B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Blagoslov i mir s nama! I puno zdravlja!

Interesantno je da se često čitajući Tora tekst (paraša) za određeni Šabat ili

blagdan može naći poveznica s današnjim dnevnim događajima. Tako i ovaj

put pripremajući se za Purim i pišući ovaj tekst pozvan sam na inauguraciju

predsjednika Milanovića. Knjiga o Esteri vrvi proslavama i gozbama kralja

Ahašvera s tadašnjom društvenom elitom, te je bilo zgodno usporediti s

domjenkom nakon službenog dijela inauguracije. Normalno da je na

Pantovčaku sve bilo puno skromnije i kraće. Ne znam što se jelo na dvoru

kralja Ahašvera, to Megila ne opisuje, ali s druge strane, na osnovu par jela

koja sam probao, moram priznati da Pantovčak nije nikad do sada imao tako

dobrog kuhara. Kako se u Megilat Ester stalno pije i vino, iako ne piše koje,

moram napisati da se na Pantovčaku služio Josić, cabernet sauvignon, i Grk.

Iako ne vozim, ja sam bio na vodi. Kao zaključak, za razliku od Ahašverove

pijanke, čitava inauguracija je bila dostojanstvena.

Nalazimo se u mjesecu adaru, zadnjem dvanaestom mjesecu židovske

liturgijske godine, koja počinje 1. nisana ili šestom mjesecu židovske svjetske

godine koja počinje 1. tišrija. Mjesec adar je vrijeme Purima. Talmud nas uči

da kad počne mjesec adar treba povećati radost. Adar je zapravo židovski

mjesec dobre sreće, a vrijeme Purima bi trebalo biti najradosnije doba cijele

godine. Astrološki znak adara je riba, a ribe su simbol plodnosti i blagostanja.

A i sigurnosti. Zato se na hamsi često nalaze nacrtane ribe. Talmudski

mudraci često židovski narod uspoređuju s ribama, jer kao što se ribe najbolje

osjećaju u vodi, tako se i Židovi najbolje osjećaju u Tora okruženju. Ove godine

Purim pada u petak, 14.03. / 14. adara 5785., što znači da je Erev Purim u

četvrtak, 13.03.2025. / 13. adara 5785. Kao uvod u Purim i čitanje Megilat

Ester (Knjige o Esteri) u četvrtak držimo Esterin post kao sjećanje na post koji

je držala kraljica Ester prije 2500 godina. Post počinje u četvrtak, 13.03.2025.,

zorom u 04.39, a završava dolaskom noći u 18.30., te se nastavlja večernjem

molitvom, čitanjem Megilat Ester (Knjige o Esteri) i prekidom posta kolačima

u Klubu. Velika purimska zabava i maskenbal bit će u subotu, 15.03. uvečer.

Ljudi me često pitaju smiju li Židovi piti alkohol i skoro uvijek se začude

mojem potvrdnom odgovoru, jer ne samo da alkohol nije zabranjen, nego

postoji i poseban blagdan kada se moramo ,,napiti‘’, a taj blagdan je Purim.

Znam da svi mi jako dobro znamo za glavnu purimsku micvu da se čovjek

mora radovati i piti crno vino sve dok nije u stanju razlikovati dobro i zlo.

Zato ćemo tijekom mjeseca adara, prema našem običaju, s čašom crnog vina

u ruci otkrivati tajne Knjige o Esteri i proučavati propise o Purimu, od kojih je

popiti toliko vina da pojedinac ne vidi razliku između dobrog Mordehaja i zlog

Hamana, jedna od B-gu najduhovnijih micvot (zapovijedi), a ujedno i ljudima

jedna od najdražih. Namjerno kažem otkrivanje tajni Knjige o Esteri

(Esterinog svitka) jer na hebrejkom se kaže Megilat Ester, što bi mogli

prevesti kao ,,otkrivanje skrivenog’’. I zato me veseli pozvati Vas na zajedničko

druženje od ponedjeljka, 10.03. svaki dan do srijede, 12.03. u klubu ŽOZ-a u

13.30. To bi druženje uz knjigu mogli nazvati ,,čaša vina s vašim rabinom“, kao

pripremu za purimsku zabavu. Jedna od glavnih karakteristika židovstva je

da, kao što se sportaši pripremaju za takmičenje ili student za ispit, i Židovi

pripremaju za svaki dan, a posebno za blagdane. Ali, Purim je puno više od

vina, te zato svima nama skrećem pažnju na druge puno važnije vrijednosti za

koje se Purim zalaže. Prvenstveno je to obaveza svakog od nas prema onima

koji nemaju (Matanot leEvjonim, poklone siromašnima, barem dvojici), kao i

prema svojim prijateljima (Mišloah Manot, najmanje dvojici). To su temelji na

kojima se gradi svaka zajednica, a posebno židovska i na kojima bi se trebala

bazirati i naša Općina, na zajedništvu i pomoći onima koji nemaju. Ne

zaboravimo, Purim nije niti festival vina, niti židovski fašnik. Purim je

prvenstveno praznik židovskog jedinstva, jedinstva naše zajednice, jedinstva

naše Općine. Ostale micve karakteristične za Purim su čitanje Megilat Ester,

purimska zabava, govorenje posebne molitve Al Hanisim, te najpoznatiji

običaj, kostimiranje. Potaknut obilježavanjem Tu B’Švata i razgovora koji smo

tom prilikom imali o budućnosti malih zajednica, kao i razgovorom na

zadnjem vijeću, sada bih želio kazati par riječi o važnosti dolaska u sinagogu.

Preživljavanje i opstanak Židova kao naroda ne uklapa se u uobičajena pravila

i načine opstanka drugih naroda, izuzev možda Roma. Rasuti cijelim svijetom

nemajući zajedničku strukturu (državu, teritorij, jezik, kulturu) koja bi nas

držala zajedno i davala nam identitet, kao što je slučaj sa svim drugim

narodima. Zato Sartre kaže da Židove samo antisemitizam čini Židovima i

pri tome pogrešno zaključuje jer Židovi su stvorili druge moduse. Na prvom

mjestu tu je Tora, koja nam kroz detaljno organiziranje svakodnevnog života

daje materijalnu bazu, ali i duhovnu nadgradnju. Ali, praktično u davanju i

oblikovanju židovskog identiteta sinagoga (Bet kneset) je, ako ne važnija,

onda djelotvornija. Proučavanje Tore zahtijeva privrženost, revnost i vrijeme,

i povijest nas uči da je uvijek samo manji broj Židova bio uronjen u studiranje

Tore. Većina je svoje Židovstvo nalazila i s njim ispunjavala dušu dolaženjem u

sinagogu, ako ne svaki dan, onda barem na Šabat i blagdane. Naša

Općina organizira brojne programe koji su uglavnom dobro posjećeni.

Jedna od stvari gdje smo zakazali je dolazak u sinagogu. Pojam Bet kneset bi

se mogao prevesti kao kuća sabiranja (analogija između Kneseta i Sabora).

Glavni lik jednog švedskog trilera, policijski inspektor židovskog porijekla,

kaže da kad traži tišinu, mir i koncentraciju onda odlazi u crkvu, ali kad traži

druženje s ljudima, onda odlazi u sinagogu. Sinagoga je mjesto gdje Židovi,

kroz slavljenje B-ga molitvom i pjesmom ostvaruju i ispunjavaju svoje

socijalne kontakte. U Talmudu (Traktat Šabat) rabini iznose razne ideje u vezi

dolaska Mesije i što bi moglo ubrzati njegov dolazak. Ističući važnost Šabata.

Jedan rabin je ustvrdio da će Mesija doći kad se svi Židovi budu držali svih

šabatnih propisa barem dva uzastopna Šabata. Drugi rabin mu odgovori da

je dovoljan samo jedan Šabat, ali svi Židovi. Ne očekujem da se članovi naših

Općina drže svih šabatnih propisa, ali barem bi bilo lijepo da dođu u sinagogu

i nađu tu židovsku poveznicu, koja nas je održala sve do danas. Ako

hoćemo da Židovstvo i naša Općina imaju budućnost, jedini način je da

unesemo nešto židovsko u naše živote, a to je prvenstveno dolazak u

sinagogu, bez obzira bili vjernici ili ne. Prema talmudskim mudracima to bi

značilo da svatko svojim nedolaskom u sinagogu na Šabat i blagdane osobno,

ako ne sprječava, onda barem usporava dolazak Mesije. Da bi se ugodnije

osjećali u sinagogi, kao jedan od programa koji pokrećem poslije Purima je i

program o židovskoj liturgiji i snalaženju u molitveniku. U ožujku, nakon

Purima, želio bih započeti niz radionica ili zajedničkih učenja, kako grupnih,

tako i pojedinačnih, ovisno o dogovoru. Ali, za uspjeh istih trebam i Vašu

pomoć. Većina nas na Purim gleda kao na veseo događaj i priliku za dobru

zabavu, što maske, vino, hrana i slatkiši sigurno garantiraju, i vjerojatno se,

barem neki od nas, ipak pitaju kakve to veze ima s nama danas. Što nama

danas govore događaji Purima? Je li poruka kraljice Ester aktualna i danas?

Suočavajući se s velikim porastom antisemitskih incidenata širom svijeta, ako

pažljivo poslušamo poruku Purima, vidjet ćemo da nas Purim uči kako odgovoriti antisemitizmu. Megilat Ester opisuje kako je židovski narod bio prestravljen suočavajući se s opasnošću sigurnog istrebljenja. Hamanova mržnja, kao i mržnja njegovih istomišljenika, se nadvila nad naš narod kao crni oblak. Kralj Ahašveroš (tadašnja vlast) je kazao Hamanu da s našim narodom učini kako ga je volja, bez obzira na moguću štetu koju će njegovo kraljevstvo pretrpjeti. Haman šalje pismo s kraljevim pečatom s dozvolom svim narodima kraljevstva da unište, pobiju i opljačkaju sve Židove, mlado i staro, žene i djecu. U takvim okolnostima sva nada nestaje. Ako pogledamo našu turbulentnu prošlost vidjet ćemo da je puno puta svijet bio spreman riješiti se Židova bez obzira na štetu koju bi taj isti svijet pretrpio. Koliko li su samo puta spremali se baciti nas u more, terorizirati nas, kompletno uništiti, čak i djecu u kolijevkama. Ali, bez obzira što se dogodilo ili se događa, bez obzira gdje nas život odnese, židovski narod, svaki Židov, zna da nikad nije sam, jer svatko od nas je dio židovskog naroda, naroda koji ima jedinstvenu ulogu u povijesti čovječanstva. Svatko od nas također treba znati da je B-g uz nas, pažljivo nas prati i zato nikad ne smijemo izgubiti nadu i vjeru. Često u svakodnevnom životu želimo vidjeti B-žju prisutnost, želimo vidjeti i osjetiti

Njegovu ruku i u nemogućnosti toga osjećamo očaj, te stoga preispitujemo sebe, svoju tradiciju, čak i samo postojanje Boga. Ljudski je žuditi za jasnom slikom, za očiglednim B-žjim prisustvom. Kada u svijetu oko nas vidimo da se događaju stvari koje ne razumijemo, često se pitamo gdje je B-g, i ako postoji, zašto dopušta toliko zla. I zato osjećamo kao da se B-g povukao, da je ,,sakrio“ svoje lice, svoju prisutnost. Ali, čitava naša tradicija nas uči da iza cijele te zbunjenosti i konfuzije postoji B-žji plan. B-g nas vodi i židovski narod će preživjeti. Mi ćemo preživjeti. To je poruka Purima, to je poruka koju kraljica Estera upućuje svim generacijama židovskog naroda, to je poruka koju upućuje i nama danas. Istina je da postoje mračna vremena kada osjećamo kao da je B-g sakrio svoje lice. Uostalom On je to i najavio u Tori govoreći da kad Mu židovski narod okrene leđa (prestane držati micvot), On će sakriti svoje lice. Megilat Ester je jedina knjiga u židovskoj bibliji (TaNaHu ) gdje se B-žje ime ne pojavljuje. Ne moramo uvijek vidjeti B-žju ruku u svom životu, ali židovska tradicija drži da nas Njegova prisutnost vodi. Čitav svijet, posebno nacisti, nije mogao zamisliti da će nakon 6 milijuna ubijenih u Holokaustu, uništenih brojnih židovskih zajednica u Europi, jednog dana Židovi opet hodati ulicama Jeruzalema i vlažiti kamenje Zida plača svojim suzama. Riječi židovskog kreda ,,Šema Israel“ su održale kako pojedince, tako i čitave generacije Židova. Zato si ne možemo priuštiti luksuz da odustanemo od sebe samih. Nikad ne smijemo izgubiti nadu, bez obzira na okolnosti.

Umjesto toga, prigrlimo Esterine riječi. Kraljica Ester nam je rekla što moramo učiniti, dala nam je recept za preživljavanje židovskog naroda.

Zatražila je da se ujedinimo, prestanemo pozljeđivati jedni druge i da se ujedinimo u zajedničkoj molitvi. Purim je vrijeme kada trebamo osjećati ponos što pripadamo židovskom narodu. Dok kontempliramo o porastu antisemitizma, mržnje i prijetnjama Izraelu, zastanimo i zamislimo se za trenutak. Osvrnimo se na našu prošlost i vidjet ćemo da smo se i prije suočavali sa okrutnim neprijateljima. Pretrpjeli smo pogrome, inkviziciju, križare, Holokaust i terorističke ubilačke napade. Mnogi su nas pokušali uništiti, oni su nestali, a mi smo još uvijek ovdje nastavljajući pričati našu jedinstvenu priču. Kako Werner Keller donosi u svojoj poznatoj ,,Povijesti Židova“, jednom je Friedrich Veliki upitao: ,,Možete li mi navesti jedan jedini neopovrgnuti dokaz egzistencije Boga?’’ Jean Baptiste du Boyer, Marquis d’Argeus mu je kao iz topa odgovorio: ,,Dakako, Vaše Visočanstvo, Židovi!“. Zato ponavljam da nikad ne smijemo izgubiti nadu, a Esterine riječi Mordehaju: ,,Hajde i sakupi sve Židove!“ moraju postati dio našeg bića.

Moramo prići jedan drugome s ljubaznošću, donijeti promjene u životu drugih, makar ljubaznom riječju ili samo osmijehom, postati jedno tijelo. Izgovorimo molitve zajedno i ustanimo za židovski narod. Zajedno možemo tugu pretvoriti u radost, a mrak u svjetlo.

O Purimu postoji jako puno čudnih priča kroz cijelu našu turbulentnu povijest, kao čudnim vezama Purima i Staljinove smrti, drevnog teksta Megile i pogubljenja deset vodećih nacističkih ideologa i zločinaca osuđenih u Nurnbergu 1946., te posebnom čudu Purima u Dachau, kao i nekim drugim kontroverzama u vezi običaja vezanih za Purim više ćemo govoriti u sinagogi prije čitanja Megilat Ester. Čast mi je pozvati sve nas u četvrtak, 13.03.2025./ 13. adara 5785. u sinagogu na čitanje Megilat Ester (Esterinog svitka), a u subotu, 15.03.2025. po isteku Šabata u Klub na purimsku zabavu. Ujedno bih svima nama i našim obiteljima zaželio Sretan Purim!

PURIM SAMEAH!/ SRETAN I RADOSTAN PURIM!/ AH FREILICHEN PURIM!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević