B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Baruhim Habaim! Mir i blagoslov svima!

Evo nas opet zajedno. Dragi moji kako je vrijeme relativno. Dobri stari Albert, naravno Einstein. Po običaju je u pravu. Još ćemo mu se vratiti kasnije u tekstu. Kada smo početkom ovog mjeseca zatvorili zgradu Općine zbog kolektivnog godišnjeg odmora, vjerojatno je svatko od nas pomislio super, čitavo ljeto je pred nama. Ali danas, kad mi je rok za predaju materijala za rujanski Hadašon, vidim da je vrijeme proletjelo. Ukratko, ljeto je uglavnom za nama. Nadam se da smo se usprkos neuobičajenih vrućina te iznenadnih oluja svi dobro odmorili i napunili baterije, jer pred nama je najuzbudljiviji dio židovske godine.

Pred nama je čitava serija blagdana, vrhunac židovske godine. Roš hašana (22. i 23.09.), deset strašnih dana, Jom kipur (02.10.), osam dana Sukota (od 7.10. do 15.10.) uključujući Šemini aceret te Simhat Tora. Bit svakog židovskog blagdana je transformacijsko iskustvo koje možemo iskazati jednom riječju, a ta riječ je ,,promjena”, promijeniti se, i kao pojedinci ali i kao zajednica, od onog što smo sad u ono što možemo biti, u svoje bolje ja, u ono što smo možda uvijek željeli postati, ali se nikad nismo usudili probati. I sad je pravi trenutak za to, jer Roš hašana i Jom kipur, kao i dani pokajanja (aseret jemei tešuva) nam to posebno omogućuju. Iako ne zaboravimo da zapravo svaki dan ima potencijal Roš hašane i Jom kipura, a na nama je da ga iskoristimo i učinimo veliki preokret u našim životima, jer kako je netko rekao: ,,Jedini istinski pakao je kada na svom zadnjem danu na zemlji, osoba, koja sam postao, sretne osobu, koja sam mogao postati da sam iskoristio sve svoje potencijale i shvatim što sam si zapravo učinio, a nemam više vremena za popravak“. Dakle pred nama je najvažnji period svake godine i ako ga uspješno apsolviramo, ostatak godine će biti samo upotpunjavanje detaljima, iako kažu da je vrag u detaljima. Pripreme za velike blagdane počinje u Elulu, židovskom mjesecu koji prethodi Roš hašani. Recimo da imam zakazan datum suđenja na kojem će se donijeti presuda o mojoj ekonomskoj, zdravstvenoj i uopće egzistencijalnoj budućnosti, koliko vremena bih uzeo za pripreme? Jedan dan? Dva? Siguran sam da bi se svatko od nas pripremao tjednima, ako ne i mjesecima.

Prema našoj tradiciji Roš hašana je Dan suda (Jom hadin) na kojem se svakom čovjeku sudi prema njegovim djelima, točnije prema njegovim izborima za slijedeću godinu. Tog dana se odlučuje hoće li čovjek godinu završiti živ ili ne, hoće li imati poslovnog uspjeha ili ne, kakvog će biti zdravstvenog stanja. Sve ovo i još mnogobrojne stvari od najveće važnosti za ljudski život određuje se na Roš hašana, a potvrđuje i pečati na Jom kipur. Kao što i sportaši za svoje oglede s drugim sportašima pripreme počinju mjesecima prije samog takmičenja. I što je takmičenje važnije pripreme su opsežnije i dugotrajnije.

Tako se i mi za svoj ogled sa samima sobom počinjemo pripremati u mjesecu koji prethodi Roš hašana. A svi dobro znamo da smo sami sebi najveći protivnik. U mjesecu Elulu, koji ove godine počinje 24.08. / 29. ava počinje period intenzivne introspekcije, klarifikacije životnih ciljeva i približavanja B-gu. To je vrijeme kada razmišljamo o smislu života, to je vrijeme kada se odvajamo od svakodnevnog toka življenja, sticanja materijalnih stvari i trčanja za slavom i čašću. Mjesec Elul je vrijeme kada zastajemo, uzimamo korak unatrag da se zagledamo u sebe, da promotrimo sebe, objektivno i kritički. Talmudski mudraci kažu da četiri hebrejska slova od kojih je sastavljena riječ Elul (alef, lamed, vav, lamed) su prva slova četiri riječi koje tvore stih ,,Ani le’dodi ve’dodi li” (,,Moj je dragi moj i ja sam njegova”). To je poznati stih iz ,,Pjesme nad pjesmama” (Šir haširim 6:3) i sumira odnos između B-ga i Izraela, Njegovog naroda. Drugim riječima, mjesec Elul koji prethodi Roš hašani je vrijeme kada se B-g približava svom narodu u želji da nam pomogne stvaranju duhovnije atmosfere s ciljem jačanja želje za ,,tešuva”, odnosno pokajanjem te ispravkom vlastitih pogrešaka. U subotu večer (Mocei Šabat) koja pada prije Roš hašana i nastavljajući do Jom kipura, Aškenazi širom svijeta počinju govoriti ,,selihot”, posebnu seriju molitava, s ciljem da se probudimo i da uvidimo važnost Velikih blagdana (Roš hašane i Jom kipura), koji su pred nama, te da ,,iniciraju” B-žju milost. Riječ ,,seliha” na hebrejskom znači izvinjenje, oprost.

Nakon prijestupa izraelskog naroda s pravljenjem Zlatnog teleta, Moše je zamolio B-ga da mu objasni svoje puteve, odnosno da mu pomogne razumjeti kako B-g upravlja svijetom i B-g mu odgovara slijedećim riječima: ,,Gospod je milosrdan i milostiv B-g, strpljiv, bogat milošću i vjernošću, koji čuva vjernost tisućama, koji prašta krivnju, opačinu i prijestupe” (Knjigaizlaska 34:6-7). Ova dva stiha su u našoj tradiciji poznati pod imenom ,,Šaloš esre midot harahamim” (,,13 atributa milosrđa”) i čine bit selihot molitvi, kao i molitvi za Jom kipur. Usputna opaska, hebrejska riječ za milosrđe je ,,rehem”, što je ujedno i riječ za ,,maternicu”, jer B-g se odnosi prema nama s jednakom ljubavlju, pažnjom i brigom kao što se i buduća majka odnosi prema bebi u svom stomaku, štiti je i hrani svim svojim bićem. 13 atributa milosrđa govoreo B-žjoj strpljivosti, jer isti B-g koji nas je stvorio s čistim i neokaljanim srcem u svijetu punom mogućnosti da ispunimo svoje potencijale, dati će nam novu priliku, ako smo onu prije propustili. Od drugog dana mjeseca Elula selihot se govore u minjanu te se puše u šofar čiji ,,plačni” glas bi nas trebao probuditi i podsjetiti na Dan suda koji je pred nama i da nas potakne da iskoristimo mjesec Elul za duhovni uspon i osobni rast koliko god to bilo moguće. Također u svakodnevnim molitvama šahritu i minhi (jutarnjoj i večernjoj) dodajemo 27. psalam kojim njegov autor kralj David izražava želju da sve dane svog života proveda u B-žjoj blizini. U Talmudu (traktat Nedarim 39b), rabini iznose ideju da je ,,tešuva“ (pokajanje, odnosno povratak samom sebi)) stvorena prije stvaranja svijeta. Drugim riječima, da je ideja pokajanja, ideja da možemo promijeniti sebe i svoj put, sastavni dio B-žjeg stvaranjasvijeta, te svijet ne bi mogao postojati bez nje, jer ništa nije predodređeno.

Tradicija nas uči da je Roš hašana upravo to vrijeme kad svatko od nas ima priliku vratiti se B-gu i učiniti ,,tešuva” (povratak). Roš hašana i Jom kipur su nam B-žji dar, tijekom kojih nam je dana prilika, svake godine iznova, da ostvarimo odnos s B-gom, da „izbrišemo povijest“ kao da nikada nije postojala i da započnemo ispisivati prazne listove nove knjige. No povijest se ne briše automatizmom. Proces brisanja i promjene počinje unutar nas samih, s osjećajem duboka žaljenja i kajanja za učinjena (ne)djela i s iskrenom odlučnošću da ih više nikad ne ponovimo. Židovstvo drži da čovjekova unutarnja želja i odlučnost nisu dovoljna ukoliko su (ne)djela bila uperena protiv druge osobe. Tada čovjek mora pristupiti svakoj osobi kojoj je učinio nešto nažao (bilo djelom ili riječima), ispričati se i ispraviti učinjeno.

Koncept ,,grijeha“ u judaizmu se razlikuje od koncepta u drugim religijama. Obično pojam ,,grijeh” doživljavamo kao nešto nepopravljivo, ali to je nešto strano Judaizmu. Hebrejska riječ koja se upotrebljava da označi grijeh jest „het“, a dolazi iz svijeta streličarstva i znači hitac koji nije dosegnuo metu, jer je pao ispred nje ili ju je u potpunosti promašio. Hebrejski jezik poznaje i druge izraze za grijeh kao „peša“ (namjerni prekršaj, koji može biti učinjen i kao pobuna protiv B-ga; u modernom hebrejskom ta riječ označava zločin), te „avera“ (prekršaj općenito) ili „avon“ (prekršaj iz podilaženja svojim strastima, koji može biti učinjen slučajno, ali i namjerno, a cilj mu nije pobuna protiv B-ga). „Het“ označava prekršaj učinjen nenamjerno.

Utemeljeno na biblijskim stihovima, judaizam poznaje tri razine prekršaja, odnosno tri kategorije ljudi koji su učinili ,,avera” (prekršaj). Prva skupina, koju nazivamo „bemezid“ su oni koji su svjesno i namjerno počinili prekršaj.

To je najozbiljnija grupa. Druga skupina su oni koji su to uradili nenamjerno, ali su i dalje odgovorni za učinjene prekršaje. Njih zovemo „bešogeg“. Osobe koje pripadaju trećoj skupini nazivamo „tinok šenišba“ (oteto dijete). Tu pripadaju svi oni koji su se potpuno asimilirali te su odrastali bez ikakva dodira s judaizmom. Te se osobe sa židovskog stanovišta zbog neznanja ne smatraju odgovornima za svoje postupke. Iako u današnjem svijetu komunikacija (internet i slično) teško je zamisliti takvu osobu, ali rabini nam daju popust. Promašaji za koje se želimo pokajati i popraviti ih zapravo su neuspjeh da živimo prema svojim potencijalima, neuspjeh da ispunimo svoje obveze, kako prema sebi, tako i prema obitelji, te prema drugima. Ključ za tešuva (pokajanje) nije samo spoznati svoje promašaje i kad god je moguće popraviti ih, nego pogođenoj osobi glasno priznati što smo točno učinili i zašto, te je zamoliti za oprost uz čvrsto obećanje da to više nikad nećemo učiniti ni njoj ni ikom drugom. Majmonides kaže da je pravo pokajanje ono kada se osoba ponovo nađe u istoj situaciji, u istom iskušenju, ali ovaj put ne učini isto. U Židovstvu nešto kao ispovijed ne postoji, nego svaka osoba mora to osobno odraditi. Zato svatko od nas treba osobno otići osobi, koju je povrijedio ili joj učinio materijalnu štetu ili nešto slično, stati pred nju, pogledati je u oči, duboko udahnuti te joj priznati što joj je uradio. Slijedeći korak je zamoliti je za oprost uz čvrsto uvjerenje i obećanje da to nikad više neće ponoviti, te platiti učinjenu štetu i obeštećenje. Oštećena osoba bi, ako je sve odrađeno kako treba, trebala prihvatit ispriku i oprostiti. Ako je jakopovrijeđena oštećena osoba najviše dva puta može odbiti i ne prihvatiti ispriku, treći put se da tako kažemo, na ,,nebeskom sudu” njoj upisuje krivica.Roš hašana na hebrejskom doslovno znači ,,glava godine“ ili ,,početak godine“, ili kako prevodimo na hrvatski, Nova godina. U Tori, rabinskoj literaturi te liturgiji Roš hašana je opisana i kao Jom hadin (Dan suda) ili Jom hazikaron(Dan sjećanja) ili Jom terua (Dan kada čujemo zvuk šofara) ili Jom harat olam (Dan rođenja, dan stvaranja svijeta). O značenjima imena ćemo više govoriti u sinagogi uoči Arvita (večernje molitve) za Roš hašana. Ako nema minjana onda selihot govori pojedinac, ali ne govori djelove na aramejskom jeziku, kao ni 13 atributa milosrđa.

Ako Roš hašana pada početkom tjedna, kao što je slučaj ove godine (Erev Roš hašana je u ponedjeljak 22.09.25.), tada selihot počinjemo prethodnu subotu uvečer (13.09.2025./ 27.elul 5785. ). Sefardi svoje čitanje selihot počinju na Roš hodeš Elul (prvog dana Elula), koji ove godine pada u nedjelju 24.08.2025. Najvažniji aspekt mjeseca Elula je pravljenje životnog plana, jer kad dođe veliki dan i svatko od nas stane pred svog Tvorca da zamoli za još jednu godinu života, za novu priliku, poželjno je znati što u biti želimo. Roš hašana je prvi od „Deset dana strahopoštovanja“ (Jamim noraim) koji završavaju Jom kipurom. Na taj dan stojimo pred nebeskim sudom, otvaraju se knjige života i smrti i mi iznosimo svoju priču i tražimo da budemo upisani za život i u sljedećoj godini. Nakon što smo donijeli odluku što želimo od svog života, počinjemo s provođenjem iste. No prije toga se moramo riješiti „stare krame“, svega onoga što nas sprječava u našem naumu da napravimo tešuva (pokajanje) i otpočnemo novi život. I to radimo do Jom kipura, koji je kulminacija rada na nama samima. Ujutro, na sam dan Roš hašana radimo Hatarat nedarim (poništenje svih obećanja i zavjeta koje smo dali), jer u Židovstvu uz ono što radimo posebnu pažnju obraćamo na ono što govorimo. Zato i večernju molitvu za Jom kipur počinjemo s vjerojatno najpoznatijom židovskom molitvom Kol nidrei (Svi zavjeti). Glavna micva (zapovijed, obaveza) za Roš hašana je čuti zvuk šofara (ovnujskog roga), koji kroz tri različita zvuka simbolizira tri glavne teme

dana:

1. Tekia - jedan dugi jednolični zvuk kojim B-ga prihvaćamo za Kralja svijeta.

2. Ševarim - tri zvuka srednje dužine simboliziraju jecaje i plač židovskog srca.

3. Terua - 9 kratkih zvukova nas alarmiraju da se probudimo iz spiritualnog sna.

Netko mudar je davno rekao da bi se svi židovski blagdani, bilo biblijski bilo rabinski, mogli opisati jednom jedinom rečenicom: ,,probali su nas uništiti, nisu uspjeli, i zato idemo jesti“. Iako Roš Hašana nije blagdan vezan uz neki povijesni događaj, jelo je veoma važno, jer uvodni dio tzv. ,,simanim“ (znaci) su dio Roš hašana molitve i iskazuju našu želju za dobrom i uspješnom godinom. Peče se okrugla hala, koja simbolizira punu godinu i ispunjenje naših želja. Umjesto u sol, kruh (a kasnije i jabuke) umačemo u med simbolizirajući našu molitvu i želju za slatku i uspješnu novu godinu. Također jedemo i čitav niz jela koje simboliziraju stvari za koje se nadamo da će nam se ostvariti u slijedećoj godini. Još u Talmudu je zapisana čitava lista tih jela od kojih svako jelo nosi svoju posebnu simboliku. Svaka zajednica se drži svog običaja, s time da su neka jela kao jabuke, datule, šipak i riba zajedničke svima. Iako na prvi pogled taj običaj izgleda kao ustupak nekom praznovjerju, što je Židovstvu apsolutno strano, zapravo to nije tako. Cilj tih jela (simanim) je da nam budu podsjetnik i da zadrže naš fokus na ono bitno, na spiritualni dio Roš Hašane. Konzumirajući simanim s pravom koncentracijom i namjerom (kavana) dešava se prava čarolija i jelo dobiva spiritualnu dimenziju. Materijalno pretvaramo u duhovno. Jedući jela koja za nas imaju pozitivno značenje, shvatit ćemo da je pravo vrijeme da molimo za dobre i pozitivne stvari. No isto tako ćemo shvatiti da to nije dovoljno, već da moramo proći čitav proces tešuva, od pokajanja pa do ispravljana učinjenog. Običaj naše Općine je da u Sederu za Roš hašana, koji radimo prije same blagdanske večere, kao simanim jedemo okruglu halu umočenu u med, jabuke, datule, šipak, mrkvu i ribu. Jabuke i med jedemo da izrazimo našu želju za slatkom i dobrom godinom. Jedenjem datula izražavamo želju da naši neprijatelji budu uništeni, odnosno ,,konzumirani“, jer na hebrejskom riječ za datule (t’marim) ima isti korijen kao i glagol konzumirati. Šipkom iskazujemo svoju želju da imamo toliko dobrih djela i zasluga kao što šipak ima zrna.

Rabini vole kazati da u šipku ima 613 zrna, jer u Tori prema našoj tradiciji ima 613 micvot (B-žjih zapovijedi). Ali u jednoj našoj Općini su otvorili nekoliko šipaka i dali si truda da prebroje zrna. Ako nekoga zanima koliko ih ima, a ne žele ih sami brojati, bilo da nemaju vremana ili su samo lijeni, odgovor će čuti na Roš hašani večeri u Općini. Žao mi je, ali morat ćete uložiti trud dolaska na večeru. Bilo bi još bolje da dođete i na molitvu koja se održava prije večere.

Vaš dolazak će biti višestruko nagrađen. Kao prvo saznati ćete koliki je broj zrna u šipku, dolaskom u sinagogu i učestvovanjem u molitvi kod B-ga dobivate plus, a ono najvažnije većini, imati ćete priliku uživati u delicijama naše kuhinje, u fantastičnoj hrani i velikim porcijama. Mrkva se na hebrejskom kaže ,,gezer“ i povezana je s donošenje, presude ili odluke, te jedući mrkvu molimo B-ga da poništi sve loše odluke ili presude (gezera) protiv nas. Ribu jedemo sa željom da budemo brojni i plodni kao ribe. Riba je ujedno i zaštita od uroka (ajin hara). Jedenjem komadića mesa od riblje ili janjeće glave izražavamo svoju želju da budemo glava, a ne rep, odnosno da sami odlučujemo o svom životu i da snosimo odgovornost za naše odluke.

Također je običaj da jedan drugog pozdravimo riječima ,,Lešana Tova“ (Za dobru godinu!) ili ,,Šana Tova Umetuka“ (Želim ti dobru i slatku godinu!).

Na blagdan Šavuot (Sedmica) ne samo da obilježavamo i slavimo nego i sami osobno svake godine ponovno proživljavamo najveći i najvažniji događaj u ljudskoj povijesti, a to je Objava na Sinaju i Davanje Tore (Matan Tora). S druge strane Roš hašana je vrijeme biranja, odnosno prihvaćanja Tore (Kabalat Tora), posvećivanje učenju te implementiranju Tora mudrosti i uputa u naše živote s ciljem donošenja svjetla svijetu. Kao što je B-g na Šavuot prije 3300 godina izabrao židovski narod i posvetio ga (izdvojio ga i dao mu poseban zadatak stvaranja pravednog društva), tako i mi danas svake godine na Roš hašana imamo priliku izabrati Njega kao izvor svih moralnih vrijednosti, jer Njegova riječ je istina i vječna. Svaki blagdan je ujedno i prilika da B-go zahvalimo što nas je poživio i održao te doveo do ovog trenutka (blagoslov šehehijanu). Sada bih se htio vratiti Albertu Einsteinu. Nakon jednog predavanja je rekao da mu je žao što je rođen kao Židov, jer mu je to oduzelo privilegiju da izabere postati Židov, odnosno da konvertira na Židovstvo. Dani pred nama, Roš hašana i Jom kipur, u sebi sadrže potencijal da se promijenimo i počnemo iz početka. Nismo osuđeni da vječno slijedimo određeni put. B-g nam je dao sposobnost i mogućnost, ako to sami izaberemo, da se promijenimo. Ljudi često tom procesu prilaze površno ili forme radi, ali naša tradicija naglašava da je prilika dana samo onima koji misle ozbiljno i sve čine čista srca, jer „pokajanje, molitva i milosrdna djela poništavaju oštricu presude“. Židovska tradicija nas uči da postoje tri alata kojima možemo učiniti našu molbu B-gu za Roš hašana uspješnom i da možemo preokrenuti ili čak izbrisati lošu presudu, a to su:

1. Tešuva - za stvari koje možemo promijeniti postoji pokajanje,

2. Tefila - za stvari koje ne možemo promjeniti postoji molitva i

3. Cedaka – za stvari koje možemo dati drugima postoji pravednost.

Kako su blagdani pred nama i dolazak u Općinu i sinagogu mogu biti prvi korak na tom putu. Zato mi je čast sve nas pozvati u Palmotićevu 16 u

ponedjeljak, 22.09.2025./ 29. elula 5785. u 19.00 na večernju molitvu i svečanu večeru za 1. dan Roš hašane s početkom u 19.30., te u utorak,+ 23.09.2025./ 01. tišria 5786. u 18.30 na molitvu te u 19.00 na svečanu večeru za 2. dan Roš hašana. Ujedno Vas pozivam na oba dana Roš hašana, kako u utorak, 23.09., tako i u srijedu, 24.09.2025., na jutarnju molitvu (trebamo minjan), koja počinje u 09.00, a uključuje i čitanje Tore, puhanje šofara (roga) i jutarnji Kiduš. Također nas sve pozivam na molitvu povodom najsvetijeg i najvažnijeg dana Židovstva Jom kipura u srijedu, 01.10. 2025./ 09. tišria 5786. na Erev Jom kipur u 19.00, te u četvrtak, 02.10.2025./ 10. tišria 5786. na jutarnju molitvu za Jom kipur s početkom u 09.00. Posebnom molim muški dio Općine jer trebamo minjan. Mislim da znamo zašto nas za Jom kipur ne pozivam na večeru. U pozivu je naglasak na sve, jer židovski su blagdani prvenstveno kolektivno transformacijsko iskustvo i najbolje se doživljavaju u obiteljskom okruženju. Uvijek naglašavam da je naša Općina jedna velika obitelj, mišpaha, i svatko tko izostane osiromašiti će sebe, a i sve nas ostale.

Svima nama želim sve najbolje u Novoj 5786. godini na porodičnom, privatnom i poslovnom planu!

ŠANA TOVA UMETUKA! LEŠANA TOVA TIKATEVU VETEHATEMU!

GMAR HATIMA TOVA!

ŽELIM NAM SVIMA SRETNU I SLATKU NOVU GODINU TE DA SVI BUDEMO ZAPISANI I ZAPEČAĆENI ZA DOBRO!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević