B''H

Dragi prijatelji, Šalom alejhem! Mir s nama, puno zdravlja i blagoslova svima nama!

Nalazimo se u židovskom mjesecu mjesecu kislevu i pred nama je Hanuka, jedan od najradosnijih naših blagdana. To je vjerojatno najljepši i najpoznatiji židovski blagdan, blagdan u kojem naši najmlađi, a i svi oni koji se tako osjećaju, najviše uživaju. Ali događaji zadnjih tjedana nam ne daju puno razloga za slavlje. Zato bih ovaj tekst o Hanuci započeo s jednom istinitom pričom, koja nam slama srca, ali nam istovremeno daje i nadu.

Hanuka je jedan od blagdana koji nam također daje nadu, ali i rješenje kako da tu nadu i ostvarimo. Prilikom paljenja Hanuka svijeća (uljanica) govorimo dva blagoslova, prvi uobičajen za paljenje svijeća i drugi koji povezuje naše očeve i njihovo vrijeme s nama danas i naše vrijeme. Taj blagoslov nam daje recept za sadašnjost i osigurava budućnost. To je priča o Arielu Zoharu, 12-godišnjaku koji je izgubio cijelu obitelj u masakru od 07.11. Tog je dana otišao na svoj uobičajeni jutarnji jogging, a dok je bio vani, teroristi Hamasa provalili su u njegov dom i ubili mu oca Janiva, majku Jasmin i njegove dvije sestre, Tehelet i Kešet. Ariel je jedini preživio. Njegov kibuc, Nahal Oz, još uvijek je bio pod minobacačkom vatrom kada su se herojski ZAKA volonteri ponudili da još jednom posjete njegovu obiteljsku kuću. Pitali su Ariela koji bi predmet želio da donesu. ,,Donesite mi tefilin mog oca", odgovorio je. Ariel su bila dva tjedna prije nego što će napuniti 13 godina i postati bar micva. Iako je imao potpuno novi par tefilina (molitveno remenje), Ariel je zatražio da mu donesu očev par. Njegov dragi otac, koji je bio toliko uzbuđen kad ga je prvi put prilikom vježbanja vidio kako zamata tefilin je bio ubijen, te neće moći biti s njim na bar micvi. Tefilin koji je Ariel tražio bio je dar njegovog djeda, koji je preživio zločine Holokausta u kojem izgubio cijelu obitelj u sličnoj dobi, doselio se u Izrael, te obnovio svoju obitelj. Ariel je izgubio sve, ali ne i vjeru. Njegov djed, koji je još uvijek živ, rekao mu je sliedeće: ,,Izgubio sam roditelje s 14 godina. Ti si izgubio roditelje s 12 godina. Ja sam preživio, a i ti ćeš!” Novinar koji je pisao o Arielu svoj tekst je završio riječima da iako ne zna da li će Ariel ikada vidjeti tekst o sebi, ali se nada da možda ipak hoće i zato mu poručuje da vjeruje da mu može reći u ime svih 16 milijuna Židova diljem svijeta da ga svi jako volimo, da svi tugujemo i plačemo s njim, ali i da svi slavimo s njim.

I da ćemo svi biti tu za njega. Kao i za ostale preživjele masakra, kao i za sve ostale Židove, jer dva talmudska traktata (Sanhedrin 27b i Šavuot 39a) donose izjavu da su ,,svi Židovi odgovorni jedan za drugoga“ (,,kol Israel arevim ze le'ze“). I svi mi koji smo članovi židovskih općina u RH smo potomci obitelji koje su jako stradale u Holokaustu i na nama je da nastavimo njihov židovski put od tamo gdje su oni zaustavljeni. I paljenje Hanuka svijeća je možda najbolji način da to iskažemo.

I zato bi ovaj tekst o blagdanu Hanuka počeo sa uputama za paljenje svjećica (uljanica).

Hanuka je, kao i Purim, jedan od rabinskih blagdana, te nema iste stvari kao biblijski blagdani (kiduš, hale, blagdansku večeru), nego ima svoje specifičnosti (paljenje svijeća, govorenje blagoslova, pjevanje pjesme Maoz Cur, jedenje krafni, fritula, igranje dreidla, darivanje djece novcem ili čokoladom u obliku dukata). Znači ne trebamo ni vino, ni kruh ni sol, nego svjećice, šibice, krafne, dreidl (zvrk), te sitan novac ili male čokolade u obliku žetona.

Hanuka počinje u 25.dana židovskog mjeseca kisleva i traje osam dana do 02./ 03. teveta. Ove godine prvi dan Hanuke pada u petak, 08.12., a zadnji, osmi dan, također u petak, 15.12.2023., što znači da prvu svijeću palimo u četvrtak uvečer, na Erev Hanuku, 07.12., a zadnju, osmu, u četvrtak uvečer, 14.12.2023.

Prema slovu zakona micva je upaliti svaki dan samo jednu svijeću po kući (danas po domaćinstvu) i pali je muškarac, otac obitelji, a ne žena, jer paljenje Hanuka svijeće je jedina micva (zapovijed) koja se istovremeno odnosi na kuću i domaćina. Zato je paljenje Hanuka svijeća na trgovima suprotno slovu zakona i duhu Hanuke. Žena, domaćica, pali svijeće za Šabat i blagdane, jer je njihova intencija da daju svjetlost prema unutra i donesu šabatni ili blagdanski mir, dok muškarac pali Hanuka svijeće, jer je njihov cilj emitirati svjetlo prema vani s intencijom publiciranja B-žjeg čuda. Zato se i mjesto postavljanja svijeća za Šabat i blagdane razlikuju, od mjesta za hanukiju.

Svijeće za Šabat i blagdane se stavljaju na mjesto gdje će najbolje bacati svijetlo na cijelu blagovaonu. Hanukija bi se trebala postaviti ispred ulaza u kuću na suprotnu stranu od mezuze, tako da kad osoba ulazi ili izlazi iz kuće bude okruže- na s micvot. To je bio dodatni argument talmudskim mudracima da propišu da muškarac pali Hanuka svijeće (uljanice), jer s obzirom da se hanukija postavljala nisko smatrali su da bi pognut položaj tijela prilikom paljenja iste bio ponižavajući za ženu. Ali, nije ostalo samo na jednoj svijeći dnevno, nego je zbog želje za uljepšavanjem te zapovijedi (,,hidur micva“) ideja evoluirala u paljenje po jedne svjećice više svaki dan (Hilel: osoba u svom životu svaki dan treba duhovno rasti i sazrijevati). Tako je nastao poseban svijećnjak, koji je nazvan ,,hanukija“ i koji ima devet svijeća, od kojih osam mora biti na istom nivou, a deveta mora biti na neki način odvojena. Ta se svjećica naziva šamaš (pomoćna), jer služi da s njom upalimo ostale, a ujedno svo dodatno znatno svijetlo od Hanuka svijeća pripisujemo šamašu.

Tokom vremena u aškenaskoj tradiciji se razvio običaj da svaki član domaćinstva pali svoju vlastitu hanukiju, a u sefardskoj da se pali jedna hanukija za cijelu obitelj. Micva je upotrijebiti hanukije s maslinovim uljem, jer obznanjujemo ,,čudo ulja”, jer je jedna mjerica ulja dovoljna tek za jedan dan gorila osam dana, ali je sasvim u redu upotrijebiti i obične svijeće. U oba dva slučaja trebamo paziti da količina ulja ili veličina svijeća budu dovoljne za minimum 30 minuta gorenja.

Svijeće najranije palimo u sumrak (ove godine u najčešće u 16.12) ili kad padne mrak (u 16.46), ali u kući najbolje ih je paliti kad se sakupi cijela obitelj. To doprinosi obiteljskoj atmosferi i povećava micvu ,,objavljivanja čuda”. Svijeće se mogu upaliti i kasno u noć, sve dok su ukućani budni.

U petak na Erev Šabat Hanuka svijeće moramo upaliti prije Šabatnih (ove godine prije 15.53), a u subotu uvečer poslije završetka Šabata (ove godine poslije 17.02). Najbolje mjesto za paljenje Hanukije je ispred ulaznih vrata kuće, na lijevoj strani (mezuza je na desnoj strani i tako smo okruženi s micvama). I to je običaj u Izraelu.

U Europi se razvio običaj paliti Hanukiju u prozoru koji gleda na ulicu, a u slučaju opasnosti, može i unutar stana na komodi ili stolu. Nakon paljenja svijeća Hanukiju ne smijemo micati dok svijeće ne izgore, a nakon 30 min svijeće se mogu i ugasiti (osim na Šabat), jer s time smo ispunili micvu ,,objavljivanja čuda”.

Redoslijed aktivnosti prilikom paljenja Hanuka svijeća je sljedeći:

Uvijek prvo stavljamo šamaš, a zatim Hanuka svijeću za određeni dan. Tako prvu noć (četvrtak uvečer 07.12.2023.) prvo stavljamo šamaš, pa prvu svijeću na desnu stranu hanukije u odnosu na onog tko je pali. Zatim palimo šamaš, te govorimo blagoslove (prvu noć sva tri blagoslova, ostalih noći samo prva dva).

Blagoslovi su dani na posebnom listu. Mogu se izgovoriti i na hrvatskom.

Nakon govorenja blagoslova šamašom palimo svijeću za prvi dan i šamaš vraćamo na njegovo mjesto. Tokom paljenja Hanuka svijeća ne pokrivamo oči kao kod paljenja Šabatnih. To je jedan način paljenja.

Drugi način je u slučaju da ne možemo pomaknuti šamaš. Tada šibicom prenesemo plamen sa šamaša na Hanuka svijeće. Ostale dane dodajemo po jednu svijeću više za svaki dan. Svijeće stavljamo od desne strane hanukije prema lijevoj strani, a palimo ih uvijek od lijeve strane prema desnoj. Smjer se određuje u odnosu na onoga tko pali svijeće, znači misli se na njegovu desnu i lijevu stranu. Svaki dan je isti redoslijed: u hanukiju prvo stavimo šamaš, zatim Hanuka svijeće s desne strane prema lijevoj. Zadnju stavljamo svijeću za taj dan. Zatim upalimo šamaš, kažemo blagoslove, te šamašom upalimo svijeće. Prvo palimo krajnju lijevu svijeću, jer je to svijeća za taj dan i zatim ostale redom s lijeve prema desnoj strani.

Tako prvo palimo svijeću za taj dan.

Blagoslovi koje govorimo prije paljenja Hanuka svijeća su:

1. Baruh Ata Adonaj, Eloheinu, Meleh haolam, ašer kidešanu bemicvotav vecivanu lehadlik ner šel Hanuka! (Blagoslovljen Ti, Gospode, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i naredio nam paljenje svijeća za Hanuku!)

2. Baruh Ata Adonaj, Eloheinu, Meleh haolam, šeasa nisim laavotenu bajamim hahem bazman haze! (Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si učinio čuda za naše očeve, u one dane u ovo vrijeme!). Sljedeći (treći) blagoslov govori se samo prve noći prije paljenja prve svijeće:

3. Baruh Ata Adonaj, Eloheinu, Meleh haolam šehehejanu vekijemanu vehigijanu lazman haze! (Blagoslovljen Ti, Gospode, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas poživio i održao, i koji si nas doveo do ovog trenutka!).

Nakon paljenja svijeća pjevamo tradicionalnu pjesmu Maoz Cur, jedemo jela pečena u ulju - sufganijot (krafne, fritule), te igramo dreidl (sevivon) sa djecom.

Na youtube mogu se naći razne melodije Maoz Cura. Djeca međusobno ili sa roditeljima igraju dreidel.

Riječ dreidel vuče porijeklo iz jidiša, hebrejski naziv je sevivon. To je četverostrani zvrk, kojem je sa svake strane ispisano po jedno hebrejsko slovo:

nun ( נ( , gimel ( ג( , hej ( ה ( i šin ( ש( .

Slova zajedno predstavljaju hebrejsku frazu ,,Nes gadol haja šam". Ova fraza znači

,,Veliko čudo dogodilo se tamo (u Izraelu)". Kako je u vrijeme grčke okupacije

djeci bilo zabranjeno učenje Tore, učili bi sakriveni u pećinama. Ako bi naišla

patrola, djeca bi sakrila spise, izvadili dreidel i počeli igrati. Igrajući se danas s

našom djecom ili međusobno, sjećamo se i iskazujemo poštovanje toj hrabroj

djeci. U Izraelu igramo s dreidlom (sevivonom) koji umjesto hebrejskog slova šin

( ש ( ima slovo pe ( פ( , jer kaže ,,Nes gadol haja po” (,,Veliko čudo dogodilo s

ovdje" (u Izraelu)). Bez obzira što piše na vašem dreidlu, samo se opustite i

zaigrajte. Igra je jako jednostavna i zato je zaigrajte. Broj osoba nije ograničen.

Svaki igrač na početku dobije jednak broj čokoladica ili bombona i stavi ulog u

sredinu, po jednu čokoladicu. Svaki put kada ste na redu, zavrtite zvrk. Zavisno od

toga na kom slovu se dreidel zaustavi, ili dobijate ili morate dati svoj ulog: nun

( נ ( - ništa; igrač ne dobija ništa; gimel ( ג ( - sve, igrač dobija sve iz uloga; hej

( ה ( - pola, igrač dobije pola uloga (ako je u ulogu neparan broj, tada igrač uzima

pola plus jedan); šin ( ש ( - dodaj, igrač treba dodati jedan ,,novčić” (bombon ili

čokoladicu) u igru. Ukoliko više nemate bombona, ili ispadate iz igre ili možete

zamoliti suigrače za pozajmicu. Pobjednik je igrač koji osvoji sve. Mogu se kupiti

čokoladice u obliku novca.

Za većinu djece Hanuka je najdraži blagdan, jer je običaj da se djeci kao poklon

daju manje sume novca (Hanuka gelt).

Budući da Hanuka slavi čudo ulja tokom blagdana tradicionalno se jede hrana pržena na ulju, kao: latkes (palačinke od krumpira i luka koje se prže na ulju, zatim poslužuju s umakom od jabuka), sufganijot (krafne, fritule, a može i falafel), blintzes (tanke palačinke omotane oko slatkog nadjeva od sira i zatim pržene) ili kugel (slatki ili slani puding od krumpira ili rezanaca od jaja). Ostala tradicionalna hrana uključuje briškulu (određeni komad govedene ), tsimmis (varivo od slatkog povrća), hala (kruh s jajima u obliku pletenice) i gefilte fiš (mljevena riba).

Neke obitelji ili zajednice imaju običaj jesti mliječna jela. Nema propisane Hanuka večere, tako da za večeru možemo jesti što nas je volja. Možemo je i preskočiti.

Ali ako želimo večerati nešto s okusom Hanuke na internetu se može naći puno recepata jela za Hanuku.

Kad već govorim o hrani želio bih samo par riječi posvetiti proslavi Šabata i Šabatnoj večeri koju smo prošli mjesec imali u Klubu. Zahvalio bih svima koji su svojim dolaskom uveličali našu proslavu, kao i Bibi i Vesni, koje su već po tko zna koji put obradovale naša nepca svojim delicijama, ovaj put vanvremenskim šoletom. Netko je jednom rekao da ako se čovjek želi povezati s cijelim svijetom, dovoljno je umočiti prst u more. Tako i Židov svaki put kad slavi bilo koji židovski blagdan se poveže sa svim Židovima danas, ali i sa svim onima koji su ikad živjeli i koji će ikad živjeti, povezuje se sa svojom prošlošću, ali i budućnosti. Šabat zbog svog značaja, kao stalna obnova Saveza s B-gom, to posebno simbolizira.

Zato vas pozivam da nam se pridružite proslavi svakog Šabata u Općini, a posebno Šabatnoj večeri koju ćemo imati 15.12.2023. u 18.00, nakon paljenja svijeća u 15.53, te molitve u 17.30. Detaljno uputstvo sa blagoslovima za paljenje Hanuka svijećica, kao Hanuka komplet (hanukija i svjećice) možete dobiti u Općini, ili od mene ili će biti na stoliću ispred Ureda općine ili porte. Svi židovski blagdani, a prvenstveno rabinski, Hanuka i Purim, naglašavaju važnost židovskog jedinstva općenito, a posebno zajednice (Općine) u kojoj živimo. Zato Vas pozivam svaki dan da se okupimo u Sinagogi na paljenju Hanuka svijeća, uz sufganijot (krafne, fritule) i igranje dreidla (donesite sitan novac).

Čast mi je i ogromno zadovoljstvo pozvati Vas, dragi prijatelji, dijelove naše velike mišpaha (obitelji), članove Vaših obitelji i sve Vaše prijatelje na našu tradicionalnu Hanuka zabavu koja bi se trebala održati 09.12.2023. u Općini s početkom u 19.00, kada ćemo zajedno upaliti i Hanuka svijeću za taj dan.

Hanuka je praznik kojim prvenstveno obilježavamo vojnu i ideološku pobjedu nad sirijko-grčkim režimom i ponovnim posvećivanjem Hrama u Jeruzalemu u 2st. p.n.e., kada se prema rabinskoj predaji desilo ,,čudo ulja” i jednodnevna mjerica ulja je gorjela osam dana, dok Hašminejci nisu proizveli nove količine košer ulja. Da bi obznanili to ,,čudo“ (pirsumei nes), talmudski rabini su jutarnjoj molitvi dodali poseban Halel (niz psalama kojima slavimo i zahvaljujemo B-gu), te zapovjedili paljenje uljanica (svječica) tokom svih osam dana blagdana. Mnoge ljudi čudi zašto su Grci donijeli brojne zabrane, kao zabranu brit mila (obrezivanja) i učenje Tore, a sve u cilju uništenja Židovstva. I to je ono što zbunjuje ljude. Ali da bi odgovorio na to pitanje prvo bih morao odgovoriti koje je najosnovnije, najfundamentalnije židovsko vjerovanje.

Brojni turisti hrle u Rim i obilaze mnogobrojne antičke spomenike. Jedan od najpoznatijih je Titusov (Titov) slavoluk, koji slavi sve njegove pobjede nad narodima i zemljama koje je pokorio i osvojio, a posebno njegovo osvajanje Jeruzalema 70 god. n.e. i uništenje II Hrama. U slavoluk je uklesan poznati prizor židovskog naroda djelomično odvedenog u rimsko ropstvo, dok je ostali dio prisiljen otići u egzil (galut), koji je trajao skoro 2000 god., a prema nekim rabinima traje još i danas. U rabinskoj literaturi se naziva Galut Javan, jer grčko osvajanje Izraela spajaju sa rimskim u jednu cjelinu. Prizor na slavoluku prikazuje pobjedničku paradu u kojoj zarobljeni Židove na svojim leđima, kao simbol poraza i poniženja, nose rimski ratni plijen, u kojem se ističe hramsko zlatno posuđe i zlatna Menora. Menora je sedmerokraki zlatni svijećnjak koji je u Hramu bio simbol Božanske prisutnosti u svijetu. Pažljivom promatrat ću prizor židovskog naroda, koji odlazi u galut (dijasporu, egzil) i koji je kao čin krajnjeg poniženja, prisiljen na svojim leđima Menoru, izgledat će kao Božja poruka židovskom narodu, da se ne boji, i da će Božja prisutnost uvijek biti s nama, i ma gdje god bili, On će biti s nama. I to što je trebalo biti poniženje židovskog naroda, simbol poraza, pretvorilo se u sasvim nešto suprotno, proizvelo je sasvim drugačiji efekt, dalo je židovskom narodu nadu, da će Bog uvijek i svugdje biti s nama. Kad bi pitali ljude koje je najfundamentalnije židovsko vjerovanje, većina bi najvjerojatnije odgovorilo da je to vjerovanje u B-ga (ili spoznaja da B-g postoji), ali je to zapravo pogrešno. Da, postojanje da postoji B-g je fundamentalno za Judaizam, ali tu ima puno više. Nije da mi ne vjerujemo u postojanje B-ga, ali mi vjerujemo u B-ga kojem je stalo, koji brine, koji voli svakog pojedinca na ovo planetu, koji teži odnosu s njim ili njom i da svaka osoba ima svrhu na ovom svijetu, ima razlog postojanja.

Najbolji dokaz za tu ideju nam je Prva Božja zapovijed, koja glasi: ,,Ja sam Gospod, tvoj B-g, koji te je izveo iz Egipta“ ( II 20:2 ). Vidimo da se B-g nije predstavio kao Tvorac svijeta, nego kao onaj koji je židovski narod izveo iz Egipta i oslobodio ga ropstva i patnje, kao netko tko brine o svom narodu. Ako malo pažljivije pogle-

damo priču o Hanuci vidjet ćemo da je to židovsko vjerovanje toliko razbjesnilo Grke (odnosno Heleniste), da su u potpunosti željeli ukinuti Židovstvo. Za razliku od Purima, gdje je Haman želio Židove uništiti fizički, Grci su nas željeli uništiti duhovno. Pod prijetnjom smrtne kazne zabranili su učenje Tore i svu židovsku vjersku praksu, s posebnim naglaskom na brit mila (obrezivanje). Većina grčkih filozofa je vjerovala u neku ideju boga, među njima i najpoznatiji Aristotel, koji donosi ideju o Nepokretnom pokretaču. Ali ono u čemu se njihov pristup razlikuje od židovskog je u pitanju da li mi imamo sposobnost i mogućnost ostvariti odnos s Njim, da li možemo transcendirati (izdići se iznad) materijalni svijet. Grci su mislili da to nije moguće, da to nije u ljudskoj prirodi. I zato su Grci, prema midrašu (Berešit Raba 2:4), kad su osvojili Izrael, prisiljavali Židove da se zakunu da ,,nemaju udio u Bogu Izraela“. Nisu tražili da se odreknu vjerovanja u B-ga, nego da se odreknu ideje o imanju odnosa s Njim. To je bilo bazično neslaganje helenističke (grčke) misli i Židovstva. Židovska misao da Bog brine o ljudima Helenisti (Grci i Židovi koji su prihvatili grčki svjetonazor i način života) su vidjeli kao glavnu prijetnju njihovom društvenom uređenju i vjerovanju, jer ako B-g brine o nama, tada On računa na svakog od nas, a ako On računa na svakog od nas, tada svatko od nas ima slobodu izbora, ali i odgovornost za svoje izbore i tada sve nije dopušteno, postoje etičke granice. To židovsko vjerovanje je osnov etičkog monoteizma koji su Židovi dali svijetu, ali i glavni uzrok antisemitizma i svih pogroma, koje smo kroz povijest pretrpjeli i čiji vrhunac je bio Holokaust. Talmudski rabini grčku invaziju nazivaju mrakom (hošeh, Berešit Raba) i postavljaju pitanje,što se čovjeku dešava kad se nađe u mraku, kakvi ga osjećaji obuzmu? Osjeća se sam. Prvenstveno se osjeća sam, dezorijentiran. I to je bila grčka poruka, svatko od nas je sam na svijetu.

Priča o Hanuci je židovski trijumf, pobjeda židovskog svjetonazora nad grčkim. Pobjeda male vojske Makabejaca protiv ogromne grčke imperije je bila očita demonstracija ideje da se B-g upliće u stvari čovječanstva i čudo ulja, koje je gorjelo osam dana, iako je trebalo gorjeti samo jedan, je talmudski način da nam saopće tu ideju i da fokus s vojne pobjede usmjere na nešto puno trajnije i duhovnije. Ideja Menore, tog simbola B-žje prisutnosti u svijetu i Njegovog stalnog odnosa i nama, ima za cilj da bude stalan podsjetnik da ostanemo vjerni i autentični na naše fundamentalno vjerovanje. Glavna židovska poruka svijetu je da B-g ima odnos sa svakim pojedincem sa svhom ispunjenja svojih potencijala) i da svaki pojedinac ima sposobnost povezati se s B-gom, što ovisi o pojedincu, dok su s B-žje strane vrata uvijek otvorena. Ovo vjerovanje je ono što nas je očuvalo i vodilo u mračnim vremenima naše povijesti, jer smo znali da ako Bog brine, tada uopće nije važno kako su teška vremena kroz koja prolazimo, jer je sve moguće, čak i da narod malen brojem, rasut po svijetu, proganjan i mučen, ne samo da može preživjeti, nego čak ima i sposobnosti i snage promijeniti svijet u procesu približavanja većine čovječanstva u vjerovanje Boga Abrahama, B-ga koji želi odnos sa svojom kreacijom. Menora nas podsjeća da usprkos tami i kaosu postoji i svjetlo u mraku i da mrak nije ništa drugo, nije vrijednost za sebe, nego samo odsutnost svjetla. I koliko god nam ludo i nevjerojatno zvučala ideja da Tvorac svijet brine o nama, Hanuka paljenjem svijeća Hanukije svake godine dolazi da nas tome podsjeti i poduči.

Kao uvod u sam blagdan Hanuku pozivam Vas na predavanje o Hanuci u utorak, 05.12. u 19.00 u okviru Društva Šalom M. Freiberger, gdje ćemo govoriti o brojnim misterijama samog blagdana Hanuke. Radni naziv predavanja je ,,Tko je ukrao knjigu o Makabejcima?“, jer Hanuka je jedini naš blagdan koji ne samo da nema svoj traktat u Mišni i Talmudu, nego nema ni svoju knjigu u Tanahu (židovska Biblija).

FREILIH HANUKA!/ HANUKA SAMEAH!/ SRETNA HANUKA!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević