B”H

Dragi moji, Šalom Alehem! Mir i blagoslov svima nama! Puno zdravlja i

ljubavi!

U utorak, 03.03.2026./ 14. nisana 5786. je Purim, uz Hanuku, jedan od

rabinskih blagdana. Već skoro 2500 godina Židovi širom svijeta se

okupljaju na taj dan u sinagogama da čuju Megilat Ester (Knjigu o Esteri) i

da maskirani proslave blagdan uz crno vino i jelo, darivajući jedan drugog

kao i one potrebite. Većina nas na sve to gleda kao na veseo događaj i

priliku za dobru zabavu, što maske, vino, hrana i slatkiši sigurno

garantiraju, i vjerojatno se, ili barem neki od nas, ipak pitaju kakve to veze

ima s nama danas. Što nama danas govore događaji Purima? Da li je

poruka kraljice Ester aktualna i danas? Suočavajući se s velikim

porastom antisemitskih incidenata širom svijeta, ako pažljivo poslušamo

poruku Purima, vidjet ćemo da nas Purim uči kako da odgovorimo

antisemitizmu. Megilat Ester opisuje kako je židovski narod bio

prestravljen suočavajući se s opasnošću sigurnog istrebljenja. Hamanova

mržnja, kao i mržnja njegovih istomišljenika, se nadvila nad naš narod kao

crni oblak. Kralj Ahašveroš (tadašnja vlast) je kazao Hamanu da s našim

narodom učini kako ga je volja, bez obzira na moguću štetu koju će

njegovo kraljevstvo pretrpjeti. Haman šalje pismo s kraljevim pečatom s

dozvolom svim narodima kraljevstva u svih 127 pokrajina da unište,

pobiju i opljačkaju sve Židove, mlado i staro, žene i djecu. U takvim

okolnostima sva nada nestaje. Ako pogledamo našu turbulentnu prošlost

vidjet ćemo da je puno puta svijet bio spreman riješiti se Židova. Koliko li

su samo puta spremali se baciti nas u more, terorizirati nas, kompletno

uništiti, čak i djecu u kolijevkama. Ali bez obzira što se dogodilo ili se

događa, bez obzira gdje nas život odnese, židovski narod, svaki Židov, zna

da nikad nije sam, jer svatko od nas je dio židovskog naroda, naroda koji

ima jedinstvenu ulogu u povijesti čovječanstva. Svatko od nas također

treba znati da je Bog uz nas, pažljivo nas prati i zato nikad ne smijemo

izgubiti nadu i vjeru. Često u svakodnevnom životu želimo vidjeti Božju

prisutnost, želimo vidjeti Njegovu ruku i u nemogućnosti toga osjećamo

očaj , te stoga preispitujemo sebe, svoju tradiciju, čak i samo postojanje

Boga. Ljudski je žuditi za jasnom slikom, za očiglednim Božjim

prisustvom. Kada u svijetu oko nas vidimo da se događaju stvari koje ne

razumijemo, često se pitamo gdje je Bog, i ako postoji, zašto dopušta toliko

zla. I zato osjećamo kao da se Bog povukao, da je ,,sakrio svoje lice”, svoju

prisutnost. To Tora opisuje kao stanje ,,Hester panim”, sakrivenog Božjeg

lica. Ali čitava naša tradicija nas uči da iza cijele te zbunjenosti i konfuzije

postoji Božji plan. Bog nas vodi i židovski narod će preživjeti. Mi ćemo

preživjeti. To je poruka Purima, to je poruka koju kraljica Estera upućuje

svim generacijama židovskog naroda, to je poruka koju upućuje i nama

danas. Postoje mračna vremena kada osjećamo kao da je Bog sakrio svoje

lice. Uostalom On je to i najavio u Tori govoreći da kad Mu židovski narod

okrene leđa (prestane držati micvot), On će sakriti svoje lice. Megilat Ester

je jedina knjiga, uz Pjesmu nad pjesmama, u židovskoj bibliji (TaNaHu)

gdje se Božje ime ne pojavljuje. Ne moramo uvijek vidjeti Božju ruku u

svom životu, ali židovska tradicija drži da nas Njegova prisutnost vodi

(,,Hašgaha pratit” i ,,Hašgaha klalit”) kako na osobnoj tako i na nacionalnoj

razini. Čitav svijet, posebno nacisti, nije mogao zamisliti da će nakon 6

milijuna ubijenih u Holokaustu, uništenih židovskih zajednica Evrope,

jednog dana Židovi hodati ulicama Jeruzalema i vlažiti kamenje Zida plača

(Zapadnog zida) svojim suzama. Riječi židovskog kreda ,,Š’ma Israel” (,,Čuj

Izraele”) su nas održale, kako pojedince, tako i čitave generacije Židova.

Zato si ne možemo priuštiti luksuz da odustanemo od sebe samih. Nikad

ne smijemo izgubiti nadu, bez obzira na okolnosti. Umjesto toga, prigrlimo

Esterine riječi. Kraljica Ester nam je rekla što moramo učiniti, dala nam je

recept za preživljavanje židovskog naroda. Zatražila je da se ujedinimo,

prestanemo pozljeđivati jedni druge i da se ujedinimo u zajedničkoj

molitvi. Purim je vrijeme kada trebamo osjećati ponos što pripadamo

židovskom narodu. Dok kontempliramo o porastu antisemitizma, mržnje i

prijetnjama Izraelu, zastanimo i zamislimo se za trenutak. Osvrnimo se na

našu prošlost i vidjet ćemo da smo se i prije suočavali sa okrutnim, ako ne

i okrutnijim, neprijateljima. Pretrpjeli smo i preživjeli pogrome,

inkviziciju, križare, Holokaust i terorističke ubilačke napade. Mnogi su nas

pokušali uništiti, oni su nestali, dok mi smo još uvijek ovdje nastavljajući

pričati našu jedinstvenu priču. Glavna poruka Megile (Knjige o Esteri),

odnosno glavna poruka Židovstva su Mordehajeve riječi kraljici Ester:

,,Apsolutno je sigurno da će židovski narod biti spašen na ovaj ili onaj

način, jer je Bog obećao Abrahamu da nikada nećemo biti uništeni. Dakle,

ovdje si zapravo jedino pitanje ti, Ester, i da bi ,,spasila” židovski narod

moraš ispuniti svoj potencijal i ulogu u ovom svijetu. Sada jasno vidim

zašto si izabrana za kraljicu: Bog te stavio u ovu situaciju jer je iskupljenje

predodređeno da dođe kroz tvoju ruku. Ester, danas moraš iskoristiti sve

svoje talente i vještine koje su ti date. Ovo je tvoj veliki trenutak, razlog

zbog kojeg si rođena” (4:13-14). Nikad ne smijemo zaboraviti tu poruku,

taj glas iz davnina: svatko od nas je rođen s određenim ciljem, Bog računa

na svakog od nas. Kako Werner Keller donosi u svojoj poznatoj ,,Povijesti

Židova“, jednom je Friedrich Veliki sakupio teologe i znanstvenike te ih

upitao: ,,Možete li mi navesti jedan jedini neopovrgnuti dokaz egzistencije

Boga?“. Jean Baptiste du Boyer, Marquis d’Argeus mu je kao iz topa

odgovorio: ,,Dakako, Vaše Visočanstvo, Židovi!“. Zato ponavljam da nikad

ne smijemo izgubiti nadu, a Esterine riječi Mordehaju: ,,Hajde i sakupi sve

Židove!“ moraju postati dio našeg bića. Moramo prići jedan drugome s

ljubaznošću, donijeti promjene u životu kako svom tako i drugih,

(naglašavam posebno drugih) makar s ljubaznom riječju ili samo s

osmijehom, postati jedno tijelo. Izgovorimo molitve zajedno i ustanimo za

židovski narod. Zajedno možemo tugu pretvoriti u radost a mrak u svjetlo.

Za kraj ovog dijela teksta o Purimu slijedi mali kviz. Kao i uvijek, nagrada

za točan odgovor je boca košer vina: 1. Što znači ime Ester? Koje je njeno

židovsko ime? 2. Zašto postimo za Esterin post? 3. Koliko vremena traju

događaji opisani u Knjizi o Ester? 4. Po čemu se Knjiga o Ester razlikuje

od svih ostalih knjiga u Tanahu (Bibliji)? 5. Značenje imena Purim?

6. Zašto Purim slavimo 14. i 15. dana mjeseca Adara? Pitanja su

stvarno lagana i zato se traže kompletni odgovori. Dovoljno je samo

pažljivo pročitati Knjigu o Esteri. Također na Purim micva je smijati se.

Smijeh nam pomaže da u životu ne uzimamo pogrešne stvari preozbiljno.

Kao nekakva vrst lakmus papira. Zato ćemo i svaki stvarno dobar vic

nagraditi.

S obzirom da Pesah ove godine pada jako rano u ovom broju Hadašona ću

do kraja ovog teksta napisati i par riječi o Pesahu kao podsjetnik i poziv na

Seder večere. Naša tradicija nas uči da 30 dana prije Pesaha počinjemo

pripreme za Pesah, kako osobne tako i društvene. U Židovstvu mi ne

obilježavamo niti komemoriramo događaje. Da bi neki događaj postao

praznik mora biti transformacijsko iskustvo potrebno da funkcioniramo

kao Židovi, bilo kao pojedinci ili kao narod. Tora praznici (Pesah, Šavuot,

Sukot, Roš Hašana, Jom Kipur) su neophodno potrebni za naše formiranje

kao Židova, i kao pojedinaca i kao naroda. Rabinski praznici (Purim,

Hanuka) su odgovor na nove uvjete života i potrebom za dodatnim

transformacijskim iskustvima. Ali praznik bez kojeg sve to ne bi bilo

moguće je Pesah. Ma ništana hahag haze mikol hagim? Po čemu se ovaj

blagdan (Pesah) razlikuje od svih ostalih naših blagdana? Talmudski

mudraci bi najčešće odgovorili da se razlikuje po tome što je Pesah ujedno

i praznik slobode, ali i praznik stvaranja židovske nacije, da

pojednostavnim, rođendan židovskog naroda i zato nam svima sretan

rođendan. Moram priznati da usprkos svega što smo prošli izgledamo više

nego dobro za svoje 3300 godine. Ponavljam, Pesah nije tek jedan od naših

blagdana. On je stožerni blagdan oko kojeg se sve drugo okreće. U Kidušu

(posvećenju) za Šabat, ali i za svaki drugi Jom tov (blagdan) kažemo da je

taj dan ,,dan sjećanja na Izlazak iz Egipta”. Dva puta dnevno u Š’ma Israel i

na druge brojne načine se podsjećamo na događaj koji je označio stvaranje

židovskog naroda. I Bog se židovskom narodu u prvoj od 10 zapovijedi

(Aseret dibrot) predstavlja kao ,,Bog povijesti”, kao onaj tko nas je izveo iz

Egipta, kuće ropstva. Čak i Matan Tora (Davanje Tore), kao i kasniji ulazak

u Erec Israel, može se sagledati kao dio procesa Izlaska, dodajući

njegovom već velikom značaju i centralnoj ulozi koju Pesah ima u

židovskom životu. Proslavom Pesaha mi ne obilježavamo uspomenu na

događaje (izlazak iz Egipta ) od prije 3500 god, nego prolazimo kroz

transformacijsko iskustvo postizanja slobode, iskustvo kroz koje su naši

praoci prvi prošli i dali nam trajno tu karakternu osobinu. Što je bila

sloboda koju su oni stekli? Da li je to bila sloboda da se čini što se hoće?

Ne, nije. Mi Židovi razumijemo da je definicija slobode nešto sasvim drugo.

Značenje slobode ne znači da čovjek može raditi što hoće, nego značenje

slobode je da je svaki pojedinac odgovoran za ono što je izabrao učiniti, za

posljedice svojih djela. Rob nije odgovoran, jer netko drugi odlučuje u

njegovo ime, dok je slobodan čovjek onaj koji donosi odluke i koji je

odgovoran za posljedice svojih odluka. Biranje između kave i čaja ne ulazi

u definiciju biranja, nego preferiranja, i samim tim, apsolutno je

beznačajno sa stanovišta izražavanja slobode. Biranje je moralni koncept.

Tako je uvijek bilo, tako je i danas. Židovski koncept sloboda uključuje i

odgovornost prihvaćanja posljedica svog izbora. To je židovska definicija

slobode, jer ako ne postoje posljedice tvog izbora, tada nisi ni iskusio

slobodu. Biti slobodan znači da ti sam odlučuješ o svojoj budućnosti, o

svijetu u kojem želiš živjeti, i zato svatko od nas mora sjesti, razmisliti i

procijeniti, mora stvoriti sistem vrijednosti, formirati kriterije, da bi znao

što želi, u kojem pravcu želi ići i koje stvari želi postići u životu. Erich

Fromm razlikuje dva koncepta slobode, prvi je ,,sloboda od nečega”, koja je

sama sebi svrha i cilj, i ,,sloboda za nešto”, u kojoj postoji cilj i smisao.

Sloboda sama po sebi ne može biti kraj ili cilj, nego samo sredstvo za

postizanje cilja, a to je ostvarivanje odnosa s Bogom kao svojim Tvorcem.

Osnovno je pitanje kamo želiš usmjeriti svoj život, a ako si slobodan

čovjek tada usmjeravaš svojim izborima, a ne pasivnim postojanjem.

Nažalost većina ljudi odustaje od slobode, jer to znači odgovornost. I zato

je Pesah najvažnije transformacijsko iskustvo za sva vremena, jer bez

iskustva Pesaha ništa ne bi bilo moguće. Zato je Pesah i prvi blagdan u

židovskoj vjerskoj godini, koja počinje prvog Nisana, i zato Pesah

smatramo rođendanom židovskog naroda. Šavuot nije moguć bez

Pesaha, jer Bog se mogao objaviti samo slobodnim ljudima i na brdu

Sinaj im davanjem Tore ponuditi Savez (Brit). Zato su talmudski mudraci

kreirali Seder večeru kao transformacijski proces u 14 koraka na putu ka

slobodi, a sam Pesah su nazvali ,,vrijeme naše slobode” (,,Zman

Herutenu”). Najvažnija aktivnost prije samog blagdana Pesaha je

uklanjanje i uništenje hameca (svega kvasnog), kao simbola lažnih i

ispraznih vrijednosti, iz naših domova, iz naših života. Kroz sedam (osam)

dana ne smijemo posjedovati niti jesti ništa što je hamec. Hamec

možemo ukloniti iz svojih kuća ili ako se radi o većim količinama

možemo ga prodati ne Židovu. Ove godine, Pesah slavimo od 02. do 09.

travnja 2026. (od 15. do 22. nisana 5786.), dakle osam dana. S obzirom da

živimo u dijaspori prva dva i posljednja dva dana su praznici (Jom tov), a

četiri srednja su polublagdani (Hol hamoed).

Prve dvije večeri priređujemo Seder večeru. Prva Seder večera pada na

Erev Pesah u srijedu 01.04.2026./ 14. nisana 5786., a druga na prvi dan

Pesaha u četvrtak 02.04.2026./ 15. nisana 5786. Obje večere počinju u

20.00, nakon večernje molitva za Pesah. Pesah je obiteljski praznik,

a Seder večera je prvenstveno prilika za prijenos židovske tradicije od

djeda na unuka.

Mnogi me pitaju ili se sami pitaju zašto je danas važno biti dio Sedera?

Važno je i nikad nije bilo važnije. Jer samo osoba koja ima vezu sa

svojom prošlošću, svojim narodom i svojim korijenima može biti

slobodna i samo slobodna osoba ima snagu djelovati na korist sebe, svoje

obitelji, svoje zajednice, svog naroda i čitavog čovječanstva. Seder

završavamo molitvom (izjavom) da ćemo slijedeće godine biti u

Jeruzalemu. Spoznaja da još imamo problema i nevolja nas ne

sprječava od zahvaljivanju Bogu za Njegovu milost u prošlosti, sadašnjosti

i budućnosti, za Njegova obećanja, kako ona ispunjena, tako i ona još ne

ispunjena. Pesah, kao i ostali naši blagdani, označavaju jedinstvo naroda

Izraela, posebnost našeg odnosa s Bogom i našu predanost Tori i

Micvot. Završiti ću s istim pitanjem s kojim sam i počeo ovaj tekst, s

pitanjem ‘’ma ništana …?’’, po čemu je ovaj Pesah različit od svih drugih

Pesaha do sada? Razlikujemo Pesah koji su naši praoci proslavili još kao

robovi u Egiptu, pa Pesah u pustinji, zatim Pesah u Izraelu tokom

postojanja Hrama, pa nakon rušenja Hrama Pesah u dijaspori. Svaki od tih

Sedera imao je svoje specifičnosti u ovisnosti o povijesnim okolnostima u

kojima se židovski narod našao, ali i nešto jedinstveno, a to je

zajedništvo, fizičko i duhovno. Zato svima nama čestitam Pesah sa željom

da se oslobodimo svega što nas sputava i sprječava u ostvarivanju naših

potencijala, jer jednog dana, kako nas uči naša tradicija, kad navršimo 120

godina i nađemo se pred Nebeskim sucem, nećemo biti suđeni zato što

nismo postali kao Moše Rabenu, (Mojsije, naš učitelj) nego zato što nismo

ispunili sve svoje potencijale i što nismo postali ono što smo mogli postati.

,,Blagoslovio nas vječni i čuvao nas! Obasjao nas vječni licem svojim i bio

nam milostiv! Obratio nam vječni lice svoje i dao nam mir!“

Purim Sameah! Sretan Purim! Hag HaPesah Sameah! / Sretan Pesah!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević