B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Mir i blagoslov svima! I puno zdravlja!

Za ovaj Hadašon sam planirao pisati o osnovama i nekim specifičnostima židovskog kalendara, jer prva zapovijed data židovskom narodu još u Egiptu je bila formiranje kalendara (zl.: 12:2). Ali s obzirom da smo nedavno tiskali kalendar za narednu godinu i u njemu sam napisao nešto o njegovim osnovama za ovaj broj Hadašona ću pisati nešto sasvim drugačije.

Nalazimo se u židovskom mjesecu hešvanu, drugom ako brojimo od Roš hašane, ili osmom ako brojimo od mjeseca nisana. U narodu je ovaj mjesec poznatiji pod imenom ‘’mar hešvan’’ (,,gorki hešvan”) zbog više razloga. Ja ću se fokusirati na najpopularniji, ,,gorak” je jer nema nijednog praznika sve do Hanuke, a s tim ni jednog razloga za slavlje. Kako nemamo obaveznih (prazničnih) druženja, tim više moramo poraditi na našim duženjima, te Vas pozivam da učinimo da svaki naš susret i druženje budu slavlje, pozivam Vas da stvorimo naše male osobne praznike i tako ,,gorki” hešvan pretvorimo u ,,slatki” hešvan. Zato Vas 21.11.2025. u 18.30 sati pozivam na Šabatnu večeru (Šabatna molitva počinje u 17.30). Također i ovaj mjesec nastavljamo s čitanjem i proučavanjem tekstova iz Tore (Mala škola Judaizma srijedom te Šabatno druženje petkom). Na Simhat Tori smo započeli s novim godišnjim čitanjem Tore te je pravo vrijeme da nam se pridružite. Veliki blagdani,Roš hašana i Jom kipur, kao i Sukot su za nama. Obje večere za Roš hašana su bile apsolutni pogodak. Izvrsna hrana, dobar provod, kvalitetno druženje, čak ni rabin nije bio predug. Klub je obje večeri bio pun kaošipak. Iskoristio bih ovu priliku da zahvalim Bibi i Vesni, kao i svima kojisu im pomagali. Jom kipur i Sukot bili manje uspješni zbog slabijegodaziva članova, posebno muških. Morat ćemo poraditi na tome te zato upućujem apel svima nama da ubuduće iskažemo više solidarnosti s onima koji slave te blagdane i svojim prisustvom pomoći Općini da ih što dostojanstvenije obilježi. Ali mi je drago što čujem da je odaziv za roštilj povodom Sukota premašio sva očekivanja.

U Židovstvu mi posvećujemo tri stvari, vrijeme (blagdani, Šabat ), prostor (Hram, sinagoga) i ljude (Koheni, Levi). Obično u Hadašonu pišem o tekućem blagdanu i zato ću ovaj mjesec bez blagdana iskoristiti da počnem govoriti o jednom, prema Talmudu i većini rabina, vjerojatno najvažnijem našem blagdanu. Većina blagdana (moadim) dolazi jednom godišnje u unaprijed propisanom vremenu (moed), ponavljajući se iz godine u godinu. Ali najvažniji naš blagdan (osim možda Jom kipura) dolazi svakog tjedna, a to je Šabat. Što je to tako važno za blagdan koji se ponavlja 52 puta godišnje? Možda riječ ,,blagdan” i nije najbolje izabrana da opiše što se događa, ali nemam bolju. Možda ,,dan svetosti”.

Šabat obilježava razliku između čovjeka i svih ostalih stvorenja koja žive u univerzumu. Šabat slavi vezu između B-ga i židovskog naroda. Čovjek se razlikuje od životinja, kopna i voda, razlikuje se od drveća i bilja, razlikuje se od mora i gora koje prekrivaju Zemlju. Jedino se čovjek ne interferira u regularni ritam prirode. Sunce izlazi i zalazi svaki dan bez zaustavljanja.

Mjesec se pojavljuje svaku večer te raste do svoje punoće, pa se smanjuje i nestaje svakih 28 dana. Vode čine svoje, bez zaustavljanja, plime i oseke, isparavanje i kiše. Trava raste svako proljeće, drveće daje plodove u određeno vrijeme. Sve bez zaustavljanja. Životinje žive prema svojim ciklusima, ovisno o vrsti. Jedino smrt može prekinuti ritam prirode.

Ali smrt je sastavni dio životnog ciklusa. Jedino čovjek ima sposobnost i mogućnost prekinuti svoj rad, zaustaviti svoje stvaranje i prestati slijediti svoje instinkte. On može prestati raditi iako nije završio svoj rad i možda ima još toga što bi želio uraditi. On zastaje i analizira svoj rad i njegove proizvode. To ni životinje, a ni biljke ne mogu učiniti. Čovjek bira put kojim će ići. Zahvaljuje B-gu na svoj Njegovoj pomoći i moli Ga da mu da mudrost i razboritosti da ispravno izabere i snagu da ostvari svoje izbore.

To je ono što čovjek radi na Šabat. Šabat je najveći židovski blagdan, jer Šabat čini čovjeka čovjekom u punom smislu tog pojma, materijalnog bliskog životinjama, ali duhovno apsolutno različitog, mogli bi čak kazati sličnom B-gu. Ostali blagdani, kako Tora blagdani (Pesah, Šavout, Sukot, Roš hašana te Jom kipur) ili rabinski (Purim, Hanuka), kao i postovi, nas ispunjavaju određenim transformacijskim iskustvima potrebnim da budemo Židovi, i kao pojedinci i kao dio židovskog naroda, ali nas ne čine čovjekom, već nas samo nadopunjuju. Šabat nas također podsjeća na obećanja i zavjete koje su dali naši preci. Rabini vole naglasiti da kao što su Židovi čuvali (držali) Šabat, još više je Šabat sačuvao Židove. Ali više o svim aspektima Šabata ću više pisati u budućim Hadašonima. Za kraj bih želio ukazati što je Šabat donio svijetu. Šabat (uz Pesah) je naveća ideja u ljudskoj filozofiji. Ideja da čovjek ne samo da može nego mora biti slobodan, čak i robovi, a da sloboda znači odgovornost za svoje izbore i postupke, je nešto jedinstveno u ljudskom postignuću i razvoju ljudskog društva. Proroci stalno upozoravaju narod da rituali sami po sebi nisu cilj (Zaharija p.7), nego samo obaveza i sredstvo za odnos te brigu za siročad, udovice, strance kao i za sve one slabe i nezaštićene. Knjiga o Jobu nas uči da postoji pravda i da pravo pitanje u svakoj situaciji nije, gdje je bio B-g, nego gdje je bio čovjek, gdje smo bili mi, odnosno gdje sam bio ja. Čovjek, a ne B-g mora zaustaviti zlo, ispraviti nepravdu i donijeti mir. Šabat sadrži u sebi ideju svjetskog mira (jedni drugima želimo Šabat Šalom, šabatni mir), ideju zavjeta s B-gom, našim tvorcem, ideju Mesije, ideju o stvaranju i uređenju pravednog društva, društva bez ratova, jer ratovi, bez obzira koliko nam se koji put čine opravdanim, uvijek znače patnju i razaranje.

Čak je i Platon u svojoj ,,idealnoj državi“ imao vojnike. Nitko nikad, pa ni danas, nije mogao zamisliti svijet bez ratova. Nitko, osim Židova. Židovski Mesija će svo oružje pretvoriti u plugove. Ali o tome više neki drugi put. Za sada samo jedna talmudska misao o važnosti Šabata. Jedan rabin je rekao da će Mesija doći kad će svi Židovi na svijetu u potpunosti čuvati dva uzastopna Šabata. Drugi mu je odgovorio da je za dolazak Mesije dovoljno da svi Židovi drže samo jedan Šabat. Jednom je netko rekao da bi se čitava naša povijest mogla sažeti u jednoj rečenici, probali su nas uništiti, nisu uspjeli i zato idemo jesti. Tako za svaki blagdan (osim Jom kipura), uz posvećenje istog nad čašom vina, imamo blagdansku seuda (jelo), dok za Šabat imamo obavezu uživati u tri obroka (šloša seudot), i to seuda rišona (prvi obrok) u petak uvečer poslije Kabalat Šabata te šabatne molitve i kiduša (posvečenja Šabata), seuda šnija (drugi obrok odnosno šabatni ručak) poslije jutarnje molitve (šahrita) u subotu ujutro i seuda šliši (treći obrok) poslije popodnevne molitve (minha) u subotu popodne.

O šabatnim jelima ću također više govoriti kad budem pisao o Šabatu, jer uz šabatne pjesme i paljenje šabatnih svijeća ona predstavljaju najspiritualniji dio Šabata. Više o paljenju svijeća za Šabat i ostale blagdane ćemo govoriti u slijedećem Hadašonu kada budem najavio Hanuku. Ali sad bih se želio vratiti na sam početak. Najosnovnije pitanje je zašto Tora (zapravo naša Biblija) počinje rečenicom: ,,U početku Bog stvori nebo i zemlju”? Čovjek koji je postavio ovo pitanje je Raši, najklasičniji i najpoznatiji židovski komentator Tore. Njegova postavka je sljedeća: ako podrazumijevamo da je Tora knjiga o židovskom učenju, onda je ona u prvom redu zbornik 613 micvot (zapovjedi židovskom narodu kao i instrukcija kako voditi život datih od strane B-ga) i zašto je onda ne započeti prvom zapovijedi koju je B-g uputio židovskom narodu i koja se nalazi u Knjizi izlaska (Izl. 12:2), zapovijed o uspostavi židovskog kalendara: ,,Ovaj mjesec da vam je početak mjesecima, da vam je prvi mjesec u godini?” Zašto je onda započeti sa ,,U početku B-g stvori nebo i zemlju?” Najjednostavniji odgovor na to pitanje je da je naša Tora univerzalna, i da nije upućena samo Židovima, nego i cijelom svijetu. B-g je tvorac i gospodar cijelog svijeta i kao takav On brine o cijelom svijetu, svakom pojedincu i svakom narodu. Zato Tora, za razliku od ostalih religija, ne počinje s nekim lokalnim božanstvom, nego s univerzalnim B-gom, koji je stvorio ne samo Židove nego i cijelo čovječanstvo. Ali Raši daje sasvim drugi odgovor. On kaže da Tora počinje kao što počinje poruka svim narodima svijeta i donosi stih iz Zbirke psalama kralja Davida (psalam 111:6): ,,Svom narodu je objavio velika djela svoja, davši im nasljedstvo naroda”. Radi se o nasljedstvu sedam naroda koji su originalno živjeli u zemlji Kanaan prije dolaska Židova. I Raši dalje nastavlja da ako bi nam narodi svijeta, što je danas opet postalo aktualno, jednog dana rekli da smo lopovi i da smo ukrali (osvojili) zemlju od Kanaanaca, mi ćemo im tada moći jasno odgovoriti da je B-g stvorio čitav svijet i da čitav svijet pripada Njemu i da je On tu zemlju dao onima kojima ju je želio dati, a to je židovski narod. Ne moram vam reći koliko su Rašijeve riječi proročke. Iako smo mi jedini narod koji skoro 4000 godina neprekidno polaže povijesno i biblijsko pravo i zahtjev na zemlju Izrael, tragično je da čak i danas u godini 2025. narodi svijeta to nam pravo negiraju. Danas ne kažu da smo je ukrali Kanaancima, nego smo je ukrali narodu koji sebe od nedavno nazivaju Palestincima ne bi li tako iskazali pravo na tu zemlju, a ni ne znajući pravo značenje riječi ,,plištim“.

Čak je i predsjednik Obama u svom govoru u UN rekao da je godina 1967. godina okupacije. Ali to je tema za neku drugu priliku. Vratimo se radije Rašiju i pažljivije pogledajmo što kaže da vidimo da se možda u njegovim riječima ne krije i poruka židovskom narodu. Raši kaže: ,,...dati će zemlju onome tko je ispravan (hebrejski ,,jašar”) u B-žjim očima”. Drugim riječima, Izrael pripada Židovima, ali samo ako živimo na ispravan način, Izrael pripada Židovima, ali samo ako smo etični i moralni, Izrael pripada Židovima, ali samo ako zaslužujemo tu zemlju. A to ovisi kako živimo i kako se odnosimo prema drugim ljudima, Židovima i nežidovima. Raši nas ujedno upozorava da B-g posjeduje čitav svijet, za nas je odvojio Izrael, ali na kraju mi ćemo ga imati samo ako smo ispravni u B-žjim očima. Ne samo stanovnici Izraela, nego i mi svi rasuti po brojnim židovskim zajednicama širom svijeta, bez obzira na veličinu istih. I o nama i našem ponašanju unutar i izvan Općine ovisi sudbina Izraela, ali i sudbina cjelokupnog+ židovskog naroda. Nemojmo to nikad smetnuti s uma. Rambam kaže da se za Roš hašana otvaraju knjige života i smrti, te se pravednici (cadikim) i zlikovci (rašaim) odmah, još prvi dan, upisuju u njih, svaki u onu koju zaslužuje. A mi svi ostali, dakle većina ljudi, spadamo u treću grupu, koju je on nazvao ,,benoni“ (neutralni) i da smo u ravnoteži, 50% smo dobri, ali isto tako i 50% loši te da naša sudbina kao pojedinaca ovisi o našem sljedećem potezu, jer će on poremetiti ravnotežu i mi ćemo prevagnuti na jednu stranu i biti će 51% nasuprot 49%. I mi moramo zauzeti stav da od svakog našeg poteza, djela ili odluke, neki kažu i misli, direktno ovisi naša sudbina. Rambam kaže da tu ideju moramo usvojiti i u odnosu na čitav svijet, odnosno da držimo da o svakom mom slijedećem potezu ovisi ne samo moja sudbina, ili sudbina židovskog naroda već i cjelokupnog svijeta. I neka to bude nit vodilja u našim životima.

Vaš rabin Luciano Moše Prelević