B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Mir s Vama! I puno zdravlja i blagoslova!

Ovaj mjesec (svibanj/ijar) je vrijeme između dva hodočasnička blagdana, Pesaha i Šavuota, kada su za vrijeme postojanja Šatora sastanka (kasnije Hrama u Jeruzalemu) svi Židovi koji su živjeli u Izraelu morali hodočastiti u Šator (Hram) i prinijeti žrtvu (korban hagiga), a za Pesah i pashalnu žrtvu (korban Pesah). Uništenjem Hrama prestala je ta obaveza, a talmudski mudraci i rabini kao obavezu ustanovljuju Seder. Pesah je iza nas, točnije oba Sedera, osam dana ne jedenja hameca te ne pijenja piva i viskija, ali zato uživanja u macesu. Bilo je to prije samo desetak dana, a čini mi se kao da je prošla čitava vječnost. Kao prvo htio bih se zahvaliti svima Vama na prekrasnim Sederima. Velik broj prisutnih, fantastično raspoloženje, velika pažnja kojom ste ne samo pratili priču o Izlasku nego i aktivno sudjelovali u njoj, prekrasno uređena prostorija Kluba i nadasve obilna i ukusna hrana. Za razliku od poznate TV serije ''Dadilja'' gdje se mama i baka, glavne junakinje, stalno žale da je hrana poslužena u sinagogi bila ne samo loša, nego su, što je još gore, i porcije bile male, što je nešto''nedopustivo'' u židovskom svijetu, u našem slučaju je bilo obrnuto, porcije su bile velike, a hrana je imala ukus biblijske mane. Želio bih se zahvaliti Bibi i Vesni i svima koji su im pomagali na velikom trudu i ljubavi koji su uložili da bi se mi osjećali dobro. Još jedino moramo poraditi na pjevanju. Volje imamo, ali nešto ne štima.

Pesah je praznik slobode (zman herutenu), dan stvaranja židovske nacije i prvi blagdan u židovskoj vjerskoj godini koja je počela 1. nisana (30.03.2025.) Od drugog dana Pesaha (16. nisana/14. travnja) započinjemo pripreme za Šavuot, dan dobivanja Tore na Sinaju (Matan Tora), točnije, počinjemo s brojanjem Omera (S'firat Ha'omer). Brojanje

Omera je glasno brojanje svakog od 49 dana između Pesaha i Šavuota. Ova micva (zapovijed) proizlazi iz Tora obaveze da brojimo 49 dana, počevši s danom prinošenja prinosa od ječma koji se donosio u Hram u Jeruzalemu, do dana prinošenja prinosa od pšenice, koji se donosio na Šavuot. Omer je volumenska mjera za količinu. Zapovijed za brojenje Omera je zapisana u Levitskom zakonu (3. Mojsijevoj knjizi) 23:15-16. Čim padne noć, pojavom tri zvijezde na nebu (Cet Hakohavim), izgovaramo blagoslov za brojanje Omera: ''Baruh Ata, Adonai, Eloheinu, Meleh haolam, ašer kidešanu bemicvotav vecivanu al s'firat Ha-Omer'' (''Blagoslovljen si Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio Svojim zapovijedima izapovjedio nam brojanje Omera!''). Zatim govorimo koji je dan brojanja i koji tjedan, npr. ''Danas je 23. dan, što su 3 tjedna i 2 dana brojanja Omera!''. Omer se može brojati na bilo kojem jeziku (iako se preporuča hebrejski), jer onaj koji broji morao bi razumjeti što govori.

U molitveniku dr. Šaloma M. Freibergera na str. 358 se nalazi brojanje Omera prema hebrejskim datumima. Period brojanja Omera se smatra vremenom punim potencijala za osobni unutarnji rast, i svatko od nas bi trebao to vrijeme posvetiti radu na sebi i svojim karakternim osobinama, promišljanjima o sebi, posebno o svojem odnosu prema drugima i Bogu.

U Kabali svaki od sedam tjedana brojanja Omera povezan je s jednom od sedam nižih sfera (od 4. do 10.): Hesed, G'vura, Tiferet, Necah, Hod, Jesod i Malhut. I svaki od dana je povezan s jednom od tih 7 sefirot i tako stvarajući 49 permutacija. Period brojanja Omera je također najbolje vrijeme za proučavanje ''Pirkei Avot'' (''Izreke otaca''), koji nabrajaju 48 načina na koje čovjek stiče znanje Tore i zato svaki Šabat između Pesaha i Šavuota čitamo po jedno poglavlje ''Izreka''. Period brojanja Omera je također polu žalostan period za židovski narod. Tijekom tog perioda zabranjeno je šišanje, brijanje, slušanje muzike uživo, vjenčanja, zabave i ples.

Prema našoj tradiciji, razlog za to je sjećanje na smrt 24000 učenika jednog od najvećih rabina ikad rabina Akive. Prema Talmudu, 12000 hevruta (parova, židovski način učenja je u parovima) su ubijeni od strane

Neba (Šamajim) tokom perioda brojanja Omera, jer ''nisu poštivali jedan drugoga''. To je bila kazna, točnije posljedica njihovog ponašanja, jer su jedan na drugog gledali s visine. Iako se to dogodilo u 2. st.n.e. to je važna lekcija za sve generacije i za sva vremena, pa i za nas danas. Lag Ba'Omer, 33. dan brojanja Omera, se smatra za dan kada je pošast prestala i zato prestaje period žaljenja. Sefardi Lag Ba'omer nazivaju Lag La'omer, te neki nastavljaju period žalovanja do 34. dana Omera i tek tada počinju sa slavljem. Pored veze s prestankom stradavanja učenika rabina Akive,

Lag Ba'Omer obilježava godišnjicu smrti (jorcajt ili hilula) rabina Šimon bar Johaja. Nakon smrti svojih 24000 učenika, rabin Akiva je podučavao 5 učenika, među kojima je bio i rabin Šimon bar Johaj, koji je kasnije postao najveći rabin svoje generacije. Prema tradiciji on je tvorac ''Zohara'', najpoznatije, najvažnije i najsvetije knjige Kabale. Tradicija nas također uči da je na dan svoje smrti svojim učenicima otkrio najdublje tajne Tore. Prema ''Zoharu'', čitav taj dan dok je podučavao svoje učenike kuća rabina Šimona je bila ispunjena vatrom i svjetlom, i na kraju dana vatra se ugasila i rabin Šimon je umro. Narednih godina njegovi su učenici na godišnjicu njegove smrti običavali paliti velike vatre i proučavati ''Zohar'' u želji da ožive atmosferu i iskustvo svjetla i mistične objave tog dana.

Iako je u židovstvu smrt ''cadika'' (pravednika), kao i smrt svakog čovjeka, tužan dan, godišnjica smrti Šimon bar Johaja na Lag Ba'Omer je postala blagdan, pale se velike vatre, i ljudi se vesele pjevajući i plešući. Ponovo se rade vjenčanja (omiljen dan za vjenčanja), zabave, koncerti, izleti, ljudi se nakon 33 dana šišaju i briju. Ljudi u velikom broju posjećuju grob rabina

Šimon bar Johaja u Meronu, blizu Safeda. Danas u Izraelu Lag Ba'Omer je školski blagdan. Obitelji idu na izlete u prirodu, djeca se igraju lukom i strelicama, pale se vatre i pravi roštilj. U Izraelu je veoma lako prepoznati da se približava Lag Ba'Omer po djeci koja tjednima prije počinju sakupljati drvnu građu. Dan prije djeca podižu drvene gomile koje odrasli pale dolaskom noći. Od vremena rabina Isak Lurie (Arizal, 16. st.) postao je običaj da se na Lag Ba'omer u Meronu trogodišnji dječaci šišaju po prvi put (''upšerin'' ili ''halake''), a njihovi roditelje časte prisutne vinom i kolačima. Oni koji ne mogu putovati u Meron upšerin rade u Jeruzalemu na grobu kralja Davida ili na grobu Šimon Hacadika. Ove godine

Lag Ba'Omer pada 16. svibnja, a Šavuot 2. i 3. lipnja.

Prva zapovijed data židovskom narodu još u Egiptu je formiranje kalendara i to lunarnog. Kako je lunarna godina kraća za 11 dana od sunčane tada židovski blagdani ne bi padali u isto doba godine. Ali s obzirom da je židovski kalendar lunarni tada datumi blagdana ne padaju svake godine na isti datum prema julijanskom kalendaru, a jer Tora zahtjeva da Pesah svake godine mora pasti u proljeće, tada i drugi židovski blagdani padaju svake godine u isti dio godine. Mjesec nisan je prvi mjesec židovske tzv. ''liturgijske'' godine, a Pesah je prvi blagdan te godine. O svim aspektima Pesaha smo pisali u prethodnim tekstovima u

Hadašonu ili govorili kako na predavanjima ili na Seder večerima. Da bih naglasio važnost Pesaha samo ću još napomenuti da je to jedini naš blagdan koji ima i tzv. Drugi Pesah (Pesah šeni). Godinu dana nakon Izlaska iz Egipta, Bog je naredio izraelskom narodu da donese pashalnu ponudu (žrtvu) popodne 14. nisana te da se pojede te večeri, pečena na vatri, zajedno s macom i gorkim travama, kao što su učinili prethodne godine neposredno prije nego što su napustili Egipat. Ali određeni broj ljudi koji su postali ritualno nečisti (tame) zbog dodira s mrtvim tijelom nisu mogli pripremiti pashalnu ponudu na taj dan. Prišli su Mojsiju i Aronu te se požalili da su zakinuti što ne mogu na taj dan (14. nisana) prinijeti pashalnu ponudu s ostalim sinovima Izraela. I kao odgovor na njihovu molbu, Bog je ustanovio 14. ijar kao "drugi Pesah" (Pesah šeni) za svakoga tko nije mogao donijeti žrtvu u određeno vrijeme u prethodnom mjesecu.

S obzirom da blagdan Šavuot pada u mjesecu lipnju tehnički bi o njemu trebali govoriti tek u slijedećem Hadašonu, ali kako pada na samom početku mjeseca (02. i 03.06.) reći ćemo sada par riječi, nešto kao uvod.

Šavuot je blagdan kojim nakon rušenja II Hrama prvenstveno obilježavamo davanje Tore (Matan Tora), kako Pisane (Tora ŠeBiHtav) tako i Usmene (Tora ŠeBa'al Pe), na brdu Sinaj prije nešto više od 3300 godina. Šavuot se razlikuje od ostalih židovskih blagdana po tome što nema fiksni datum, nego njegov datum ovisi o datumu Pesaha. Znamo da je Šavuot 50. dan poslije prvog dana Pesaha, što nam još ne daje točan datum. Tijekom postojanja Hrama u Jeruzalemu, novi mjesec ne bi počeo dok Sanhedrin (Židovsko vrhovno vjersko vijeće) ne bi proglasio njegov početak. Svjedoci su morali osobno vidjeti mladi mjesec i o tome izvijestiti Sanhedrin, koji bi nakon pažljive provjere njihovog svjedočenja i usporedbe s kalendarom, proglasio početak novog mjeseca i poslao glasnike na sve strane Izraela da obavijeste ljude o početku mjeseca i datumima praznika koji padaju tog mjeseca. Tako da je Šavuot mogao pasti 5., 6. ili čak 7. mjeseca sivana, ovisno o tome jesu li nisan i ijar (židovski mjeseci koji prethode sivanu) imali 29 ili 30 dana te godine.

S obzirom da već 2000 godine nemamo niti Hram niti Sanhedrin, danas početak mjeseca (Roš Hodeš) i datume blagdana određujemo prema židovskom kalendaru, tako da danas Šavuot uvijek pada na 6. sivan.

Šavuot je jedan od 3 hodočasna blagdana (Šaloš Regalim), uz Pesah i Sukot, kad je čitav Izrael dolazio u Jeruzalem noseći prve plodove u Hram (Izl 23:16; Br 28:16). Ovdje želim naglasiti da u čitavoj Bibliji (TaNaHu)

Šavout se ne obilježava kao blagdan Božje objave na Sinaju i davanja Tore, nego samo kao blagdan Prvih plodova (Bikurim). Na mnogo načina Šavuot slavi sam Erec Izrael (zemlju Izraela), kad zahvaljujemo Bogu na Njegovoj darežljivosti i velikodušnosti prema narodu Izraela. Donošenje prvih plodova (bikurim) u Hram je bilo iskazivanje svetosti (posebnosti) zemlje Izraela, jer šavuotno prinošenje prvih plodova u Hramu pred svećenicima (Kohanim) nije uključivalo svaku vrstu plodova, nego samo plodove 7 vrsta kojima se zemlja Izrael ponosi: ,,pšenica, ječam, grožđe, smokve, šipak, masline i datule“ (Po. zak 8:8). Detaljne instrukcije koje su se ticale ovog važnog događaja možete pronaći u 5. Mojsijevoj knjizi (Devarim/

Ponovljeni zakon) u 26. poglavlju. Ceremonija donošenja prvih plodova se održavala u posebnom dijelu Hrama, poznatom pod imenom ,,između zida i oltara“. To područje je imalo posebnu svetost i ulaz je bio dozvoljen samo Kohanim i Levitima, a bio je zabranjen običnim Izraelcima. (Napomena: židovski narod se dijeli na Kohanim, potomke Arona, Mojsijevog brata, koji su vršili svećeničku službu u Hramu; Levite, pripadnike Levijevog plemena, koji su pomagali u Hramu, te Izrael, ostatak naroda). Ali kako se micva (zapovijed) za prinošenje prvih plodova razlikuje od svih ostalih prinošenja prinosa i žrtava, ne samo da je običnim Izraelcima bilo dozvoljeno ući u taj prostor, nego im je bilo zapovjeđeno da ispune svoju obavezu na tom svetom mjestu. Nakon rušenja II Hrama prinošenje prvih plodova više nije bilo moguće i obilježavanje Šavuota se fokusiralo na komemoriranje najvažnijeg događaja u našoj povijesti, davanje Tore (Matan Tora) na brdu Sinaj.

Šavuot je kulminacija sedmotjednog brojanja Omera i sama riječ Šavuot to obilježava (,,šavuot“ znači ,,tjedni“), jer od Pesaha do Šavuota brojimo 7 tjedana, a sam Šavuot je u neku ruku završetak blagdana Pesaha, pa je poznat i po imenu ,,Aceret“ (završetak ). Prije 3300 godina, nakon napuštanja Egipta Židovi su putovali Sinajskom pustinjom. Tamo je čitav židovski narod, oko 2 milijuna ljudi, muškaraca, žena i djece (600.000 vojno sposobnih muškaraca), DIREKTNO iskusilo B-žju objavu (NACIONALNA OBJAVA vs. INDIVIDUALNA OBJAVA). Davanje Tore je bio događaj nevjerojatnih proporcija, događaj koji je zauvijek obilježio kako židovski narod, dajući mu jedinstven karakter, vjerovanje i sudbinu, tako i cijeli svijet, jer su tijekom 3300 godina Tora ideali: monoteizam, pravda, odgovornost, jednakost postali moralni temelji Zapadne civilizacije. 50. dan poslije Pesaha počinje Šavuot (stvarno brojimo samo 49 dana Omera).

Molitve su skoro iste za sva 3 hodočasna blagdana (Pesah, Šavuot, Sukot), osim što na propisanom mjestu u molitvama i kidušu kažemo ,,danas je blagdan Šavuot, vrijeme davanje Tore!“. Za razliku od Šabata, koji možemo početi ranije, posebno zbog male djece, za Šavuot to nije slučaj. Moramo čekati da padne noć i pojave se zvijezde (Cet HaKohavim) i tek onda smijemo početi sa večernjom molitvom za Šavuot, jer Tora nam zapovijeda da brojeći Omer moramo izbrojati sedam punih tjedana, počevši od 2. noći Pesaha pa sve do noći prije Šavuota (Lev: 23:15 ). Tora specifično govori o 7 punih tjedana i zato šavuotne molitve ne smijemo početi dok čitav period brojanja od 7 tjedana nije u potpunosti završio. I moramo čekati da padne noć i pojave se zvijezde i tek tada početi s molitvama za Šavuot. U ovo doba godine zvijezde se pojavljuju tek u 21.15 i zato večernja molitva ne može početi prije 21.30. Blagdan Šavuot jejedinstven i zato, jer za razliku od naših ostalih blagdana, Tora ne propisuje nijednu micvu. S vremenom su se formirali neki običaji. Glavni običaj za Šavuot je ostati budan i čitavu noć provesti u učenju Tore, sve do zore, i tada s izlaskom sunca početi jutarnju molitvu. Trenutak u kojem sunce izlazi se općenito smatra najboljim momentom za početak molitve.

Ostali običaji za Šavuot su ukrašavanje sinagoge zelenilom i cvijećem kao podsjećanje na Sinaj koji se čitav zazelenio i procvjetao na dan davanja Tore.

Našu sinagogu su dosad jako uspješno ukrašavali mališani iz našeg vrtića, pa ako tražite unutrašnje dekoratere za svoje stanove, vikendice ili poslovne prostore, ja Vam ih najdublje preporučam. Drugi poznati običaj je da se na Šavuot jedu mliječna jela. Postoje brojni razlozi za to, pa ćemo o tome više uz čašu mlijeka, ako navratite u sinagogu za Šavuot. Za Šavuot se čita Knjiga o Rut, prabaki kralja Davida. Rut je prototip nekoga tko je prihvatio ,,židovskog “ Boga i postao dio židovskog naroda (''tvoj B-g je moj B-g i tvoj narod je moj narod“), jer ne smijemo zaboraviti da je čitav židovski narod prihvativši savez (Brit) s B-gom na Sinaju zapravo ,,konvertirao“ na židovstvo i postao Izrael. Zato Pirkei De'Rabi Eliezer donosi zabranu kinjenja ili omalovažavanja konvertita (gera) na Židovstvo, jer smo i mi sami na Sinaju postali konvertiti (gerim). U Židovstvu nikad nije bila važna krv ili geni, nego ideja i zato ger može zauzeti i najveće pozicije u židovskoj hijerarhiji, kao Nasi (predsjednik Sanhedrina) ili Av Bet Din (Predsjednik Vrhovnog suda), osim pozicije kralja, Kohanim (svećenika) ili Levita, jer se te pozicije postižu rođenjem.

I za kraj ovog teksta upućujem svima nama kohenski blagoslov: ''Blagoslovio nas vječni i čuvao nas! Obasjao nas vječni licem svojim i bio nam milostiv! Obratio nam vječni lice svoje i dao nam mir!''

Vaš rabin Luciano Moše Prelević