B’’H

Dragi moji hajde da postimo zajedno!

Bili smo robovi u Egiptu, odakle nas je Bog oslobodio i osobno izveo, te nas doveo na Sinaj te sklopio Savez s nama i dao nam Toru.

Pjesmom Dajenu na pashalnoj večeri Bogu zahvaljujemo za sve što je učinio za nas, s naglaskom da nas je odveo u Erec Izrael i izgradio nam Hram u Jeruzalemu, koji je od tada u fokusu našeg života, naših misli i naših molitvi. Čak i nakon rušenja Hrama (Prvog, Solomonovog, 586 g.p.n.e. i Drugog 70 g.n.e.), on je nastavio postojati u našim molitvama, mislima i običajima, od kojih je najpoznatiji razbijanje čaše na vjenčanju.

Uz 5 Tora blagdana imamo i dva rabinska, a osim jednog Tora posta (Jom Kipur) talmudski mudraci su nam propisali i pet postova.

To su Esterin post, Gedalijin post, post 10. teveta, post 17. tamuza i post 9. ava (Tiša Be’Av). Zadnja tri su vezana za rušenje Hrama (Prvog). Neki narodi opisuju nacionalne tragedije u operama i dramama ili drže molitve i organiziraju prigodne komemoracije, dok židovski narod posti, jer su talmudski mudraci za nas ustanovili postove kao obilježavanje nacionalnih tragedija.

U periodu koji je pred nama padaju dva posta vezana uz rušenje Hrama, a to su Šiva Asara Be’Tamuz (post 17. tamuza) i Tiša Be’Av (post 9. ava). Postom 17. tamuza komemoriramo probijanje zidina Jeruzalema 586.g.p.n.e. prilikom opsade grada od strane babilonskog kralja Nabukod- necara. Od 17. tamuza do 9. ava počinje period koji nazivamo ,,tri tjedna“ (Bein Ha-Mecarim), tokom kojeg komemoriramo razaranje Hrama i Jeruzalema, kao i početak židovskog Galuta (izgona), koji prema rabinima traje još i danas. To je najtužniji period židovske godine i za to vrijeme se ne održavaju ni vjenčanja ni neki drugi radosni događaji, ne sluša se glazba i kao ožalošćeni se ne šišamo, niti se brijemo.

Ovisno o običajima pojedinih zajednica i razne druge zabavne i ugodne aktivnosti su ograničene ili potpuno zabranjene.

Ako u našoj povijesti punoj tragedija ima jedan dan koji može ponijeti epitet najtužnijeg tada je to sigurno Tiša Be’Av (9. ava). Uz taj dan su, prema našoj tradiciji, vezane brojne nacionalne tragedije. Tokom Tiša Be’Ava naša pažnja je fokusirana na rušenje 1. i 2. Hrama, jer to je naša najveća nacionalna tragedija, te su naše misli i ponašanje usmjereni u tom pravcu. Na Tiša Be’Av zabranjeno je slijedećih pet stvari: jesti i piti (u slučaju bolesti ili bilo kakvih zdrastvenih problema zabrana ne vrijedi); prati se i kupati se; upotreba kozmetičkih stvari (parfem, deodoransi itd.); nošenje kožnih cipela i seksuali odnosi.

U znak žalosti iz sinagoge se uklanjaju svi ukrasi, uključujući parohet (zavjesa) ispred Ormara svetinje (Aron HaKodeš), bima (oltar) se prekriva crnim prekrivačem, prigušuju se svjetla. Kantor pjeva tužnim glasom, aljudi sjede bosonogi na podu ili na niskim klupicama. Nakon molitve čita se Eha (Jeremijine tužbalice). Ljudi plaču i nariču.

U židovstvu praznike posvećujemo i slavimo ih moleći se i jedući zajedno, dok nacionalne tragedije obilježavamo tugujući i posteći zajedno kao jedna velika obitelj (mišpaha) i zato Vas pozivam da dođete da postimo zajedno. U Židovstvu praznik ili post nije samo puko obilježavanje ili komemoriranje nekog događaja, nego transformacijsko iskustvo, kako za pojedinca, tako i za čitav narod. I zato mi sami svaki put moramo proćikroz iskustvo tog događaja. Talmud kaže da svaka generacija koja nije izgradila Hram, kao da ga je sama srušila. I na Tiša Be’Av moramo proći kroz to emocionalno iskustvo. U Izraelu pozdrav za post je ,,Com Kal“, što bi trebalo značiti ,,želim ti lagan post“, drugim riječima da nam gladovanje ne padne previše teško. Ništa nije dalje od razloga za post, nego što je ta želja, jer razlog za post nije tjelesno mučenje, nego duhovno uzdizanje i zato jedni drugima moramo zaželjeti ,,smisleni post”, da nam post ima dublje značenje. Židovi ne jedu zato što poste, nego zato što taj dan nemaju vremena jesti, jer su zauzeti za život puno važnijim stvarima nego što je hrana. Zauzeti smo esencijom života, razlogom postojanja, a to sigur- no nisu hrana i piće, kao ni bilo koji drugi fizički užitak. Imamo vjersku obavezu uživati u jelu, kao i općenito uživati u svim aspektima života i zato moramo zahvaliti Bogu na tome, ali pri tom ne smijemo nikad zaboraviti ono zbog čega postojimo, a to je biti Mamlehet Kohanim (Kraljevstvo svećenika), podučavati mudrost i biti svjetlost narodima svijeta.

Kako sam napomenuo uz rušenje Hrama vezan je još jedan post. To je post 10. teveta (Asara Be’Tevet). On obilježava dan kada su 584. g. p.n.e. armije babilonskog kralja Nabuhadnetzara opkolile Jeruzalem i počele njegovu opsadu. Trideset dana kasnije, 17. tamuza 586. g. p.n.e., zidine Jeruzalema su probijene, a tri jedna kasnije 9. ava Hram je uništen, a židovski narod odveden u babilonsko ropstvo. Giuseppe Verdi je to prekrasno opjevao u jednoj od svojih najboljih opera ,,Nabuko“, a zbor židovskih sužnjeva koji pjevaju pjesmu o slobodi i sanjaju o Izraelu je postao klasika. U židovskoj svijesti dan posta je vrijeme preispitivanja odnosno vrijeme ispravljanja pogrešaka. Što se desilo 10. teveta prije više od 2500 godina što bi mi danas morali popraviti? Istina tog dana je počela opsada Jeruzalema koja je dovela do najveće tragedije našeg naroda, ali tog prvog dana nijedan Židov nije stradao niti je učinjena neka veća šteta. Zašto su onda talmudski mudraci taj dan smatrali tako tragičnim da su ga proglasili postom i na taj način ga izdvojili za sve buduće generacije? Koju lekcijužele da naučimo? Početak opsade je bila poruka židovskom narodu, poziv za buđenje, poziv toj generaciji da isprave svoje pogreške. Nisu to učinili i opsada grada je dovela do proboja zidina, rušenja Hrama i do babilonskog sužanjstva.

I mi smo danas pod opsadom. Većina židovskog svijeta ne da ne živi, nego ne poznaje ni osnove svog nasljeđa. I rezultati toga su katastrofalni: u dijaspori ogromna asimilacija, a u Izraelu zbrka oko našeg nacionalnog cilja. I koja je tu poruka nama danas? Da odgladujemo još jedan post i vratimo se u naš prijašnji život? Što nam talmudski mudraci poručuju?

Što B-g želi od nas?

Da se probudimo i shvatimo. Kad postoji opsada, obrati pažnju na poruku i ne čekaj na uništenje. A ako pogledamo svijet oko nas, vidjeti ćemo da se opet nalazimo pod opsadom, i to dvostrukom, i iz unutra i iz vana.

Brojni elementi izvana, posebno u Europi i u USA, nam prijete uništenjem židovske tradicije, ali o tome neki drugi put i na drugom mjestu. Puno opasnija je opsada iznutra, a to je nedostatak cijenjenja i prepoznavanja vrijednosti našeg nasljeđa, što sigurno vodi krajnjem uništenju i našem duhovnom nestanku. I ako svatko od nas ne izgradi hram u sebi, u svojim srcima i svojoj duši, hram koji stoji na čvrstim temeljima naše tradicije, spiritualni (duhovni) holakaust je neizbježan. Rješenje je jednostavno: povećati ljubav prema Tori i njenim vrijednostima, ljubav prema drugim Židovima (posebno zajednice u kojoj živimo), ljubav prema Izraelu i Jeruzalemu. B-g nam poručuje da opsada neće prestati sve dok ne ispravimo svoje greške. Zato lekcija Hanuke o prepoznavanju i prihvaćanju vrijednosti Židovstva u globalnom svijetu kojim danas vladaju sekularne vrijednosti, materija i isprazna vanjska ljepota, nikad nije bila aktualnija.

U zadnjih 2500 godina nijedna generacija nije bila sličnija Makabejcima nego što je to naša generacija, čak ni generacija Holokausta. Makabejci su se našli pod opsadom Helenizma, prve globalizacije, a mi pod opsadom današnje globalizacije i svijeta u kojem je jedino mjerilo profit. 10. teveta 584. g. p.n.e. kad je Nabuhadnetzar opkolio Jeruzalem, mi nismo razumjeli poruku. Da li ćemo je razumjeti danas? Da li ćemo se promijeniti? Da li ćemo se probuditi i suočiti s realnošću? Mora nam biti stalo, jer ako ne uložimo napor to samo znači da nam nije dovoljno stalo. Svi mi imamo snage, svi imamo moć, samo je pitanje da li ćemo ih upotrijebiti.

Moramo razumjeti poruku događaja 10. teveta, i to prije krajnjeg urušavanja. Sad je vrijeme. I ja sam tu da vam pomognem u tome. Iskoristite me.

Za kraj bih Vam želio skrenuti pažnju da ove godine Roš Hašana je veoma rano, već 12. rujna (Erev i prva večara je 11.09.).

Roš Hašani prethodi mjesec elul. Kao zadnji mjesec Židovske godine, elul je tradicionalno vrijeme introspekcije i pravljenje svojevrsnog završnog ,,računa duše” (hešbon hanefeš), vrijeme preispitivanja naših djela i duhovnog napretka u godini koja upravo završava, u svrhu priprema za nadolazeće ,,Strašne dane“ (Jamim Noraim) Roš Hašane i Jom Kipura. Elul je mjesec Božanske milosti i oprosta i zato je to najbolje vrijeme za tešuva (povratak B-gu, točnije samom sebi), činjenju dobrih dijela (gemilut ha-sadim), kao davanje cedaka (milodara) i povećanje Ahavat Israel (ljubavi za sve ljude, posebno svoje bližnje) u želji za usavršavanjem samog sebe i približavanju B-gu.

I za kraj jedna zanimljiva priča. Kažu da je jednog Tiša B’Ava tokom jedne od svojih brojnih vojnih kampanja Napoleon s pratnjom šetao ulicama jednog evropskog grada. Odjednom začuje plač, jecanje, naricanje grupe ljudi. Odmah pošalje svog pomoćnika da izvidi o čemu se radi, tko su ti ljudi i zašto plaču. On se uskoro vratio i izvjestio Napoleona da to Židovi tuguju i plaču za srušenim Hramom.

Napoleon, koji je uvijek osjećao veliku naklonost prema Židovima, je odmah zatražio da im se pomogne i krivci kazne. Na to mu je pomoćnik objasnio da plaču za Hramom koji je srušen prije 2000 godina. Kad je to čuo Napoleon će: ,,narod koji se tako sjeća svoje prošlosti, ima osiguranu budućnost!”. Ne znam da li se ovaj događaj stvarno dogodio, ali ako i nije, ostaje Napoleonova poruka i za sve nas danas. Talmudski rabini uče da je 2. Hram srušen zbog ,, bezrazložne mržnje” (Sinat Hinam) među Židovima, i da jedino ,,bezrazložna ljubav” (Ahavat Hinam) može ponovno izgraditi Hram, ujediniti židovski narod i dovesti do krajnjeg spasenja.

Dajmo sve od sebe da se to desi u naše vrijeme i zato volimo se ljudi!

Želim Vam da se svi dobro odmorite tokom ljetnih praznika, napunite baterije, dobijete malo boje i sasvim ne ispraznite novčanike. Vidimo se u rujnu!

Ove godine post 17. tamuza pada u četvrtak 02.07. Suzdržavamo se od hrane i pića od zore (otprilike sat prije izlaska sunca), do dolaska noći i pojave tri zvijezde. Svakodnevnoj molitvi dodajemo posebne molitve i čitamo iz Tore i proroke.

Ove godine post počinje u 02.47 i traje do 21.28.

Ove godine Tiša Be’Av pada u četvrtak 23.07. Post počinje u srijedu na Erev Tiša Be’Av zalaskom sunca u 20.37, a završava u četvrtak u 21.12 dolaskom noći.

Zadnje jelo (Seuda Hamafseket) prije početka posta na Erev Tiša Be’Av jede se neposredno prije zalaska sunca. Jede se samo jedno kuhano jelo dok se tvrdo kuhano jaje u znak žalosti umače u pepeo.

ŠANA TOVA UMETUKA! LEŠANA TOVA TIKATEVU VETEHATEMU! GMAR

HATIMA TOVA! HAG SUKOT SAMEAH!

ŽELIM NAM SVIMA SRETNU I SLATKU NOVU GODINU! I DA SVI BUDEMO

ZAPISANI I ZAPEČAĆENI ZA DOBRO! SRETAN I VESEO SUKOT!

Neka nam svaki post i svaki dan naših života bude pun smisla!

Neka B-g u nastupajućoj godini blagoslovi sve naše napore za dobrobit svih nas!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević