''H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Baruhim Habaim! Mir, blagoslov i dobrodošlica svima!

Nalazimo se na početku Nove 5786. godine židovskog kalendara.

Nalazimo se usred Deset strašnih dana (Jamim noraim), Roš hašana je za nama, a Jom kipur pred nama. Ove godine pada u četvrtak, 02.10., a Erev Jom kipur je u srijedu 01.10. Erev Jom kipur još nazivamo i Kol nidre služba. Roš hašana je prvi od „Deset strašnih dana“ (Jamim noraim) koji završavaju Jom kipurom. Nakon što smo na Roš hašana donijeli odluku što želimo od svog života, počinjemo s provođenjem iste. No prije toga se moramo riješiti „stare krame“ koja nas priječi u našem naumu da napravi- mo tešuva (pokajanje, povratak samima sebi) i otpočnemo novi život

I to radimo do Jom kipura, koji je kulminacija rada na nama samima.

Svi držimo da je Jom kipur samo dan posta i većina Židova bez obzira na stupanj religioznosti na taj dan posti. Što bih također nazvao jednom vrstom zablude, jer prema riječima jednog starog rabina: „Ja ne postim na Jom kipur, ja samo nemam vremena jesti, jer radim na samome sebi“. To je dan našeg iskrenog pokajanja, koje iskazujemo govoreći Vidui (priznanje naših pogrešaka) nabrajajući sve ono što smo u protekloj godini učinili loše kao pojedinci, kao zajednica te kao narod u cjelini i moleći B-ga za milost neprekidnim ponavljanjem Slihot i 13 Božanskih atributa milosti. ,,Jom“ na hebrejskom znači ,,dan“, a ,,kipur“ se prevodi kao ,,pomirenje“.

Uobičajeni prijevod ,,Jom kipura“ na hrvatski je ,,Dan pomirenja“, međutim ovom prijevodu nedostaje preciznosti. Ime blagdana Jom kipur temelji se na biblijskom retku, ,,ali desetog dana sedmog mjeseca to vam je Jom kipurim" (Levz: 23:27). Doslovni prijevod riječi ,,kipurim“ je čišćenje, tako da bi mogli reći da je Jom kipur židovski dan za iskupljenje promašaja, podbačaja i pogrešaka te njihovo čišćenje. Kako obilježavamo Jom kipur? Levitski zakonik (16:29) nalaže uspostavu ovog svetog dana desetog dana sedmog mjeseca kao dana pomirenja za prekršaje. Namjerno ne želim upotrijebiti riječ ,,grijeh“, jer zapadno (kršćansko) poimanje ima sasvim drugo značenje u odnosno na židovsko.

Zato radije upotrebljavam pojmove kao ,,prekršaj“, ,,promašaj“ ili ,,pod- bačaj“, što bi i bilo značenje hebrejskih izraza ,,het“ i ,,peša“. Tora Jom kipur još naziva ,,Subotom svih subota“ (Šabat Šabaton) i danom na koji čovjek mora ,,uznemiravati svoju dušu“ i ,,činiti joj neugodu“, što su talmudski rabini protumačili kao cjelodnevni post.

Levitski zakonik (23:27) propisuje da je Jom Kipur po strogosti zabrane rada jednak Šabatu, ali tradicionalno se poštuje još pet dodatnih zabrana, detaljno opisanih u židovskoj usmenoj predaji (Mišna; traktat Joma 8:1), a to su: post, zabrana nošenja kožnih cipela (kao vrhunac ugode), zabra- na kupanja i pranja, zabrana uporabe parfeme i losiona, kao i zabrana bračnih odnosa. Kako je Jom kipur prvenstveno duhovni blagdan vidimo da naša tradicija zabranjuje svaku tjelesnu ugodu. Broj pet je općenito broj koji se odnosi na Jom Kipur, jer u odjeljku Tore o Jom kipuru riječ duša pojavljuje se pet puta. Duša je poznata pod pet zasebnih imena: duša (,,nefeš“), vjetar (,,ruah“), duh (,,nešama“), jedno živo (,,haja“) i jedinstvenost (,,jehida“). Za razliku od uobičajenih dana, koji imaju tri molitve, Jom Kipur ima pet, a to su: Maariv, Šahrit, Musaf, Minha i Neila. Kohen Gadol Veliki svećenik) je na sam dan Jom kipura pet puta odlazio u mikve (ritualno kupatilište)

Sada bih se fokusirao na molitvu Kol nidrei (Svi zavjeti), vjerojatno najpoznatiji dio židovske liturgije. Točno podrijetlo Kol Nidreia nije sigurno, ali se pojavio u 8. st. u razdoblju Gaonim kao pravna formula za poništavanje zavjeta danih pod prisilom, iako ga jedna teorija povezuje s prisilnim preobraćenjima vizigotske Španjolske (7. st.) i španjolskom inkvizicijom (13.-15. st). Uznemirujuća melodija, vjerojatno podrijetlom iz Njemačke, postala je povezana s aramejskim tekstom i prenosila se kroz aškenaske židovske zajednice. Kol nidrei je pravna deklaracija koja se recitira u sinagogi prije početka večernje službe svakog Jom kipura (,,Dana pomirenja“). Strogo govoreći, to nije molitva, iako se o njoj obično govori kao da jest. Ova suha pravna formula i njezina ceremonijalna pratnja puni su emocionalnih tonova još od srednjovjekovnog razdoblja, stvarajući dramatičan uvod u Jom Kipur u onome što se često naziva ,,noć Kol nidrei“, tako da cijelu večernju službu za Jom kipur popularno nazivamo Kol nidrei služba. Tekst Kol nidrei nije pisan na hebrejskom, već na aramejskom, što je bio narodni jezik u davna vremena. Tada je hebrejski bio rezerviran samo za svete tekstove i molitve, a ne za pravne postupke. I kako se Židovi nikad ne upuštaju ni u kakve poslovne ili pravne stvari tijekom židovskih blagdana, Kol nidrei se mora izgovoriti prije nego što Jom kipur zapravo počne, prije zalaska sunca. Zato post za Jom kipur traje skoro 25 sati. Već sjedimo u sinagogi i slušamo Kol nidrei prije nego je blagdan zapravo tehnički počeo. Zašto koristimo ovu prilično bljutavu i ne inspirativnu javnu izjavu kako bismo najavili najsvetiji dan u godini? Moglo bi se pomisliti da bismo trebali proglasiti svoju kolektivnu predanost činu tešuve (pokajanja)?

Možda bismo trebali tražiti oproštenje naših prošlih prijestupa i osigurati da naša imena budu upisana u Knjigu života? Istina je naizgled prozaičnija: unaprijed izjavljujemo da ne bismo trebali biti odgovorni za bilo kakve zavjete koje bismo mogli dati između sadašnjosti i sljedećeg Jom kipura. To vjerojatno danas ne znači toliko modernom sekularnom umu, ali zavjeti su nekada bili ozbiljna stvar, a i danas su u religioznim krugovima. Zavjet je bio puno više od pukog obećanja koje je netko dao drugoj osobi, bila je to sveta obveza koja se nije mogla tek tako prekršiti. Tora detaljno opisuje tko je mogao dati zavjete i biti odgovoran za njih. Slično današnjim pravilima o potpisivanju ugovora, maloljetnici (a često i žene) nisu mogli dati zavjet, jer ih često u praksi zbog svog položaja nisu bili u stanju izvršiti. U Knjizi proroka Jone (tradicionalno čitanoj u poslijepodnevnoj molitvi za Jom kipur), nakon što su mornari nežidovi bacili Jonu u more i svjedočili B-žjoj moći, čitamo da su se ,,bojali B-ga i dali zavjet.“ Nazareji (isposnici) bi se zavjetovali da će živjeti svetim životom, uz dodatna ograničenja poput zabrane pijenja bilo kakvog vina.

Čak i danas mogla bi osoba koja se nađe u velikoj opasnosti izjaviti: ,,B-že, ako preživim ovu situaciju, zavjetujem Ti se da ću se obvezati na život strogog poštivanja zakona!“ Ali, s obzirom na to kakva je ljudska priroda, koliko se zavjeta zapravo održi? Služba Kol nidrei pruža nam način dase oslobodimo odgovornosti. U vrijeme kada želimo započeti ispočetka i obrisati sve, pokušavamo si osigurati prednost za nadolazeću godinu poništavajući sva nepromišljena obećanja unaprijed.

Ali poruka Kol nidreia nosi dublje značenje: Ono što kažemo jednako je važno kao i ono što činimo. Ako istinski želimo promijeniti svoje ponašanje u nadolazećoj godini, postati bliži B-gu i svojoj zajednici, moramo početi s načinom na koji govorimo i odnosimo se jedni premadrugima. Da li se upuštamo u lašon hara (ogovaranje) o drugima ili čak i samo govorenje o drugome na pogrdan način? Ili koristimo priliku da izrazimo svoju odanost i predanost svojim obiteljima? Tijekom jutarnje liturgije na Roš hašanu i Jom kipur čitamo: „Veliki šofar se čuje, ali se čuje i tihi, mali glas.“ Kol nidrei nas uči da sama izgovorena riječ, naš vlastiti tihi, mali glas, može biti ogroman katalizator za način na koji odlučujemo živjeti.

Ljudi su se okupili u sinagogi najčešće obučeni u bijelo i zaogrnuti u svoje talite. Sjede na svojim mjestima. Bez puno govora. I po tome vidimo da je ova noć posebna. Jom kipur je najsvetiji židovski dan. Vrijeme kad možemo skoro osjetiti Božansku prisutnost. Atmosfera je užarena. Počinje večer Kol nidrei, molitve čija melodija, kao nijedna druga, ima moć daotključa vrata židovskog srca. Ali, ako ste pažljivije pročitali riječi vidjeli ste da nikad nije bilo neuobičajenije molitve. U stvari Kol nidrei, iako je svi tako etiketiramo, uopće nije molitva. To je zapravo pravna formula za poništenje zavjeta i koja nas oslobađa svih obaveza, koje smo olako prihvatili, a zapravo ih nismo ni namjeravali ispuniti.

S jedne strane tekst izgleda kao zakonski dokument koji bi svaki židovski vjerski sud prihvatio, a s druge strane veličanstvena i dirljiva melodija spjevana u slavu B-ga, kojom želimo utjecati na nebeski sud. Dok su riječi toliko prozaične, obične i suhe, dotle je muzika toliko duhovna, toliko uzvišena, da se ne da riječima opisati.

Pitanje svih pitanja, kako se to dogodilo? Zapravo ne znamo s apsolutnom sigurnošću. Koje je značenje molitve Kol nidrei? Što se krije u pozadini?

Porijeklo Kol nidrei se krije daleko u prošlosti. Brojne su pretpostavke. Najvjerojatnija i meni najdraža je da nastanak Kol nidrei, uključujući i riječi u kojima molimo za dozvolu da molimo sa grješnicima, ide unatragđ do srednjeg vijeka i vremena prisilnih konverzija Židova. Bila su to vremena kada su pod kršćanskom (katoličkom), ali i muslimanskom vlašću, da ne kažem opresijom, bili suočeni s a izborom: ,,konvertiraj ili umri, odbaci svoju vjeru i prihvati našu“ ili ,,ćemo biti prisiljeni da te ubijemo i tako ti spasimo dušu!“ I neki Židovi su konvertirali i odbacili svoju vjeru. Drugi Židovi su ih zvali ,,anusim“, što bi na hebrejskom trebalo označavati ljude koji su popustili pod velikom prisilom vlasti. Nežidovi su ih zvali ,,konverzos“ ili uvredljivo ,,maranos“, što znači ,,svinje“. To se dešavalo u Španjolskoj i Portugalu u 15. st., ali se dešavalo i u Vizigotskoj Španjolskoj još u 7. st. Ali, mnogi su u tajnosti ostali Židovi i držali su što su mogli bez da riskiraju živote, kako svoje tako i svojih obitelji, svojih najdražih. I sve to pod budnim okom Inkvizicije. I jednom godišnje, u najsvetijoj noći Židovstva, na Jom kipur dolazili bi u sinagogu i pitali da li smiju pristupiti. I tada bi, drhtavim i plačnim glasom predivnom melodijom i glasom kantora, koji otvara nebeska vrata, molili B-ga da ih oslobodi zavjeta i zakletvi, koje su morali dati pod prisilom u strahu za svoj život i još više u strahu za živote svojih najmilijih, te da ih drži nevinima za taj čin slabosti. Vjerojatno je zato melodija Kol nidrei tako uzvišena, tako puna emocija, jer je to bio jedini način da kažu B-gu, molimo Te, B-že, probaj razumjeti da nismo željeli to učiniti, nismo Te htjeli odbaciti, samo smo B-že htjeli živjeti, samo smo htjeli da naši najmiliji žive. Ti, B-že, koji poznaješ ljudsko srce, znaj ovo, bili smo Židovi onda, i sada smo Židovi, a i ostat ćemo Židovi, te će ili naša djeca ili naši unuci naći put u sinagogu. I tada će puno bolje i dublje od nas ostalih znati značenje Kol nidrei. Zato je ono što se danas dešava u židovskom svijetu općenito, pa i u Hrvatskoj, tako tužno. Danas nema nikakve prisile ni pritiska da se odreknemo vjere i tradicije svojih predaka. Naprotiv, danas smo slobodniji nego su Židovi ikad bili. Ako pogledamo cijelu dijasporu, prema statistikama, jedan oddvojice mladih Židova odlučuje ne imati židovski brak, a ni samim tim neće stvoriti ni židovski dom niti imati židovsku djecu, te neće nastaviti židovsku priču. Koja ironija, Židovi su preživjeli siromaštvo, ali su pali na ispitu u preživljavanju u vremenu obilja, Židovi su preživjeli opresiju i prisilu, ali ne znaju kako preživjeti slobodu. U vremenima kada nisu imali B-gu zašto zahvaljivati, oni su Mu zahvaljivali, veličali i slavili Njegovo ime, ali danas kad imamo skoro sve na čemu B-gu možemo zahvaliti, mi zaboravljamo to učiniti, zaboravljamo Mu zahvaliti. Zato ove godine odlučimo i izaberemo živjeti tako da naša djeca, naši praunuci, buduće generacije zažele biti i ostati Židovi, da zažele živjeti židovskim životom, da zažele nastaviti našu židovsku priču. Kako to uraditi? Tako da živimo svoje živote s ponosom, radošću i osjećajem privilegije da smo dio najveće priče bilo kojeg naroda koji je ikad živio. Narod koji je svijetu podario ideju jednog etičkog B-ga, koji nas je stvorio iz ljubavi, koji oprašta, brine o nama, podiže nas kad se spotaknemo, daje nam nadu kada smo očajni, koji vjeruje u nas više nego što mi sami vjerujemo u sebe. B-g, kojeg naši preci nisu nikad zaboravili, čak i kad su ljudi bili prisiljeni se pretvarati da su nešto drugo. Svaki put kada slušam riječi i muziku Kol nidrei, mislim o tome.

Možda je sada vrijeme da se zapitamo zašto je držanje riječi toliko važno.

Na hebrejskom riječ za govor (diber) i riječ za stvar (davar) imaju isti

korijen. B-g je riječju stvorio svijet. Čovjek ne bi smjeo ništa govoriti što

neće zadržati i zadržati sve što kaže, jer to je temelj integriteta. Mnogi

ljudi su ležerni s onim što im izlazi iz usta. Slijedom toga, obećanja se

često daju bez stvarne namjere da ih se ispuni. ,,Nazvat ću te“. ,,Uskoro ću

se javiti“. ,,Naći ćemo se tamo za pet minuta“. Čini se da su to beznačajni

komentari, a ne smislena obećanja. Pa ipak, ako kažemo stvari na koje ne

mislimo, koje nisu u potpunosti točne ili istinite, ili ih ne planiramo ispu-

niti, što to govori o vrijednosti naših riječi općenito? Tora kaže: ,,Morate

ispuniti ono što vam je prešlo preko usana“ (Ponovljeni zakon 23:24).

Talmud (Roš hašana 6a) utvrđuje da ako se netko obvezao na davanje

cedaka to sada ima status zavjeta koji se mora ispuniti. Osoba koja je dala

obećanje ili se zavjetovala u dobrotvorne svrhe i odustala od toga, ili je

nije ispunila, prekršila je zabranu Tore. Doista, zato Židovski zakon

predlaže da se prilikom davanja dobrotvornog zavjeta kaže „b'li neder“,

„bez obećanja“. To danas u Izraelu svi govore. I onda skoro da možete

biti sigurni da dotični neće ispuniti što je obećao. Dovoljno je loše da se

ne obvežete biti velikodušni, ali još gore da se obvežete, i ne ispunite.

Mnogi komentari potiču nas da shvatimo ovaj stih ne usko ograničen na

zavjete cedaka, već kao opću direktivu da budemo izuzetno oprezni u

ispunjavanju svojih obećanja, da držimo svoju riječ, da budemo iskreni

i pošteni u onome što nam izlazi iz usta. Budite oprezni s onim što vam

izlazi iz usana. Ne govorite ništa što nećete zadržati. I zadrži sve što kažeš.

Friedrich Nietzsche je rekao: ,,Nisam ljut što ste me lagali, uzrujan sam

što vam od sada ne mogu vjerovati“. Stephen Covey u svojim “7 navika

visoko učinkovitih ljudi” piše: “Integritet uključuje, ali nadilazi iskrenost.

Iskrenost je... usklađivanje naših riječi sa stvarnošću. Integritet usklađuje

stvarnost s našim riječima - drugim riječima, ispunjava obećanja i ispunja-

va očekivanja”. Kako želite da ljudi misle o vama? Čekate li drugu osobu ili

svi uvijek čekaju vas? Ako ste rekli da ćete biti negdje u određeno vrijeme,

to se ne smije tretirati kao besposlena izjava, to je implicitno obećanje,

obveza. Pojaviti se kasno, čekati nekoga nije slatko ili čudno, to nije loša

navika, nepristojno je, bezosjećajno i na kraju znači da ste bili neistiniti,

nepouzdani. Prekršili ste obećanje. Ako kažete da ćete nazvati nekoga ili

učiniti nešto, razvijte sustav koji će vas podsjetiti, vodite popis zadataka,

postavite podsjetnik. Jer ako prekršite obećanje, vaša riječ nema

vrijednost. Ako ste rekli da ćete nešto učiniti, učinite to, ne samo zbog

drugog, već i zbog sebe. Budite pouzdani. Nemojte govoriti ništa što ne

mislite ili ne planirate uraditi. Ako poštujemo svoje riječi, bit ćemo časni i

zaslužit ćemo čast drugih.

Naziv ,,Kol nidrei“ preuzet iz početnih riječi proglasa i znači ,,svi zavjeti“.

Formula proaktivno poništava sve osobne ili vjerske zakletve ili zabrane

izrečene B-gu za sljedeću godinu, kako bi se preventivno izbjegao prekršaj

kršenja zavjeta danih Mu, koje osoba neće moći ili izvršiti ili ispoštovati.

Prije zalaska sunca uoči Jom kipura, zajednica se okuplja u sinagogi. Sveti

ormar (Aron hakodeš) se otvara te se vade svi svici Tore. Nakon nošenja

po cijeloj sinagogi, svici se, osim dva, vraćaju u Ormar. Dvoje ljudi, svaki

sa svojim svitkom Tore zauzimaju svoja mjesta, po jedno sa svake strane

kantora, i njih trojica (koji tada čine Bet din ili rabinski sud) izgovaraju:

,,Ovlaštenjem Vrhovnog (nebeskog) suda i ovlaštenjem Suda ovdje dolje, s

dopuštenjem Onoga koji je posvuda i s dopuštenjem ovog skupa,

smatramo da je dopušteno moliti se s grješnicima!“ Ovaj poziv grješnicima

(,,avarjanim“) ne vrijedi samo za Kol nidrei službu, već za cijeli Jom kipur.

Očito je da kad se i grješnici pridružuju općem pokajanju, ta situacija je

vrijedna B-žanske milosti. Kantor zatim pjeva odlomak koji počinje riječi-

ma Kol nidrei s dirljivim melodičnim izrazima, i u različitim intenzitetima

od najtišeg do najglasnijeg i ukupno sve ponavlja tri puta da bi mogli čuti i

oni koji su eventualno zakasnili.

Što se tiče načina na koji hazan (kantor) izgovara Kol nidrei, Mahzor Vitry

(početak 12. stoljeća) daje sljedeće upute: ,,Prvi put kantor mora izgovori-

ti (otpjevati) tekst vrlo tiho poput onoga koji oklijeva ući u palaču i koji se

boji priči kralju da od njega zatraži dar; drugi put će možda govoriti nešto

glasnije; a treći put najglasnije, kao onaj koji je navikao boraviti na dvoru i

svom suverenu prilaziti kao prijatelj."

Sam tekst Kol nidrei je teško prevesti na bilo koji drugi jezik zbog raznih

vrsta zakletvi koje postoje samo u židovskom vjerskom pravu, a ne

postoje u drugim pravnim sistemima. Tekst bi išao nekako ovako:

,,Svi zavjeti, zabrane, zakletve i posvete, (konami i konasi i sinonimni

pojmovi), koje smo možda dali, zavjetovali se, zakleli se, posvetili ili

zabranili, od prethodnog Dana pomirenja do ovog Dana pomirenje i od

ovog Dana pomirenja do (sljedećeg) Dana pomirenja koji će doći za našu

dobrobit. Što se tiče svih njih, mi ih se odričemo. Svi oni su poništeni,

napušteni, ništavni (i drugi brojni izrazi poništenja), te nisu na snazi. Naši

zavjeti više nisu zavjeti, naše zabrane više nisu zabrane, a naše zakletve

više nisu zakletve.'' Kantor i prisutni zatim izgovaraju iz Knjige brojeva (15:26): ,,Neka se oprosti cijelom izraelskom narodu, uključujući sve strance koji žive među njima, jer je nepromišljenost na teret cijeloj zajednici.“ Ovaj se stih smatra sastavnim dijelom recitacije Kol nidrei.

Zatim kantor nastavlja:

,,Oprosti bezakonja ovog naroda, prema Tvojoj obilnoj milosti, kao što si i ovom narodu oprostio otkad su napustili Egipat.“ I tada kantor i svi prisutni tri puta zajedno kažu: ,,Gospodin je rekao: Opraštam ih prema tvojim riječima." (Br: 14:20).

Svitci Tore zatim se vraćaju u Aron hakodeš i počinje večernja služba za Jom kipur.

Drugi karakterističan čin koji radimo na Jom kipur je govorenje ,,viduia“, zajedničko javno priznanje naših pogrešaka i promašaja. Jedna od najizazovnijih i najtežih stvari u životu je priznati pogrešku i zatražiti oprost. Na Jom kipur molimo za osobni i zajednički oprost. Ono što je jedinstveno u židovskoj tradiciji je zajednički način na koji priznajemo svoje pogreške. Vidui (priznanje) pjeva se zajedno. Nadamo se da će nam Njegove riječi, uz našu glazbenu ispovijest i priznanje pomoći i potaknuti nas da se pogledamo iznutra i stvorimo prostor za priznanje i oprost u svom srcu. Neka se u nadolazećoj godini B-žje lice okrene prema nama i neka nas B-g sve blagoslovi!

Ali, sve svoje izbore trebamo učiniti iz ljubavi prema sebi, a ne iz straha, jer je to jedini način da ne naškodimo sami sebi i onima koje volimo. Svi se sjećamo dirljivog romana Ernesta Hemingwaya ,,Kome zvono zvoni“, koji je za naslov i moto svog djela uzeo misao Johna Donna da ,,nijedan čovjek nije otok i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni, jer tebi zvoni“, i zato nemojte ostati kući za predstojeće blagdane, kao i za sva druga buduća događanja u Općini, nego se pridružite i osjetite ljubav, jer smo svi mi jedna velika obitelj, Mišpaha. Talmud traktat Sanhedrin 27b i traktat Šavuot 39a u slobodnom prijevodu kaže da su svi Židovi odgovorni jedan za drugog (,,kol Jisrael arevim ze laze“). Drugim riječima ne možemo uspjeti jedni bez drugih. Proslave blagdana zapravo daju sliku svake zajednice i ukazuju na njenu budućnost. Proslave Pesaha i Roš hašane bi rekle da je manje više sve u redu s našom zajednicom. Članovi se u velikom broju skupe oko stola, u nešto manjem u Sinagogi, ali Jom kipur ukazuje na ozbiljan problem i zato upućujem molbu svima, a posebno muškim članovima da svojim prisustvom u Sinagogi na Jom kipur pokažu da naša Općina ima budućnost.

Ali, tu nije kraj praznicima i našem druženju. Pred nama je serija od tri praznika: Sukot (06.10.), Šemini aceret i Simhat Tora (14. i 15.10).

Sukot je jedan od tri hodočasna blagdana (uz Pesah i Šavuot) kada je u biblijsko vrijeme (do rušenja Hrama) čitav narod Izraela običavao dolaziti u Jeruzalem na proslavu istih. Sukot je sedmodnevni blagdan.

Van Izraela traje 8 dana. Radimo privremenu kolibicu, koja se naziva Suka, gdje jedemo i provodimo vrijeme, gdje ,,stanujemo“, tijekom svih sedam dana, odnosno osam u dijaspori. Također svaki dan u sinagogi se, mašući lulavom, molimo za kišu u nadolazećoj godini. I to ne samo za kišu u

Izraelu, nego molimo za sve narode svijeta, jer prema židovskoj tradiciji Sukot je Dan suda za kišu, tog dana se na ,,Nebeskom sudu“ određuje o količini i rasporedu kiša u čitavom svijetu i za sve narode. I jedna od obaveza koju židovski narod ima za svijet je da moli za kišu. Nekad, dok je još postojao Hram, smo uz molitvu, u njemu na Sukot prinosili i 70 bikova kao žrtvu, po jednog bika za svaki narod svijeta (tradicionalno prema Tori postoji samo 70 naroda). Lulav je snop u koji su povezane 4 vrste biljaka: etrog (vrst citrusa), mirta (3 grančice), vrba (2 grančice), i grana palme. Tokom prvog dana (izvan Izraela prva dva) nije dozvoljena nikakva melaha, stvaralačka aktivnost, slično kao na Šabat, uz izuzetak kuhanja.

Ostali dani Sukota se nazivaju Hol Hamoed, polu praznici, kada je melaha (aktivnost) dozvoljena, ali smanjenog intenziteta. Zadnji dan Sukota se zova Hošana raba. Židovska tradicija kaže da se nebeske presude donose na Roš hašana i da se na Jom kipur pečate, a uručuju na Hošana raba. To je nešto kao zadnji popravni rok u školi. Prema Zoharu, glavnoj knjizi Kabale, Hošana raba je dan kada se sudi svim ostalim narodima svijeta. Na Hošanu Rabu zadnji put govorimo Psalam L'David Hašem Ori (Psalam 27.,,B-g je moje svijetlo“). Psalam je od 1. elula, kad počinje priprema za Roš hašana, dodan našim svakodnevnim molitvama.

Također je običaj noć prije Hošana rabe provesti u učenju Tore. Zadnji dan Sukota je također blagdan. Zove se Šemini aceret, Sabor osmog dana.

Izvan Izraela taj blagdan traje dva dana, i drugi dan se zove Simhat Tora (Radost Tore). To je dan kad završavamo godišnji ciklus čitanja Tore i započinjemo novi. Praznik provodimo plešući po sinogogi, pjevajući i noseći svitke Tore izražavajući našu radost i zahvalnost B-gu na Tori kao našem najvećem bogatstvu.

Tijekom svih sedam dana Sukota mi sjedimo u Suka, jedemo jela od pšenice, učimo Toru i radujemo se. S obzirom da tih dana Suka postaje naš privremeni dom, običaj je da je i lijepo dekoriramo. Prema kabalističkim učenjima, čitavo vrijeme koje provedemo u Suka, B-g je također tamo s nama i možemo osobno osjetiti Njegovu prisutnost (Šehina). Talmud kaže da će u Mesijanskom vremenu svi Židovi boraviti zajedno u jednoj divovskoj Suka. Tako se naglašava židovsko jedinstvo. Možda je to razlog zašto na Sukot uzimamo četiri vrste bilja, etrog, mirtu, vrbu i palmu, i povezujemo ih zajedno u jedan snop i mašemo s njim prema svim stranama svijeta. Na taj način naglašavamo da su svi Židovi dijelovi jedne zajednice i da samo radeći zajedno možemo uspjeti. I zato Vas pozivam da se svi zajedno okupimo u našoj općinskoj Suka, koju će ove godine za nas ukrasiti naša djeca.

Blagdan Sukot komemorira B-žju zaštitu sinova Izraela tijekom 40 godišnjeg lutanja pustinjom. Obilježava se 7 dana i počinje 15. tišrija, 4 dana nakon Jom Kipura. Običaj je da gradnju Suka započnemo odmah nakon završetka Jom Kipura. Ove godine prvi dan Sukota pada u utorak, 07.10., a Erev je u ponedjeljak, 06.10. Tijekom tih 7 dana Tora nam naređuje da moramo boraviti u Suka. Suku gradimo kao privremenu građevinu, strogo nam je zabranjeno izgraditi Suka kao stalnu građevinu.

Krov je napravljen od laganih sirovih materijala, drveta, granja. Kroz granje se moraju vidjeti nebo i zvijezde. Privremenost Suka simbolizira ljudsku prolaznost i lomljivost ljudskog postojanja. Čovjek mora shvatiti da ovisi o B-žjoj zaštiti i providnosti. Osoba mora jesti, piti i živjeti u Suki i dan i noć.

Tih sedam dana postaje naš stalan dom, dok naše kuće potaju privremeni.

Zato Vas pozivam da napravite svoju vlastitu Suka i da uživate u njoj.

Iznesite najljepše posuđe, priredite prekrasna jela, vodite divne razgovore i malo učite Toru, i općenito obogatite svoje iskustvo. Jer to je mjesto gdje ćete čitav tjedan Vi i Vaš Tvorac provesti zajedno. Dani Roš Hašana i Jom Kipura u sebi sadrže potencijal da se promijenimo i počnemo iz početka. Nitko nije osuđen da vječno slijedi određeni put. B-g je svakome dao sposobnost i mogućnost, ako ga sam izabere, da se promijeni. Ljudi često tom procesu prilaze površno ili forme radi, ali naša tradicija naglašava da je prilika dana samo onima koji misle ozbiljno i sve čine čista srca, a blagdani pred nama i dolazak u Općinu i Sinagogu je prvi korak na tom putu i znak da mislimo ozbiljno.

Zato mi je čast sve Vas pozvati u Palmotićevu 16 u srijedu, 01.10. 2025. / 09. tišria 5786. u 19.00 na Kol nidrei i večernju službu za Jom kipur, te učetvrtak, 02.10.2025. / 10. tišria 5786. u 9.00 na jutarnju molitvu za Jom kipur (trebamo minjan), čitanje iz Tore, MAZKIR i Musaf, te u 18.00 sati na popodnevnu službu i čitanje Knjige o Joni, da zajedno probamo izgraditi bolji i slađi svijet, naglašavam SVE, jer židovski su praznici prvenstveno kolektivno transformacijsko iskustvo i najbolje se dožive u porodičnom okruženju. A naša zajednica je jedna velika porodica, Mišpaha i svatko tko izostane osiromašit će sebe, a i sve nas ostale. Ponavljam, Mazkir je na Jomkipur u četvrtak, 02.10. ujutro u 11.00.

ŽELIM SVIMA NAMA SRETNU I SLATKU NOVU GODINU I DA SVI BUDEMO ZAPISANI I ZAPEČAĆENI ZA DOBRO!

ŠANA TOVA UMETUKA! LEŠANA TOVA TIKATEVU VETEHATEMU! G'MAR HATIMA TOVA!

SRETAN SUKOT/HAG SUKOT SAMEAH!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević