B''H

Dragi prijatelji, Šalom alehem! Mir s Vama i dobrodošli!

Nalazimo se u mjesecu š'vatu, 11-tom mjesecu židovskog kalendara. Ova godina nije prestupna pa za mjesec dana imamo Purim, a za dva mjeseca Pesah. Naš zadnji blagdan je bila Hanuka. Obilježili smo ga veselo i dostojanstveno, na zadovoljstvo svih prisutnih. Band je bio dobar, dok su se prepuni stolovi savijali pod obiljem pića i Hanuka specijaliteta. Hrana je bila dobra, a porcije velike baš onako kako se šika. Zato bih, kao prvo, želio zahvaliti svima koji su sudjelovali u organizaciji zabave, od ureda, preko kuhinje pa do porte, a posebno bih zahvalio našim domaćicama Bibi i Vesni. Bez njihovog magičnog dodira naše proslave bi izgubile jednu važnu dimenziju, i zato jedno trajno hvala. Događaji Hanuke prvenstveno označavaju ponovno otkrivanje, prepoznavanje i vraćanje vrijednostima Židovstva u svijetu u kojem su vladale vrijednosti tadašnjeg pokušaja prve globalizacije svijeta (helenizacije). Situacija jako slična današnjoj, kada u današnjoj globalizaciji i vrijednostima koje nam se nameću sa svih strana i svim mogućim sredstvima moramo ponovo pronaći i otkriti vrijednosti Židovstva. Ustanak male grupe Židova i njihova pobjeda kompletno su promijenili sliku Zapadne civilizacije, ali i većeg dijela svijeta. Teško je zamisliti kakav bi svijet izgledao da je pobijedio helenizam. Ne samo da bi Židovstvo nestalo, nego ne bi bilo ni kršćanstva ni islama. Dobra tema za neku drugu diskusiju ili TV seriju. U nastavku teksta bih se želio s par riječi osvrnuti na događanje koje imamo u ovom mjesecu, mjesecu š'vatu.

Nakon židovske Nove godine (Roš hašane, 1. tišrija), hrvatske (1. siječnja), srpske (13. siječnja) i kineske (22. siječnja), pred nama je još jedna. Židovski narod obilježava brojne Nove godine, točnije četiri, koje su pobrojene na početku talmudskog traktata Roš hašana. Jedna od njih je Tu Bi'švat, ili Roš hašana la'ilanot, Nova godina drveća ili na ladinu Hamišoši. Kao što nam i samo ime kazuje, ona pada 15. dana židovskog mjeseca š'vata. Tehnički govoreći radi se propisima o odvajanju maasera (desetine) i propisima o orla (zabrane korištenja plodova drveća prve tri godine).

Prije konzumacije desetina (maaser) se mora odvojiti od svakog ploda koji je ubran u Eretz Izraelu. U vrijeme postojanja Hrama ta desetina se odvajala za Kohanim (svećenstvo), a danas se, kao sjećanje na to, izdvaja mala simbolična količina i spaljuje. Ali, pri tome prošlogodišnji plodovi ne mogu biti zamijenjeni ovogodišnjim. Tradicija nas uči da Nova godina za plodove počinje u mjesecu š'vatu (prema Beit Šamaju 1., a Beit Hilelu 15. š'vata), jer većina zimskih kiša u Izraelu u to doba već su pale, a drveće se ''budi iz zimskog sna'' i novi sokovi počinju kolati. Ove godine Tu Bi'švat pada na 06.02.2023. Plodovi drveća koje cvate prije Tu B'švata se smatrau prošlogodišnjima, a plodovi drveća koje cvate poslije pripadaju ovoj godini. U vrijeme postojanja Hrama Tu Bi'švat je bio neka vrsta fiskalne godine. Kasnije, tokom srednjeg vijeka, dobio je drugu dimenziju, posebno u Kabali, ali o tome ćemo više govoriti na našoj proslavi Tu Bi'švata koju ćemo održati u klubu Općine 07.02.2023. u 12.00 sati. Proslava Tu Bi'švata je jednostavna. Običaj je jesti razno voće izgovarajući blagoslove prema vrsti voća koja se konzumira, Borei pri haec (za plodove drveća), Borei pri adama (za plodove zemlje) ili Borei pri mezonot (za kolače od pšenice ili ječma). Neke zajednice imaju običaj govoriti blagoslov Šehehijanu za novo voće koje još nisu jeli ove sezone. Tim blagoslovom zahvaljujemo Bogu što nas je održao do tog trenutka. Također preferira se uživanje u plodovima zemlje Izraela, posebno sedam vrsta kojima se Eretz ponosi, a to su ''pšenica, ječam, grožđe, masline, datule, smokve i šipak (nar)''. Neki čak prema kabalističkoj tradiciji pokušavaju konzumirati 15 različitih vrsta plodova. Danas u Izraelu Tu Bi'švat je postao dan sadnje drveća. Na Tu Bi'švat 1890. godine u naselju Zihron Jaakov rabin Zev Javetz je poveo svoje studente da prvi put zasade drveće. I druge škole širom Izraela su prihvatile njegovu ideju i Jewish National Fund (Keren Kayemet Le'Izrael) je proglasio 15. š'vat nacionalnim danom sađenja drveća. Kako za Tu

Bi'švat nemamo pravila kako organizirati samu proslavu, svatko od nas u svojoj kući s malo voća i puno dobre volje može proslaviti Tu Bi'švat i na taj način unijeti nešto židovsko u svoj dom. Tu Bi'švat je dan kada slavimo jedno od posebnih Božjih kreacija, drveće, i sve ono dobro što dobivamo od njega. Sljedeća talmudska priča govori o čovjeku koji je bio na pragu smrti. Nekoliko dana lutanja pustinjom, pod nemilosrdnim sunčevim zrakama, bez vode i hrane doveli su ga na sam rub. U momentu kad više nije bio u stanju nastaviti, ugledao je nešto na horizontu. Da li je to stvarno stablo puno plodova ili je to možda bila fatamorgana, rezultat gladi, žeđi i sunca? Skupivši posljednje atome snage približio se stablu. Nije mogao vjerovati svojim očima. Pod granama, koje su se savijale pod teretom plodova i tvorile hlad, ugledao je spasonosni izvor hladne vode. Ugasio je žeđ, te napunio želudac ukusnim voćem. Nakon što se odmorio i skupio dovoljno snage, odlučio je nastaviti svoje putovanje. Prije nego što je krenuo na put, čovjek je osjetio potrebu da blagoslovi stablo koje mu je spasilo život. Ali kako da ga blagoslovi? Da ga blagoslovi da mu plodovi budu slatki? Ali oni su već slatki. Da mu kaže da je hladovina koju tvori tako ugodna? Ali to je već tako. Da hladna voda izvire pored njega? Ali to je već tako. Zato čovjek blagoslovi drvo da mu sve buduće mladice koje će poteći iz njega budu tako dobre kao što je i ono samo. Stih u Tori (V 21:19) kaže: ''jer čovjek je kao drvo u polju'', a kralj David u psalmima (Psalam92:13) tu misao proširuje i kaže: ''pravednike uspoređuju sa stablima palme i cedra, s korijenjem u kući Gospodnjom, koji neprekidno daju plodove''. Vidimo da Tora, a rabini posebno, uspoređuje čovjeka s drvetom, korijenjem, granama, lišćem. Koja je veza? Što se krije iza te analogije? Da bi preživjelo drvo treba četiri osnovna elementa: tlo, vodu, zrak i vatru (sunce). A čovjek, što on treba za život? Ne znam da li ste primijetili da kad Vas zaokupi neka tema pred Vas stalno ''iskaču'' materi- jali (tekstovi, knjige, filmovi), koji su povezani s njom. Zadnjih godina mediji nas bombardiraju svim mogućim savjetima kako voditi zdravi život. I zajednički nazivnik skoro svih je da postoji nešto što uništava naše zdravlje još više od loše prehrane, nedostatka sna ili premalo kretanja, a to je usamljenost. Samoća ubija. Čak je poznato da povećava rizik za dobivanje Alzheimerove bolesti, dijabetesa i depresije. U mnogim ekonomsko bogatim zemljama to je veliki problem. Sjećam se dok sam bio dijete, a i kasnije, susjedi su stalno navraćali na kavu, kolače, neobavezni razgovor i jednostavno se povezivali jedni s drugima. Ponekad je to trajalo tek par minuta. Ponekad i više. Često se izlazilo zajedno. Danas se sve promijenilo.

Često niti ne poznajemo većinu susjeda. Ne moram ići toliko daleko u prošlost. Dovoljno je da se sjetim situacije u našoj Općini. Ne tako davno ljudi su se dolazili družiti. Danas baš i ne. Zato sam prije par dan uživao vidjeti i slušati žene na sastanku Ženske sekcije. Čak sam našao zabavno što je veći dio vremena većina njih govorila istovremeno ne slušajući jedna drugu. Jer kad je riječ o usamljenosti, istraživači se pitaju zašto ljudi sve manje vremena provode s prijateljima. Istraživanja pokazuju da ljudi općenito provode manje vremena osobno s prijateljima nego ikad prije te da također "izjavljuju da imaju manje bliskih prijateljstava nego prije , rjeđe razgovaraju sa svojim prijateljima i manje se oslanjaju na svoje prijatelje za osobnu podršku.” Primamljivo je okriviti društvenu izolaciju izazvanu pandemijom, ali to ne objašnjava činjenicu da je broj ljudi koji su odvojili vrijeme da se osobno vide s prijateljima smanjivao i prije korone. Pogledajmo o čemu se tu radi. Zašto ljudi, bez obzira na uzrast, viđaju manje prijatelja uživo i prijavljuju više osjećaja usamljenosti? Jednostavan odgovor bi bio da su društveni mediji, svojom sposobnošću da nas "povežu" s tisućama drugih, stvorili iluziju prijateljstva koja je zavarala mnoge od nas. Možda zapravo nisam vidio određenog prijatelja (osobno) četiri godine, ali ga "viđam" gotovo svaki dan putem njegovih objava na društ- venim mrežama. A tu su i drugi, bliži prijatelji kojima šaljem poruke jednom ili dvaput tjedno. Nije li to dovoljno? Ispostavilo se da je okretanje društvenim mrežama kao načinu suzbijanja usamljenosti i produbljivanja prijateljstva samo fasada. Komentiranje prijateljeve slike ne umanjuje našu usamljenost, a ni dijeljenje objave prijatelja nije razgovor. Da, osobno viđanje prijatelja može predstavljati neugodnost, ali u izgradnji i održavanju veza jednostavno nema zamjene za to. Ukratko mogli bi kazati da je usamljenost ozbiljna bolest. Ako svijet nema adekvatan lijek Judaizam ga ima. Tora donosi da je Bog u početku stvorio jednu osobu, Adama. Prema tekstu vidimo da je on bio usamljeno biće. I prema Knjizi postanku B-g mu je odlučio stvoriti društvo: “I reče B-g: Nije dobro za čovjeka da je sam; Učinit ću mu pomoćnika nasuprot njemu” (Postanak 2:18). Jednako tako iako smo virtualno (digitalno) okruženi stotinama, najčešće se osjećamo usamljeno. Nasuprot tome Judaizam ima ugrađeni protuotrov za usamljenost, a zove se Šabat. Šabat je pravo čudo, jer je zajednički šabatni obrok jedan od posljednjih zajamčenih načina viđanja prijatelja na tjednoj bazi. Zamislimo ugrađeni sustav koji nam osigurava da vidimo barem jednog ili dva prijatelja tjedno, svaki tjedan, cijelu godinu, a za Židove koji poštuju zakone Šabata, da im telefoni nisu nigdje na vidiku tijekom cijele interakcije. Šabatni obrok s nekoliko prijatelja, bilo da smo domaćini ili gosti, također nam nudi protuotrov za većinu isprika koje nudimo kada si objašnjavamo i kada se zavaravamo zašto ne nalazimo vremena da se osobno vidimo s prijateljima. Ako su nam prijatelji tokom tjedna nedostupni, teško će odbiti poziv na šabatnu večeru ili ručak. Jednostavno, svi moramo jesti, a tko bi odbio topli obrok kod prijatelja? Šabatni obrok također rješava roditeljski problem osjećaja da vikendom moraju birati između svojih prijatelja i svoje djece. Tijekom šabatnog obroka roditelji mogu provoditi vrijeme i sa svojom djecom i sa svojim prijateljima, a kao dodatnu pogodnost djeca imaju više šanse da se druže s drugom djecom i da Šabat povežu sa zabavom i prijateljstvom. Naravno, svatko zna da je nemoguće istovremeno dati jednako vrijeme maloj djeci i prijateljima za stolom, ali opet, ne postoji zamjena za osobno viđenje prijatelja. Ujedno je isto tako važno da djeca vide da njihovi roditelji imaju prijatelje i da daju prednost osobnom kontaktu s njima. Ne treba više od toga da se oslobodimo usamljenosti. Uz samo jedan obrok tjedno s prijateljima na Šabat, možemo se odmoriti od fokusiranja na ono što bismo željeli izgubiti i otvoriti oči za sve što želimo dobiti. Zato Vas pozivam da za Šabat dođete u Općinu i pridružite se nama koji smo već tamo. Osim Šabata judaizam nudi još brojne prilike za druženje. Osim proslava raznih blagdana, kako biblijskih tako i rabinskih, Judaizam nam kroz židovsku liturgiju nudi i bogati sinagogalni život, ali to je tema za drugi put. Za sada samo toliko da je posebnost židovske molitve minjan, odnosno nužni broj, da bi se mogle govoriti određene molitve. Najveći dio molitvi, bilo dnevnih ili šabatnih, čovjek može moliti kod kuće u samoći. Ali Judaizam inzistira na minjanu, jer se ta ideja temelji na činjenici da su ljudi društvena bića i da prisutnost drugih osoba mijenja i podiže razinu naše svijesti. Svoje molitve upućujemo B-gu, a ne ljudima oko nas, ali nam njihova pri molitvi pomaže da se osjetimo dijelom molitvene zajednicom. Tu nam pomaže i spoznaja da su gotovo sve molitve u molitveniku pisane u množini. Zato mi je posebna čast pozvati Vas na proslavu Tu Bi'švat, Nove godine drveća, koje će se održati u utorak, 07.02.2023. u klubu Općine u 12.00 sati.

Tokom Tu Bi'švat kabalističkog sedera starog nekoliko stoljeća, uz iznenađenja iz naše kuhinje, moći ćete saznati više o običajima vezanim za Tu Bi'švat, kao i o ostalim novim godinama koje obilježavamo u Judaizmu, te dobiti odgovore na gore postavljena pitanja.

Sve najbolje! Puno zdravlja!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević