Iz rabinovog pera - TU BIšvat


B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Mir s Vama! I puno zdravlja!

Sir Isaiah Berlin, da ga parafraziram, jednom rekao da neki narodi imaju puno geografije, ali malo povijesti, dok mi, nasuprot nemamo baš puno geografije, ali zato povijesti imamo i previše. Za nama je Hanuka, naš najmlađi blagdan. Pred nama je Purim, još jedan rabinski blagdan i Pesah, jedan od najstarijih blagdana na svijetu, star preko 3300 godina.

Hodočasni blagdani Pesah, Šavuot i Sukot prvenstveno gledano su bili poljoprivredne svetkovine, Pesah žetva ječma, Šavuot pšenice, a Sukot opća berba ljetnih plodova. Tora im daje sasvim novu dimenziju, te postaju blagdani slobode(Pesah), davanje Tora (Šavuot) i radosti (Sukot). Prepravljanjem općih svetkovina poljoprivredne godine Tora prelazi iz prirodnog vremena u povijesno vrijeme, a povijesno vrijeme u memoriju. U starom su Izraelu sredstva za život najvećim dijelom ovisila o godišnjem prirodnom ciklusu: zima je kišno doba i doba sjetve, u proljeće zriju ječam i pšenica pri kraju kišnog perioda (vriki dar, dar memorije. Danas ljudi outsorsaju mnoge stvari, mi outsorsamo proizvodnju u Kinu, razne servise u Indiju, a našu memoriju mi outsorsamo na Google i Wikipediju. Kompjutori imaju sve veće i veće memorije, dok su naše sve manje i manje. I to je ono što sa stanovišta židovskog svjetonazora nije dobro, jer ako ne znamo odakle dolazimo, kako onda možemo kazati kamo zapravo idemo i na koje sve poteškoće bi mog- li naići na svom putu.

I zato našoj djeci moramo dati taj dar povijesti i memorije, dar koji nas čini narodom koji jesmo sa identitetom koji imamo. Purim i Hanuka, dva rabinska blagdana posjeduju povijesnu memoriju, ali ne i Tu Bi’švat, Nova godina drveća, koja ove godine pada na 17.01.2022. Tradicionalno Tu Bi’švat nikad nije bio blagdan, a nije ni danas. Tu B’Švat, 15. dan mjeseca švata, je dan kada slavimo jedno od posebnih B-žjih kreacija, drveće, i sve ono dobro što dobivamo od njih. Židovski kalendar, sa svim svojim blagdanima, vezan je uz ciklus rasta.

Od svih zelenih stvari (biljaka), Židovstvo je najviše povezano sa drvećem, posebno voćkama. Drvo nije samo još jedna biljka u Bibliji, ono je simbol života, simbol čovjeka, simbol židovskognaroda. Prema Tori, B-g je stavio dva stabla u sredinu Gan Edena(Rajskog vrta): Drvo spoznaje dobra i zla i Drvo života (Etz Hajim). Neki Tora komentatori drže da je bilo samo jedno stablo, a da li je Drvo spoznaje ili Drvo života ovisi o našem odnosu prema njemu. Iako je u antičkim vremenima rat bio svakodnevnica, Židovi su morali slijediti posebna pravila čak i u ratu. Tora propisuje da Židovi ne smiju ratovati protiv drveća. Prilikom opsade gradova, čak i ako bi trebali stabla da bi konstruirali ratne mašine, nisu smjeli sjeći voćke. Kao što prorok Isaia kaže: ,,jer kao dani drveća, biti će i dani mog naroda“. Nakon židovske Nove godine (Roš Hašane, 1. tišrija, obično u rujnu), katoličke (1. siječnja), pravoslavne (13. siječnja) i kineske (23. siječnja), pred

nama je još jedna. Židovski narod obilježava brojne Nove godine, točnije četiri, koje su pobrojene na početku talmudskog traktata Roš Hašana. Jedna od njih je Tu B’švat, ili Roš Hašana Ilanot, Nova godina drveća, ili Hamišoši. Kao što nam i samo ime kazuje, ona pada 15-tog dana židovskog mjeseca švata. Tehnički govoreći radi s poreznim propisima o odvajanju,,maasera“ (davanju desetine) i propisima o ,,orla“ (zabrane korištenja plodova drveća prve tri godine). Prije konzumacije desetina (maaser) se mora odvojiti od svakog ploda koji jeubran u Eretz Izraelu. U vrijeme postojanja Hrama ta desetina se odvajala za Kohanim (svećenstvo), a danas se, kao sjećanje na to, prije konzumacije izdvaja simbolična količina i spalju-je. Danas još vrijede propisi o izdvajanju plodova za siromašne (maaser ani), ali o tome detaljnije neki drugi put. Pri tome prošlogodišnji plodovi ne mogu biti zamijenjeni ovogodišnjim.

Tradicija nas uči da Nova godina za plodove počinje u mjesecu švatu (prema Beit Šamai 1-og, a Beit Hilelu 15-tog švata ), jer većina zimskih kiša u Izraelu su već pale, a drveće se ,,budi iz zimskog sna“ i novi sokovi počinju kolati. Plodovi drveća koje cvate prije Tu B’švata se smatraju prošlogodišnjima, a plodovi drveća koje cvate poslije pripadaju ovoj godini. U vrijeme postojanja Hrama Tu Bi’švat je bio neka vrsta fiskalne godine.

Kasnije, tijekom srednjeg vijeka, dobio je drugu dimenziju, posebno u Kabali, o čemu smo običavali govoriti na našoj proslavi Tu Bi’švata u Općini. Stih u Tori ( V 21:19) kaže: ,,jer čovjek je kao drvo u polju“, a kralj David u psalmima ( Psalam 92:13) tu misao proširuje i kaže: ,,pravednike uspoređuju sa stablima palme i cedra, s korijenjem u kući Gospodnjom, koji neprekidno daju plodove“. Vidimo da Tora, a rabini posebno, uspoređuje čovjeka s trupom drveta, korijenjem, granama, lišćem. Koja je veza? Što se krije iza te analogije? Da bi preživ-jelo drvo treba četiri osnovna elementa: tlo, vodu, zrak i vatru (sunce). A čovjek, što on treba za život? Duhovni nektar, koji dobiva iz nekih viših sfera i zato rabini kažu da za razliku od drveta, čije korijenje je u tlu, čovjekovo je na nebu odakle crpi svoje sokove. Ove godine Tu Bi’švat pada 17.01.2022., počinje 16.01.2022. uvečer, a završava 17., dolaskom noći. U momentudok pišem ovaj tekst ne znam dali ćemo se zbog epidemiološke situacije uopće moći okupitiu Klubu općine ili će to biti u nekom ograničenom broju (25) kao sada i zato ću s obzirom da ,,našu budućnost magla kriji“ sada prestati s teorijom i preći na praksu, odnosno preći na upute kako bi mogli proslaviti Tu B’švat u svojim domovima.

Putem općinske web stranice biti ćete obaviješteni o načinu proslave Tu Bi’švata (zoz.hr).

Proslava Tu Bi’švata je jednostavna. Nema pravila i svatko se može ponašati kako hoće. Običaj je jesti razno voće izgovarajući odgovarajuće blagoslove prema vrsti voća koje se konzumira:

,,Borei Pri Haetz“ (za plodove drveća) ,,Borei Pri Adama“ (za plodove zemlje) ili ,,Borei Pri Mezonot“ (za kolače od pšenice ili ječma). Neke zajednice imaju običaj za voće koje jedemo prvi put ove sezone govoriti blagoslov Šehehijanu (,,..tko mi je dao život i doveo me do ovog trenutka“). Također preferira se uživanje u plodovima zemlje Izraela, posebno sedam vrstakojima se Eretz Izrael ponosi, a to su ,,pšenica, ječam, grožđe, masline, datule, smokve i šipak (nar)“. Neki čak prema kabalističkoj tradiciji pokušavaju konzumirati 15 različitih vrsta plodova. Ove godine Tu Bi’švat pada u ponedjeljak, 17.01.2022.

Vrijeme održavanja nije propisano. Možemo se okupiti ili u nedjelju, 16.01. poslije zalaska sunca, ili u ponedjeljak, 17.01. cijeli dan. Kao što sam rekao nadam se da se vidimo u Klubu, ali ako ne budemo u mogućnosti, kao i za one koji neće moći biti s nama taj dan, sada ću dat kratke upute. Po uzoru na Seder za Pesah, kada radimo stvari strogo određenim redoslijedom, rabini su stvorili nekoliko sedera (redoslijeda) i za Tu Bi’švat.

Običaj naše Općine je Kabalistički seder, koji ću za ovu priliku maksimalno pojednostavniti ukloniti svu suvišnu priču. S obzirom da Tu Bi’švat Seder ne mora slijediti određene židovske propise, imamo puno prostora za fleksibilnost i kreativnost.

Počinjemo s popisom onoga što ćemo trebati za proslavu:

1. Kao prvo puno voća, kolač i vino ili sok (crveno i bijelo).

2. Prva grupa su sedam vrsta kojima se Zemlja Izraela ponosi, a to su: pšenica i ječam (u obliku kolača ili kruha), grožđe, masline, datule, smokve i šipak.

3. Druga grupa je voće koje ima ili ljuske (orasi, bademi, pistacio) ili koru (naranče, banane šipak). Sve to voće je nejestivo izvana, a jestivo iznutra.

4. Treća grupa je voće koje je jestivo izvana i ima nejestivu košticu (breskve, šljive, jabuke).

5. Četvrta i zadnja grupa je voće koje je kompletno jestivo, jer nema ni koru ni košticu (jagode, kupine, grožđe).

6. Zatim trebamo ili vino ili sok od grožđa, i bijelo i crveno.

7. Zgodno je imati i škrabicu, koju u jednom trenutku pošaljemo okolo i novac koji sakupimo dajemo za dobrotvornu namjenu ili uplatimo u fond u Izraelu koji se bavi pošumljavanjem Izraela.

Sada ćemo započeti Seder.

Kabalističke meditacije možemo zamijeniti pričanjem s djecom o značenju drveća, ekologiji i očuvanju prirode ili kompletno preskočiti i koncentrirati se na konzumaciju voća i pijenje vina isokova. Dobro je izabrati osobu koja će voditi Seder.

Seder započinjemo jedenjem kruha (ako je Šabat) ili kolača.

Mogu i žitarice (pšenične ili zobene pahuljice). Prije konzumacije hrane ili pića Židovstvo je kao vid zahvale B-gu propisalo određene blagoslove. Govo- renjem blagoslova ne samo da izražavamo zahvalnost, nego i koliko cijenimo što nas B-g voli i što je sve stvorio za naše dobro.

Blagoslov za kolače ili žitarice je: ,,Baruh Ata, Adonai, Eloheinu, Meleh haolam, borei minei me-zonot!“. (Prevod: ,,Blagoslovljen Ti, Gospodine, B-že naš, Kralju svijeta, koji tvoriš razne vrste hrane!“). Blagoslove možemo govoriti i samo na hrvatskom.

Svatko uzme komad kolača i pojede ga.

Sada prelazimo na voće. Ako preferiramo određeno voće možemo ga jesti redom u kojem najviše uživamo, a ako ne, tada bi redoslijed konzumacije trebao biti: masline, datule, grožđe,smokve i šipak. Sada govorimo blagoslov za voće koje raste na drveću: ,,Baruh Ata, Adonai, Eloheinu, Meleh haolam, borei peri haetz!“ (,,Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji tvoriš plodove stabla!“). Ako netko nije ove sezone konzumirao neko od posluženih voćki, prije konzumiranja istog, bi morao kazati slijedeći blagoslov s kojim zahvaljuje B-gu što je učinio da doživi ovaj moment: ,,Baruh Ata, Adonai, Eloheinu, Meleh haolam, šehe- hejanu, vikijemanu, vehigijanu lazman haze!“ (,,Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si nas poživio i održao, i koji si nas doveo do ovog trenutka!“). Nakon blagoslova uzimamo voćku po voćku i uživajmo u njima. Možemo i razmisliti i kazati nešto o svakoj voćki.

Izmijenjati misli, kao i voćke.

Jedemo redom: masline, datule,grožđe, smokve, te šipak. Po uzoru na pashalni Seder, tokom kabalističkog Tu Bi’švat Sedera tradicija je popiti četiri čaš vina i to ovim redom: prva čaša je potpuno bijelo vino, druga čaša je bijelo vino u koje smo ulili kap crvenog da dobijemo blijedo ružičastu boju. U treću čašu dodamo puno više crvenog vina da bi dobili tamno ružičastu boju. Četvrta čaša je već skoro cijela crvena, dodamo sam kap bijelog vina. Zbog djece možemo uzeti sok, po mogućnosti od grožđa. Bijelo vino (prva čaša predstavlja prirodu u potencijalu, dok crveno (četvrta čaša predstavlja prirodu u punom cvatu. Druga i treća čaša predstavljaju progres od potencijala do stvarnosti. Dio Talmuda koji se bavi poljoprivrednim aktivnostima se popularno naziva ,,povjerenje u B-ga“, jer kada seljak (farmer) posije sjemenje, samo povjerenje u B-ga mu daje snagu da preživi zimu. I na Tu Bi’švatu počinje uviđati nagradu za svoje povjerenje. Sada ćemo početi ispijati čaše vina (soka) u vezi sa četiri tipa voća.

Ako ne želite, čitav dio s vinom možete preskočiti i odmah nastaviti s voćem. Ceremoniju s vinom može raditi samo jedna osoba, a mogu i svi ili samo dio.

Ovdje ću sada preskočiti kabalističko tumačenje povezivanja određene čaše vina s određenim tipom voća, te ćemo nastaviti sa Sederom. U prvu čašu točimo čisto bijelo vino. Prije ispijanja govorimo blagoslov: ,,Baruh Ata, Adonai, Eloheinu, Meleh haolam, borei peri hagefen!“

(,,Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si stvorio plod vinove loze!“). Ispijamo barem gutljaj vina i jedemo voće sa nejestivom korom ili ljuskom kao orahe, bademe, naranče ili banane. Sada prelazimo na drugu čašu. Možemo upotrijebiti ili samo jednu čašu ili četiri. Udrugu čašu ulijevamo (ili dolijemo) bijelo vino i dodamo kap crvenog. Ispijamo ga i uzimamo voće koje ima nejestivu košticu kao masline, breskve, šljive.

Kako vino postaje tamnije, potencijal postaje realnost.

Točimo (ili dolijevamo) treću čašu vina. U bijelo vino dodajemo nekoliko kapi crvenog da tekućina postane tamno ružičasta. Ispijamo vino, barem gutljaj, i pridružujemo mu voće koje jekompletno jestivo kao jagode, kupine, grožđe. Za voće koje ne raste na stablu, nego na zemlji, kao jagode, govorimo slijedeći blagoslov: ,,Baruh Ata, Adonai, Eloheinu, Meleh haolam, borei peri haadama!“ (,,Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si stvorio plodove zemlje!“). Četvrta čaša sadrži većinom crveno vino s jednom kapi bijeloga. Priroda je sada budna i sokovi kolaju drvećem. Ispijamo vino i zatim jedemo voće koje za nas ima najbolju aromu, najbolji miris. I tako smo došli do kraja Sedera i netko (vođa Sedera) glasno izgovara:

,,Lešana Habaa Birušalaim!“/,,Slijedeće godine u Jeruzalemu!“. Većina nas se vjerojatno slaže s izrečenim, a sigurno se svi slažemo sa ,,slijedeće godine bez covida19“ i zato ću vam samo prenijeti riječi r abina Shmuela Kamenetskyog i rabina Gershon Edelsteina, danas dvojica od najvećih rabina u Izraelu, koji su i sami iako poodmakle dobi (96 i 97 godina) preboljeli koronu, a to je da se svi odmah cijepimo.

Ljepota židovskog kalendara je da iako svake godine proslavljamo iste blagdane, ipak svake godine duhovno rastemo i razvijamo mnoge nove uvide. Tu B’Švat uvijek pada u tjednu kada je paraša Bešalah, a koji put i na sam Šabat. Taj Šabat ima još jedno ime, to je Šabat Šira, Šabat pjesme, jer u paraši Bešalah čitamo ,,pjesmu mora“, pjesmu zahvale i veličanja B-ga nakon prolaska kroz Crveno more (Jam Suf, More trstike).

Tu pjesmu su Izraelci, i muškarci i žene, i staro i mlado, spjevali kao znak zahvalnosti B-gu što je za njih otvorio Crveno more i u njemu utopio egipatsku vojsku. Naši talmudski mudraci (Hazal) kažu da su se i ptice na nebu pridružile Izraelcima u njihovoj pjesmi veličanja B-ga. Zato imamo običaj da ovaj Šabat posebno hranimo ptice, uz stalnu obavezu hranjenja ostalih životinja.

S obzirom da za Tu Bi’švat nemamo poseban pozdrav, iskoristiti ću ovu priliku da nam svima zaželim sve najbolje u Novoj 2022. godini, posebno puno zdravlja i još više zdravlja. I nadam se do skorog viđenja u punom broju.

Jedva čekam da vam mogu uputiti poziv za Šabatno ili blagdansko druženje!

Vaš rabin

Luciano Moše Prelević

B’’H