z rabinova pera

B''H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Mir s nama, puno zdravlja i blagoslova svima!

Ma ništana hahag haze mikol hagim? Po čemu se ovaj blagdan (Pesah) razlikuje od svih ostalih naših blagdana? Iako je to esencijalno pitanje za blagdan Pesah te ćemo se zato na njega vratiti nešto kasnije u tekstu, ono me uvijek prvo asocira na slijedeću anegdotu. Britanski Židov čeka u redu da ga kraljica proglasi vitezom. On samo treba kleknuti ispred nje i izrecitirati jednu rečenicu na latinskom dok ga ona istovremeno mačem dotiče po ramenima. Međutim, kada dođe red na njega, on se zbog uzbuđenja uspaniči i zaboravi latinski. Zatim, brzo razmišljajući, izrecitira još jedinu rečenicu koju zna na stranom jeziku, a koje se sjeća iz Pashalnog Sedera: "Ma ništana ha lajla ha ze mi kol ha-lajlot?" Čuvši nepoznat jezik, Njezino Veličanstvo, kraljica se okrene svom savjetniku i tihim glasom ga zapita: "Zašto je ovaj vitez drugačiji od svih ostalih vitezova?" A sada sasvim nešto drugačije. Za nama je rabinski praznik Purim, koji kao vrhunac antisemitizma, govori o prvom pokušaju Holokausta, odnosno kompletnom uništenju židovskog naroda, samo zato što su Židovi, samo zato što su drugačiji od ostalih, samo zato što su njihovi običaji i jezik različiti od drugih. Haman (''jimah šemo ve'zihro'' što prevodimo kao ''da mu ime bude zauvijek izbrisano'') je u svojoj mržnji i želji za uništenjem čitavog židovskog naroda bio spreman kralju platiti i veliku sumu novca. U Knjizi o Esteri (Megilat Ester) čitamo kako su se Židovi spasili pobijedivši svoje neprijatelje. Zahvaljujući njihovoj pobjedi mi smo danas ovdje. Priča govori o događaju od prije oko 2500 godina. Neupućeni bi mogli pomisliti da je antisemitizam prošlo svršeno vrijeme, ta nalazimo se u 21. stoljeću, odnosno 3. mileniumu. Ali, učinili bi ogromnu grešku, jer antisemitizam nije nestao, čitavo vrijeme je prisutan, a danas opet diže svoju ružnu glavu. I da, antisemitizmu se moramo kao i naši preci suprotstaviti svom snagom, ali pri tom nikad ne smijemo izgubiti fokus na ono još bitnije. Židovska budućnost, naša budućnost, budućnost naše djece i unuka, te svih budućih generacija, ne ovisi samo o borbi protiv antisemitizma, nego prvenstveno o židovskom pozitivnom identitetu.

Naime, budućnost židovskog naroda ovisi o izgradnji pozitivnog, smislenog židovskog identiteta koji našu baštinu čini vrijednom očuvanja i prenošenja. Na nedavnom saslušanju u Knesetu o internetskom antisemitizmu, utjecajna osoba na društvenim mrežama i židovski pedagog Jamie Geller iznio je oštro opažanje koje zadire u srž trenutnih izazova židovskog naroda. Dok su sve organizacije predstavile statistiku o rastućoj mržnji i ocrtale svoje strategije za borbu protiv nje, Geller je ponudio drugačiju perspektivu: "Iako je ključno boriti se protiv antisemitizma, ako zanemarimo naučiti Židove zašto su Židovi, oni neće znati za što se bore!"

Ovaj uvid kristalizira temeljni izazov s kojim se židovski narod danas suočava. Iako se svakako moramo nastaviti braniti od navale antisemitizma kojem svjedočimo na globalnoj razini od Hamasovog mega-zvjerstva u Izraelu 7. listopada 2023., ne možemo dopustiti da ovaj obrambeni stav postane naš primarni fokus. Židovska budućnost zahtijeva više od pukog preživljavanja, ona zahtijeva preporod. Put naprijed zahtijeva prihvaćanje tri temeljna načela koja su održavala židovski kontinuitet kroz povijest kako bi se osigurala budućnost našeg naroda u sve složenijem svijetu. Ta načela su: odgovornost, mudrost i ljubav.

Prvo načelo je odgovornost. Židovski koncept odgovornosti proteže se daleko izvan individualne odgovornosti. Radi se o priznavanju da svaki Židov snosi odgovornost za dobrobit i kontinuitet cijelog židovskog naroda. To je pokazao primjer našeg patrijarha Abrahama, koji je preuzeo odgovornost ne samo za svoju užu obitelj i svog otuđenog nećaka Lota, nego se čak zalagao za opstanak gradova Sodome i Gomore i otišao u rat kako bi spasio njihov narod. Danas nas ovo načelo poziva na djelovanje u više sfera kako bismo osigurali židovski kontinuitet: njegovanje židovskog jedinstva, jačanje židovskog identiteta, te potpora Izraelu i izgradnja institucija zajednice. Nedavni napadi Hamasa i svjetski cunami antisemitizma koji su se dogodili nakon toga pokazali su kako je ovaj osjećaj kolektivne odgovornosti ostao duboko ukorijenjen u židovskoj psihi. Kada se naš narod suoči s krizom, Židovi diljem svijeta reagiraju neviđenim jedinstvom i podrškom. Ali, istu razinu odgovornosti i angažmana moramo usmjeriti tijekom vremena relativnog mira, usredotočujući se na izgradnju i jačanje židovskog identiteta umjesto da čekamo da reagiramo na prijetnje.

Drugo načelo židovskog nasljeđa je mudrost. Židovska mudrost, akumulirana tisućljećima, pruža intelektualni i duhovni temelj za židovski identitet. Ovdje se ne radi o jednostavnom učenju napamet ili površnom kulturnom uvažavanju. Riječ je o dubokom bavljenju židovskim tekstovima, mislima i tradicijama koje nam pomažu razumjeti ne samo što znači biti Židov, već i zašto je važno biti Židov. Danas, kada mladi Židovi ,sve više preispituju svoju povezanost s judaizmom, ova mudrost postaje važnija nego ikad. Moramo učiniti židovsku mudrost i učenje dostupnima i relevantnima, a istovremeno zadržati njihovu dubinu i autentičnost. To zahtijeva ulaganje u obrazovanje na svim razinama, od ranog djetinjstva do odrasle dobi, osobno i online, uz korištenje moderne tehnologije i metoda podučavanja kako bi se doprlo do Židova gdje god se nalazili i bez obzira na njihovu razinu židovskog znanja.

Treće načelo je ljubav, voljeti Židove i judaizam, ljubav prema sunarodnjacima Židovima i prema samom judaizmu. Ovdje se ne radi o slaganju sa svima ili previđanju istinskih razlika. Umjesto toga, radi se o održavanju povezanosti i brige unatoč nesuglasicama. Kao što smo vidjeli posljednjih mjeseci, kada se Židovi svih pozadina ujedine u podršci Izraelu i protiv antisemitizma, naša zajednička ljubav prema našem narodu nadilazi političke i vjerske razlike. Ali, ta se ljubav mora proširiti i izvan kriznih vremena. Trebala bi se naročito očitovati u načinu na koji svakodnevno komuniciramo sa Židovima različitog podrijetla i uvjerenja i kako dočekujemo i pozdravljamo one koji istražuju svoj židovski identitet. To je jedan od najvažnijih sastojaka u tome kako predstavljamo judaizam sljedećoj generaciji. Ljubav također znači stvaranje pozitivnih židovskih

iskustava koja potiču ljude da se zažele dublje baviti svojim nasljeđem.

Izazov današnjice je implementacija ovih načela na praktičan način.

Moramo ulagati u židovsko obrazovanje na svim razinama. Moramo graditi mostove između različitih židovskih zajednica i denominacija poštujući naše razlike. Moramo više razgovarati o tome što znači biti Židov i zašto je važno biti dio naše velike nacije. Porast antisemitizma probudio je mnoge Židove u njihovu židovskom identitetu, ali kako je istaknuo Geller, samo borba protiv antisemitizma nije dovoljna. Moramo dati sadržaj iza tog identiteta i staviti naglasak na "zašto" biti Židov, a ne samo "što". To znači stvaranje sveobuhvatnih obrazovnih inicijativa, jačanje židovskih institucija i izgradnju zajednica koje judaizam čine relevantnim i značajnim za moderne Židove. Kao što smo već vidjeli, vanjske prijetnje mogu se pojaviti iznenada i dramatično. Izgradnja snažnog osjećaja židovskog identiteta i jakih židovskih zajednica zahtijeva vrijeme i ne može se postići preko noći. Moramo ulagati u ove temelje danas, kako bismo ojačali sposobnost našeg naroda da se suoči sa svim izazovima koje sutra može donijeti, tako da možemo osigurati da život Židova nastavi napredovati i razvijati se za generacije koje dolaze. Budućnost židovskog naroda ne ovisi samo o borbi protiv antisemitizma, koliko god to bilo važno, već o izgradnji pozitivnog i smislenog židovskog identiteta koji našu baštinu čini vrijednom očuvanja i prenošenja. I zato bi kroz načela odgovornosti, mudrosti i ljubavi morali prihvatiti židovsko nasljeđe, jer samo na taj način možemo osigurati da buduće generacije Židova neće samo znati protiv čega se bore, već i za što žive.

I kako je pred nama mjesec nisan, odnosno početak židovske liturgijske godine (23.03.2025.), vratit ćemo se, kako sam obećao, pitanju koje smo postavili na početku ovog teksta. Talmudski mudraci bi najčešće odgovorili da se Pesah razlikuje od ostalih blagdana, po tome što je ujedno i praznik slobode, ali i praznik stvaranja židovske nacije, da pojednostavnim, rođendan židovskog naroda i zato nam svima sretan rođendan. Moram priznati da usprkos svega što smo prošli izgledamo više nego dobro za svoje 3300 godine. Purim je za nama i naša tradicija nas uči da 30 dana prije Pesaha počinjemo pripreme za Pesah, kako osobne tako i društvene. Neka ovaj tekst posluži kao uvod i podsjetnik. U židovstvu mi ne obilježavamo niti komemoriramo događaje. Da bi neki događaj postao praznik mora biti transformacijsko iskustvo potrebno da funkcioniramo kao Židovi, bilo kao pojedinci ili kao narod. Tora praznici (Pesah, Šavuot, Sukot, Roš Hašana i Jom Kipur) su neophodno potrebni za naše formiranje kao Židova, i kao pojedinaca i kao naroda. Rabinski praznici (Purim i Hanuka) su odgovor na nove uvjete života i potrebom za dodatnim transformacijskim iskustvima. Ali, praznik bez kojeg sve to ne bi bilo moguće je Pesah. Pesah nije tek jedan od naših blagdana. On je stožerni blagdan oko kojeg se sve drugo okreće. U Kidušu (posvećenju) Šabata, kao i svakog drugog Jom Tova (blagdana) kažemo da je taj dan ,,dan sjećanja na Izlazak iz Egipta“. Dva puta dnevno u Šema Israel i na druge brojne načine se podsjećamo na događaj koji je označio stvaranje židovskog naroda. I B-g se židovskom narodu u prvoj od 10 Zapovijedi predstavlja kao ,,B-g povijesti“, kao onaj tko nas je izveo iz Egipta, kuće ropstva. Čak i Matan Tora (davanje Tore), kao i kasniji ulazak u Erec Israel, može se sagledati kao dio procesa Izlaska, dodajući njegovom već velikom značaju i centralnoj ulozi koju Pesah ima u židovskom životu. Čak i prije izlaska iz Egipta, B-g je naredio Mošeu i Aronu da formiraju novi židovski kalendar, koji će nam dati novi fokus u našem spiritualnom životu.

Stvaranje kalendara, (kombinacija lunarnog i solarnog) je bila prva zapovijed dana židovskom narodu. Mi posvećujemo mjesec nisan kao prvi mjesec židovskog kalendara po kojem određujemo sve naše blagdane, dok godine brojimo od 1. tišrija (sedmi mjesec židovskog kalendara) i stvaranja prvog čovjeka Adama. To nam omogućava da ostanemo povezani s ostatkom svijeta, ali i istovremeno prihvaćajući našu izdvojenost (posvećenost), jedinstvenu sudbinu kao narod, s jedne strane izdvojen (posvećen, Goj Kadoš) od ostalih naroda zbog posebnog zadatka (biti primjer ostalima kao najstarije dijete u obitelji), i istovremeno, zbog tog istog zadatka, biti povezan s cijelim svijetom i svim narodima kao nijedan drugi narod.

Kalendar nas podsjeća na to, dok Pesah slavi jedinstvenost židovskog naroda. I na svakoj generaciji je da učini sve da bude dostojna toga. Proslavom Pesaha mi ne obilježavamo uspomenu na događaje (napuštanje Egipta) od prije 3500 god, nego prolazimo kroz transformacijsko iskustvo postizanja slobode, iskustvo kroz koje su naši praoci prvi prošli i dali nam trajno tu karakternu osobinu. Što je bila sloboda koju su oni stekli? Da li je to bila sloboda da se čini što se hoće? Mi Židovi razumijemo da je mdefinicija slobode nešto sasvim drugo. Značenje slobode ne znači da čovjek može raditi što hoće, nego da je svaki pojedinac odgovoran za ono što je izabrao učiniti, za posljedice svojih djela. Rob nije odgovoran, jer netko drugi odlučuje u njegovo ime, dok je slobodan čovjek onaj koji donosi odluke i koji je odgovoran za posljedice svojih odluka. Biranje između kave i čaja ne ulazi u definiciju biranja, nego preferiranja, i samim tim, apsolutno je beznačajno sa stanovišta izražavanja slobode. Biranje je moralni koncept. Tako je uvijek bilo, tako je i danas. Židovski koncept sloboda uključuje i odgovornost prihvaćanja posljedica svog izbora. To je židovska definicija slobode, jer ako ne postoje posljedice tvog izbora, tada nisi ni iskusio slobodu. Biti slobodan znači da ti sam odlučuješ o svojoj budućnosti, o svijetu u kojem želiš živjeti, i zato svatko od nas mora sjesti, razmisliti i procijeniti, mora stvoriti sistem vrijednosti, formirati kriterije, da bi znao što želi, u kojem pravcu želi ići i koje stvari želi postići u životu. Fromm razlikuje dva koncepta slobode, prvi je ,,sloboda od“, koja je sama sebi svrha i cilj, i ,,sloboda za nešto“, u kojoj postoji cilj i smisao. Sloboda sama po sebi ne može biti krajnji cilj, nego samo sredstvo za postizanje cilja, a to je ostvarivanje odnosa s B-gom kao svojim Tvorcem. Osnovno je pitanje kamo želimo usmjeriti svoj život, a ako si slobodan čovjek tada musmjeravaš svojim izborima, a ne pasivnim postojanjem. Nažalost većina ljudi odustaje od slobode, jer to znači odgovornost. I zato je Pesah najvažnije transformacijsko iskustvo za sva vremena, jer bez iskustva Pesaha ništa ne bi bilo moguće. Zato je Pesah i prvi blagdan u židovskoj liturgijskoj godini, koja počinje prvog nisana, i zato Pesah smatramo rođendanom židovskog naroda. Šavuot nije moguć bez Pesaha, jer B-g se mogao objaviti samo slobodnim ljudima i na brdu Sinaj im davanjem Tore ponuditi Savez (Brit). Zato su talmudski mudraci kreirali Seder kao transformacijski proces u 15 koraka na putu ka slobodi, a sam Pesah su nazvali ,,vrijeme naše slobode“(Zman Herutenu).

Najvažnija aktivnost prije samog blagdana Pesaha je uklanjanje i uništenje hameca (kvasnog), kao simbola lažnih i ispraznih vrijednosti, iz naših domova, iz naših života. Kroz 8 dana ne smijemo posjedovati niti jesti ništa što je hamec. Hamec možemo ukloniti iz svojih kuća ili ako se radi o većim količinama možemo ga prodati ne-Židovu.

Prije nekoliko godina se u Izraelu vodila diskusija uoči izglasavanja Zakona o zabrani javnog izlaganja proizvoda koji sadrže hamec u cilju prodaje tijekom Pesaha. Cilj tog Zakona nije bilo povlađivanje religioznima, jer ne postoji zabrana viđenja hameca u tuđem vlasništvu, niti prisila nad sekularnima, jer prema statistici većina židovskog stanovništva Izraela tijekom svih sedam dana Pesaha ne konzumiraju hamec. Radije, Zakon o hamecu je trebao poslužiti kao podsjetnik Židovima u Izraelu da pripadaju narodu s veoma dugom poviješću, specifičnim običajima koji ih razlikuju od svih ostalih naroda svijeta, te posebnim odnosom prema zemlji u kojoj žive. Mnogi sekularni Izraelci su došli do spoznaje da je samo jačanje nacionalnog identiteta ključ za opstanak Izraela i da simboli koji potiču iz religiozne prakse kao: zabrana uzgajanja svinja u Izraelu, zabrana prometovanja na Šabat ili zatvaranje restorana na Tiša B'Av igraju veliku ulogu u formiranju židovskog identiteta. Prilikom rasprave o Zakonu o hamecu čak se i Tzipi Livni zalagala za njegovo uvođenje govoreći da baš zato što nije religiozna osoba želi u Tel Avivu zadržati nešto što će javno simbolizirati blagdan Pesaha, jer određeni simboli imaju edukacijsku snagu. Važan aspekt palestinske strategije u borbi protiv Izraela je stalno umanjivanje i negiranje veze Židova s Izraelom, kako povijesno tako i geografski. Zato je Arafat tijekom mirovnih pregovora u Camp Davidu pokušavao dobiti od izraelske strane priznanje da je Hramska gora puno važnija Palestincima nego Židovima. Na taj način je želio prekinuti vezu između Židova i njihove povijesti i prava da žive u Izraelu. Selah Temari, palestinski mparlamentarac, donosi u svojim memoarima zanimljivu priču. Tijekom služenja zatvorske kazne u izraelskom zatvoru zbog sigurnosnih razloga, došao je do zaključka da je Izrael suviše jak da bi bio uništen i zaključio je da Palestinci trebaju odustati od terorizma i naći neke nove načine borbe. Čak je počeo proučavati židovsku povijest da bi našao razloge našeg preživljavanja usprkos svih tisućgodišnjih nedaća i progona. I tada jedne noći kroz rešetke svoje ćelije ugledao stražara Židova kako jede kruh i s čuđenjem ga upitao kako to da jede kruh, zar ne zna da je Pesah. I čuvar mu je s prezirom odgovorio da zar zaista očekuje da on neće jesti kruh zbog nečeg što se dogodilo prije 3300 godina. I Temari je napisao da je ta noć bila prijelomni moment u njegovom životu. Do jutra je došao do zaključka ne samo da Palestinci mogu otjerati Židove i pobijediti Izrael, nego je dobio sigurnost da će u tome i uspjeti, jer kad narod izgubi osjećaj i vezu sa svojom prošlošću i zemljom je narod koji može biti pobijeđen.

Ove godine, 2025., Pesah slavimo od 13. do 20. travnja (15. do 22. nisana), dakle osam dana. S obzirom da živimo u dijaspori Pesah traje 8 dana te su prva dva i posljednja dva dana praznici (Jom Tov), a četiri srednja su polublagdani (Hol Hamoed). Prve dvije večeri priređujemo Seder večeru.

Prva Seder večera pada na Erev Pesah u subotu, 12. travnja 2025., a druga u nedjelju, 13.04.2025. Pesah je obiteljski praznik, a Seder večera je prvenstveno prilika za prijenos židovske tradicije od djeda na unuka.

Ujedno koristim priliku razbiti jednu zabludu. Tijekom osam dana Pesaha (sedam u Izraelu ) ne jedemo kruh, ali nemamo obavezu jesti maces. Maces moramo jesti samo na Seder večeri, jer je to jedan od 15 koraka ka slobodi, a sam maces od ,,kruha bijede, koji su naši očevi jeli u sužanjstvu“ postaje simbolom slobode. Osim macesa, jedemo i gorke trave (maror), umočene u haroset, te afikoman, dodatnu porciju macesa, koja se jede kao desert u spomen na Pashalnu žrtvu i cijelo vrijeme se našoj djeci priča o Izlasku iz Egipta (Hagada). Pijemo 4 čaše vina i jedemo drugu simboličnu hranu, te radimo stvari koje komemoriraju i naše ropstvo u Egiptu kao i naše oslobođenje ove noći. Mnogi me (se) pitaju zašto je danas važno biti dio Sedera? I ja im uvijek odgovaram da samo osoba koja ima vezu sa svojom prošlošću, svojim narodom i svojim korijenima može biti slobodna i samo slobodna osoba ima snagu djelovati na korist čitavog čovječanstva. Seder završavamo molitvom (izjavom) ''da ćemo slijedeće godine biti u Jeruzalemu''. Spoznaja da još imamo problema i nevolja nas ne sprječava u zahvaljivanju B-gu za Njegovu milost u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, za Njegova obećanja, kako ona ispunjena, tako i ona još ne ispunjena. Pesah, kao i ostali naši blagdani, označavaju jedinstvo naroda Izraela, posebnost našeg odnosa s B-gom i našu predanost Tori i Micvot.

Završiti ću s istim pitanjem s kojim sam i počeo ovaj tekst, s pitanjem ,,ma ništana …? “, po čemu je ovaj Pesah različit od svih drugih Pesaha do sada? Povijesno gledano razlikujemo Pesah koji su naši praoci proslavili još kao robovi u Egiptu, pa Pesah u pustinji, zatim Pesah u Izraelu tijekom postojanja Hrama, pa nakon rušenja Hrama, Pesah u dijaspori, korona Pesah. Svaki od tih Sedera imao je svoje specifičnosti u ovisnosti o povijesnim okolnostima u kojima se židovski narod našao, ali i nešto jedinstveno, a to je zajedništvo, fizičko i duhovno. I po čemu se ovogodišnji Seder razlikuje od svih dosadašnjih? O tome ćemo govoriti na samom Sederu. I zato nas pozivam da dođemo u naš drugi dom, u zgradu ŽOZ-a da zajedno izađemo iz Egipta te zajedno proslavimo Pesah. Iako danas više nismo fizički robovi i dalje robujemo raznim stvarima. Zato svima čestitam Pesah sa željom da se oslobodimo svega što nas sputava i sprječava u ostvarivanju naših potencijala, jer jednog dana, kako nas uči naša tradicija, kad navršimo 120 godina i nađemo se pred Nebeskim sucem, nećemo biti suđeni zato što nismo postali kao Moše Rabenu (Mojsije, naš učitelj), nego zato što nismo ispunili sve svoje potencijale i što nismo postali ono što smo mogli postati. ,,Blagoslovio nas vječni i čuvao nas! Obasjao nas vječni licem svojim i bio nam milostiv! Obratio nam vječni lice svoje i dao nam mir!!“

HAG PESAH SAMEAH!/ SRETAN PESAH!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević