanyahua ako dođe u Auschwitz na komemoraciju

koja se održava tog dana. Poljska vlada vidi sebe obaveznom uhapsiti lidera

židovske države i to na mjestu najvećeg koncentracijskog logora gdje je toliko

puno Židova ubijeno samo zato što su bili Židovi i to stoga što im je

Internacionalni kriminalni sud (ICC) to rekao ili naredio. Ali ipak prije

nekoliko dana poljska vlada je ipak promijenila svoje mišljenje i odlučila

garantirati Netanyahuu i bilo kome iz židovske države imunitet od ICC

hapšenja, barem za sada. Pri tome ćemo staviti na stranu općenito vrijednost

tog suda posebno što je njihov zahtjev ilegalan jer nema jurisdikciju nad

Izraelom i što optužba dolazi od režima koji ne samo što negira Holokaust

nego ga želi i ponoviti. Ali nažalost u dugoj povijesti židovskog naroda to se

stalno ponavlja te se opet i opet javljaju ljudi koji imaju tendenciju optuživati

Židove za sve i svašta, a u posljednje vrijeme posebno za genocid. To je kao

neka nova moda. To ima posebnu težinu u ovo doba godine zbog

Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, koji pada na 27. siječnja. Taj dan

bi se svijet, točnije sve države članice UN, trebale prisjetiti ubojstva 6 milijuna

Židova od strane nacističkog režima i njegovih saveznika i suradnika. Određen

je rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda s ciljem da naglasak bude

ne samo na praznom sjećanju, nego na edukaciji. Ali to je samo teorija, dok

se u praksi stalno susrećemo sa sve perfidnijim oblicima antisemitizma i

pri tom ljudska mašta kao da nema granica. O tome sam više pisao prije tri

godine te bih se sada radije osvrnuo na pitanje koji je tradicionalni židovs-

ki pogled na antisemitizam? Hitler je čovječanstvu predstavio jedinstvenu

vrstu antisemitizma. Cijelom svijetu ovaj se antisemitizam činio novim, ali

Židovi u njemu nisu vidjeli ništa revolucionarno. Davno prije nego što se bilo

kakva praktična manifestacija antisemitizma pojavila u svijetu, Tora je dala

do znanja da će antisemitizam igrati integralnu ulogu u židovskoj povijesti.

Zapravo, rečeno nam je, Židovi će biti omraženi upravo zbog onoga što su dali

svijetu. Talmud (Traktat Šabat 89) citira izvor antisemitizma koristeći igru

riječi: Toru, koja je izvor židovskog sustava zakona kao i izvor vrijednosti i

moralnih standarda čitavog svijeta, Židovi su primili na brdu Sinaj. Hebrejski

izgovor riječi “Sinaj” gotovo je identičan hebrejskoj riječi za “mržnju” (‘’sina’’).

Talmudski mudraci se pitaju: “Zašto je Tora data na planini koja se zove

Sinaj?” I ujedno daju odgovor: “Zato što je ogromna mržnja (‘’Sina’’)

usmjerena na Židove, a koja potječe sa Sinaja.” Na Sinaju Židovima je rečeno

da postoji jedan B-g, koji postavlja moralne zahtjeve cijelom

čovječanstvu. Posljedično, na Sinaju je židovski narod postao meta mržnje

onih čiji je najjači nagon osloboditi čovječanstvo iz okova savijesti i morala.

Na Sinaju je židovski narod postavljen da bude primjer ostalim kao

“svjetlo narodima” i ‘’kraljevstvo svećenika’’. Ima puno onih koji zbog tog

svjetla prihvaćaju Židove i židovsku vjeru, ali ima i puno onih koji žele da

svijet bude mjesto duhovne tame i strahovlade, te prigovaraju postojanju

morala. Ti potencijalni vijesnici tame napadaju Židove kao gromobran svijeta

od njihove mržnje. Herman Rauchning je bio Hitlerov osobni pouzdanik, ali je

napustio nacizam i pokušao upozoriti slobodni svijet na opseg i opasnost

nacističke prijetnje. Napisao je da je Židovstvo, zajedno s helenizmom i

kršćanstvom, neotuđiva komponenta naše kršćanske zapadne

civilizacije, vječni “poziv na Sinaj”, protiv kojeg se čovječanstvo iznova buni.

Ovaj “poziv na Sinaj” je poruka koja je Židovima povjerena i koju oni nose i

koja u konačnici preobražava čitav svijet. Ipak, upravo ta poruka izaziva bijes

onih koji bi dali posljednju gram snage da joj se odupru. Suočeni s toliko

straha i mržnje, što možemo učiniti? Tradicionalni židovski odgovor je

udvostručiti svoj židovski identitet, crpeći snagu iz naše tradicije i ponoseći

se time tko jesmo. Odlučimo povećati svoj židovski ponos, čak i unatoč mržnji

i rastućem antisemitizmu. Kada je u pitanju odgovor na antižidovsku mržnju,

najbolji je odgovor živjeti naš najpotpuniji židovski život. Uzrok je ujedno i

rješenje. Rješenje za antisemitizam potpuno je isto kao i uzrok: židovske

vrijednosti i uvjerenja uzrokuju antisemitizam, ali židovske vrijednosti i uv-

jerenja će u konačnici i eliminirati antisemitizam. Poruka koju Židovi nose je

recept za pobjedu nad zlom. Što Židovi učinkovitije prenose svoju

posebnu poruku, to su sve bliže onemogućavanju Holokausta, bilo da je

usmjeren protiv Židova ili protiv bilo koje druge skupine. Samo kada se Židovi

ponašaju kao Židovi, samo kada će poruka Tore o etici i moralu biti poznata

u cijelom svijetu, možemo se nadati da ćemo doživjeti svijet u kojem je zlo

iskorijenjeno. U tome leži izuzetna ironija židovske povijesti. Iako Židovi nisu

predstavljali nikakvu vojnu, političku ili ekonomsku prijetnju i nikada nisu bili

više od malenog dijela svjetske populacije, uvijek su bili velika sila u očima

čovječanstva. Zašto? Zbog poruke koju nose, zbog Tore.

Židovske ideje utječu na svijet, ali svijet ne može pravilno apsorbirati poruku

osim ako je Glasnici (Židovi) ne znaju i ne podučavaju. Umjesto da se pitamo

“Zašto Židovi?”, trebamo se pitati: “Zašto biti Židov?” A odgovor na to pitanje

ključan je za nas, kako pojedince, tako za našu Općinu, kao i za židovski narod

i u konačnici, za čitav svijet. Kada Židovi moraju živjeti u antisemitskom

društvu, a u kontekstu prošlosti prepune antisemitizma, moraju posjedovati

snažan unutarnji osjećaj zašto je njihovo Židovstvo i biti Židov smisleno i

vrijedno truda. A koji je najbolji način da steknete pozitivnu, optimističnu

percepciju da ste Židov? Odgovor je očigledan: židovsko obrazovanje,

edukacija. Pa ako je odgovor židovska edukacija, onda krenimo s njom.

Židovski kalendar, sa svim svojim blagdanima, vezan je uz ciklus rasta. Od

svih zelenih stvari (biljaka), Židovstvo je najviše povezano sa drvećem,

posebno voćkama. Drvo nije samo još jedna biljka u Bibliji, ono je simbol

života, simbol čovjeka, simbol židovskog naroda. Prema Tori, B-g je stavio dva

stabla u sredinu Gan edena (Rajskog vrta): Drvo spoznaje dobra i zla i Drvo

života (Ec hajim). Neki Tora komentatori drže da je bilo samo jedno stablo,

a da li je Drvo spoznaje ili Drvo života ovisi o našem odnosu prema njemu.

Iako je u antičkim vremenima rat bio svakodnevnica, Židovi su morali slijediti

posebna pravila čak i u ratu. Tora propisuje da Židovi ne smiju ratovati protiv

drveća. Prilikom opsade gradova, čak i ako su trebali stabla da bi konstruirali

ratne mašine, nisu smjeli sijeći voćke. Kao što prorok Isaia kaže: ‘’jer kao dani

drveća, biti će i dani mog naroda’’. Nakon židovske Nove godine (Roš hašane,

1. tišrija, negdje u rujnu), hrvatske (1. siječnja), srpske (13. siječnja) i kineske

(23. siječnja), pred nama je još jedna. Židovski narod obilježava brojne Nove

godine, točnije četiri, koje su pobrojene na početku talmudskog traktata Roš

Hašana. Jedna od njih je Tu B’švat, ili Roš hašana ilanot (Nova godina drveća,

ili Hamišoši). Kao što nam i samo ime kazuje, ona pada 15. dana židovskog

mjeseca švata. Tehnički govoreći radi se propisima o odvajanju ‘’maasera’’

(desetine) i propisima o ‘’orla’’ (zabrane korištenja plodova drveća prve tri

godine). Prije konzumacije desetina (maasera) se mora odvojiti od svakog

ploda koji je ubran u Erec Izraelu. U vrijeme postojanja Hrama ta desetina

se odvajala za Kohanim (svećenstvo), a danas se, kao sjećanje na to, izdvaja

simbolična količina i spaljuje. Danas još vrijede propisi o izdvajanju

plodova za siromašne (maaser ani), ali o tome detaljnije neki drugi put. Pri

tome prošlogodišnji plodovi ne mogu biti zamijenjeni ovogodišnjim.

Tradicija nas uči da Nova godina za plodove počinje u mjesecu švatu (prema

Beit Šamai, 1., a Beit Hilelu 15. švata), jer većina zimskih kiša u Izraelu već je

pala, a drveće se ‘’budi iz zimskog sna’’ i novi sokovi počinju kolati. Plodovi

drveća koja cvatu prije Tu B’švata se smatraju prošlogodišnjima, a plodovi

drveća koja cvatu poslije pripadaju ovoj godini. U vrijeme postojanja Hrama

Tu B’švat je bio neka vrsta fiskalne godine. Kasnije, tijekom srednjeg vijeka,

dobio je drugu dimenziju, posebno u Kabali, o čemu ćemo više govoriti na

našoj proslavi Tu B’švata u Općini. Tu B’Švat je dan kada slavimo jedno od

posebnih Božjih kreacija, drveće, i sve ono dobro što dobivamo od njih. Sli-

jedeća talmudska priča govori o čovjeku, koji je bio na pragu smrti.

Nekoliko dana lutanja pustinjom, pod nemilosrdnim sunčevim zrakama, bez

vode i hrane doveli su ga na sam rub. U momentu kad više nije bio u

stanju nastaviti, ugledao je nešto na horizontu. Da li je to stvarno stablo puno

plodova ili je to možda bila fatamorgana, rezultat gladi, žeđi i sunca? Skupivši

posljednje atome snage približio se stablu. Nije mogao vjerovati svojim očima.

Pod granama, koje su se savijale pod teretom plodova i tvorile hlad, ugledao

je spasonosni izvor hladne vode. Ugasio je žeđ, te napunio stomak ukusnim

voćem. Nakon što se odmorio i sakupio dovoljno snage, odlučio je nastaviti

svoje putovanje. Prije nego što je krenuo na put, čovjek je osjetio potrebu da

blagoslovi stablo koje mu je spasilo život i da mu na taj način zahvali. Ali kako

da ga blagoslovi? Da ga blagoslovi da mu plodovi budu slatki? Ali oni su već

slatki. Da mu kaže da je hladovina koju tvori tako ugodna? Ali to je već tako.

Da hladna voda izvire pored njega? Ali to je već tako. Zato čovjek blagoslovi

drvo da mu sve buduće mladice koje će poteći iz njega budu tako dobre kao

što je i ono samo. Stih u Tori (V 21:19) kaže: ‘’jer čovjek je kao drvo u polju’’, a

kralj David u psalmima (Psalam 92:13) tu misao proširuje i kaže:

‘’pravednike uspoređuju sa stablima palme i cedra, s korijenjem u kući

Gospodnjom, koji neprekidno daju plodove’’. Vidimo da Tora, a rabini

posebno, uspoređuje čovjeka s trupom drveta, korijenjem, granama, lišćem.

Koja je veza? Što se krije iza te analogije? Da bi preživjelo drvo treba četiri

osnovna elementa: tlo, vodu, zrak i vatru (sunce). A čovjek, što on treba za

život? Duhovni nektar, koji dobiva iz nekih viših sfera i zato rabini kažu da

za razliku od drveta, čije korijenje je u tlu, čovjekovo je na nebu odakle crpi

svoje sokove. Proslava Tu B’švata je jednostavna. Nema pravila i svatko se

može ponašati kako hoće. Običaj je jesti razno voće izgovarajući odgovarajuće

blagoslove prema vrsti voća koja se konzumira, ‘’Borei Pri Haec’’(za plodove

drveća), ‘’Borei Pri Adama’’ (za plodove zemlje) ili ‘’Borei Pri Mezonot’’ (za

kolače od pšenice ili ječma). Neke zajednice imaju običaj za voće koje jedemo

prvi put ove sezone govoriti blagoslov šehehijanu kojim zahvaljujemo B-gu

što nas je poživio i doveo nas do ovog trenutka. Također preferira se uživanje

u plodovima zemlje Izraela, posebno sedam vrsta kojima se Eretz Izrael

ponosi, a to su ‘’pšenica, ječam, grožđe, masline, datule, smokve i šipak (nar)’’.

Neki čak prema kabalističkoj tradiciji pokušavaju konzumirati 15 različitih

vrsta plodova.

Ove godine Tu B’švat pada u četvrtak, 13.02.2025./ 15. švata 5785. Vrijeme

održavanja nije propisano te ćemo se okupiti u Klubu u petak uvečer, na Erev

Šabat i zajedno proslaviti Šabat i Tu B’švat. Po uzoru na Seder za Pesah, kada

radimo stvari strogo određenim redoslijedom, rabini su stvorili nekoliko

sedera (redoslijeda) i za Tu B’švat. Običaj naše Općine je Kabalistički seder,

koji ću za ovu priliku maksimalno pojednostavniti i ukloniti svu suvišnu priču.

S obzirom da Tu B’švat Seder ne slijedi specifične židovske propise, imamo

puno prostora za fleksibilnost i kreativnost. Za dobru proslavu moramo

pripremiti određene stvari. Kao prvo puno voća, kolač i vino ili sok (crveno

i bijelo). Prva grupa su sedam vrsta kojima se Zemlja Izraela ponosi, a to su:

pšenica i ječam (u obliku kolača ili kruha), grožđe, masline, datule, smokve i

šipak. Druga grupa je voće koje ima ili ljuske (orasi, bademi, pistacio) ili koru

(naranče, banane šipak). Sve to voće je nejestivo izvana, a jestivo iznutra.

Treća grupa je voće koje je jestivo izvana i ima nejestivu košticu (breskve,

šljive, jabuke). Četvrta i zadnja grupa je voće koje je kompletno jestivo, jer

nema ni koru ni košticu (jagode, kupine, grožđe). Zatim trebamo ili vino ili

sok od grožđa, bijelo ili crveno. Može i neki drugi sok. Zgodno je imati i

škrabicu, koju u jednom trenutku pošaljemo okolo i novac koji sakupimo

dajemo za dobrotvornu namjenu ili uplatimo u fond u Izraelu koji se bavi

pošumljavanjem Izraela. Ove godine zbog Šabata ćemo škrabicu ostaviti po

strani. Ljepota židovskog kalendara je da iako svake godine proslavljamo iste

blagdane, ipak svake godine duhovno rastemo i razvijamo mnoge nove uvide.

Tu B’švat uvijek pada u tjednu kada je paraša Bešalah, a koji put i na sam

Šabat. Taj Šabat ima još jedno ime, to je Šabat Šira (Šabat pjesme), jer u paraša

Bešalah čitamo ‘’Pjesmu mora’’, pjesmu kojom nakon prolaska kroz Crveno

more (Jam suf) zahvaljujemo i veličamo B-ga. Tu pjesmu su Izraelci, i

muškarci i žene, i staro i mlado, spjevali kao znak zahvalnosti B-gu što je za

njih otvorio Crveno more dok je u njemu utopio egipatsku vojsku. Naši

talmudski mudraci (Hazal z’’l) kažu da su se i ptice na nebu pridružile

Izraelcima u njihovoj pjesmi veličanja B-ga. Zato ovaj Šabat zovemo i Šabat

šira (Šabat pjesme) i imamo običaj da posebno hranimo ptice.

Ovaj tekst pišem desetak dana prije 27. siječnja, Međunarodnog dana

Holokausta te ne znam što će se događati na komemoraciji u Auschwitzu,

ali to za nas i nije toliko bitno. S obzirom da za Tu B’švat nemamo poseban

pozdrav, iskoristiti ću ovu priliku da još jednom svima nama zaželim sve

najbolje u novoj 2025.godini, posebno puno zdravlja i još više zdravlja. Naša

edukacija ne završava s proslavom Tu B’švata. To je tek početak i zato

pozivam sve naše članove u Općinu na proslavu Šabata i drugih blagdana, a

posebno na zajedničko učenje u Maloj školi Judaizma kada ćete uz kavu s

rabinom moći dobiti odgovore na sve ono što se nikad niste usudili pitati.

Neka Gospod u nastupajućoj godini blagoslovi sve naše napore za dobrobit

svih nas, naših obitelji i naših zajednicama!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević