B''H

Dragi moji! Šalom Alehem! Mir i blagoslov svima! Puno ljubavi i

zdravlja!

Mjesec svibanj je za nama. Bio je ispunjen brojnim dagađanjima, od kojih je blagdan Šavuota najvažniji od svih. Tora Šavuot povezuje s hodočašćem u Hram u Jeruzalemu i prinošenje prvih plodova (Bikurim), dok ga talmudski mudraci vezuju uz Božju objavu na Sinaju i Davanje Tore židovskom narodu (Matan Tora). Ali, prvenstveno na Davanje Tore.

U ovom tekstu bih želio objasniti na što sve mislimo pod pojmom Tora.

Kada sam tijekom rabinskih studija prvi put došao u Zagreb održao sam nekoliko predavanja. I nekoliko puta sam rekao da ,,Tora kaže to i to...“ ne navodeći mjesto u tekstu Tore gdje to piše. Izgleda da sam zainteresirao barem neke slušatelje, jer su mi par dana kasnije prišli i pitali me gdje to što sam rekao piše u samome tekstu, jer da oni ni nakon nekoliko puta pažljivog iščitavanja teksta nisu našli. Tada sam shvatio da sam zbog boravka u Ješivi i religioznom svijetu napravio klasičnu grešku, jer sam u ne tako religioznom svijetu govorio na način kako se govori u religioznom svijetu, odnosno neke opće pojmove kao što je Tora sam upotrijebio na način samo njima razumljiv. To se možda može usporediti sa situacijom koju imaju liječnici. Oni na jedan način govore međusobno, dok s pacijentima govore na sasvim drugi način. I pretpostavljam da kad bi se doktor obratio pacijentu na način kako govori s drugim doktorom vjerojatno ga ovaj ne bi razumio. Zato da probam objasniti situaciju kadrabin kaže ,,Tora kaže...“ ili ,,Tora drži...“ na što on točno misli.

Riječ ,,Tora", u užem se smislu, odnosi na Mojsijevih pet knjiga, a to suKnjiga postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakon, Knjiga brojeva iPonovljeni zakon. U širem smislu, međutim, riječ Tora uključuje cijeli pisani zakon, ono što na hebrejskom nazivamo TaNaH (akronim od Tora, Nevim, proroci i Ketuvim, spisi) te čitav usmeni zakon, koji čine Mišna, Talmud i Midraši. U najširem smislu, riječ Tora se odnosi na čitavo tijelo židovskih spisa i misli, uključujući i djela komentatora i rabinske responze kroz stoljeća sve do danas. Zato ću sada donijeti skraćeni pregled kroz cjelokupnu židovsku literaturu. Kada vidite količinu toga biti će vam jasnije zašto nas zovu ,,narod knjige“ i razumjeti židovsku opsjednutnost pisanom riječi, iako su Židovi zapravo narod usmene predaje i da nismo imali, kako Kinezi kažu toliko ,,zanimljivu povijest“ (čitaj pogrome, galut, nove pogrome, Holokaust) od čitave literature imali bi zapisanih samo pet knjiga Tore i Jošuu, a sve ostalo uključujući ostale biblijske knjige i Talmud bi se prenosilo usmeno, s koljena na koljeno, a bile bi eventualno zapisane iz praktičnih razloga, a ne iz nužde s ciljem da se sačuvaju za buduće generacije. U ortodoksnim školama djeca (petogodišnjaci) u prvom razredu osnovne škole uče čitavu Toru napamet. Zbog lakšeg načina učenja to se radi na određene melodije. Zato za Toru i kažemo da je Šira (pjesma). U višim razredima uče napamet Mišnu i Gemaru.

Pisani zakon se sastoji od Pet Mojsijevih knjiga. Ako su napisane rukom napergamentu nazivamo ih Sefer Tora i pohranjujemo u Aron hakodešu (Ormaru svetinje), a ako su tiskane kao knjiga nazivamo je Humaš ili Petoknjižje. Prva knjiga Tore zove se Knjiga postanka ili Berešit. Berešitna hebrejskom znači ,,U početku”. Bavi se stvaranjem svijeta; Adamom i Evom; potopom; praocima i pramajkama židovskog naroda, azavršava silaskom Jakova i njegove obitelji u Egipat. Također sadržizapovijed obrezivanja i Božje obećanje Abrahamu da će dobiti zemljuIzraelovu, koja će ostati u vječno nasljeđe njegovim potomcima koji ćeujedno imati veliki i pozitivan utjecaj na cijeli svijet.

Druga knjiga se zove Knjiga izlaska ili Šemot. Šemot, što na hebrejskomznači ,,Imena”, odnosi se na imena Židova koji su u Egipat sišli s Jakovom.Bavi se njihovim izgnanstvom, ropstvom i patnjama; Mojsijevim životomi njegovim početnim proročanstvima; Deset udaraca kojima Bog kažnjavaEgipćane, te oslobođenje i Izlazak židovskog naroda (Jecijat Micrajim).

Također opisuje Božju objavu na brdu Sinaj, gdje židovski narod sklapa Savez (Brit) s B-gom, svjedoče razgovoru B-ga i Mojsija, prima Dvije ploče (Luhot) s Deset zapovijedi, te Pisanu i Usmenu Toru. Donosi i opis događaja sa Zlatnim teletom. Knjiga izlaska završava izgradnjom Šatora sastanka (prijenosnog Hrama) u kojem se nalazio Kovčeg saveza sa pločama zakona.

Treća knjiga naziva se Levitski zakon ili Vajikra. Vajikra znači ,,I pozvao je”. B-g zove Mojsija i detaljno ga obavještava o propisima (micvot) koji se odnose na festivale, o svećenicima (Kohanim) i o službi u Šatoru sastanka. Velik dio židovskog kodeksa morala, etike i dobročinstava pojavljuje se u ovoj knjizi uključujući i poznatu zapovijed ,,Ljubi bližnjega svoga kao sebe” (Levz 19:18). Zato se biblijska kritika u želji da negira ulogu koju židovski narod ima u Božanskom planu uvijek prvo i najžešće obrušava i negira Božansko porijeklo Levitskog zakona. Nasuprot tome, zbog njegove važnosti, židovska djeca u Hederu (židovskoj osnovnoj školi) ,svoje obrazovanje započinju učeći Levitski zakon.

Četvrta knjiga Tore naziva se Knjiga brojeva ili Bamidbar. Bamidbar znači ,,U pustinji”. Ova knjiga detaljno opisuje putovanje, bitke i borbe židovskog naroda tijekom 40 godišnjeg boravka u pustinji nakon Izlaska iz Egipta. Knjiga bilježi popis plemena te diobu zemlje u Izraelu, položaj svakog plemena tijekom putovanja i logorovanja, Korahovu pobunu i događaje oko slanja izviđača u Izrael. Bamidbar završava zauzimanjem istočne obale rijeke Jordan.

Završna, peta knjiga Tore zove se Ponovljeni zakon ili Devarim (,,Riječi”) i donosi Mojsijevo obraćanje židovskom narodu prije njegove smrti, a prije prelaska rijeke Jordan i osvajanja Kanaana. Prošlo je 40 godina i prethodna generacija je umrla u pustinji i sada nova čeka da prijeđe Jordan. Ovaj proročki Mojsijev oproštaj (Mojsijeve riječi) uključuje prijekor, ohrabrenje, upozorenja i proročanstva čitavom židovskom narodu, svim generacijama, od tada pa do kraja svijeta, uključujući i nas danas. U njemu su objašnjene mnoge zapovijedi koje bi se primjenjivale samo u Zemlji Izrael i koje upravljaju interakcijom s drugim narodima, a date su i nove zapovijedi, od kojih se mnoge odnose na sud i pravosudni sustav.

Nakon svog oproštaja, prema našoj tradiciji, Mojsije je napisao 13 primjeraka Tore, svakom plemenu je dao po primjerak, a original je stavio u Kovčeg zavjeta s Pločama zakona kao svjedočanstvo. Jedan od stupova Židovstva i jedan od 13 Rambamovih Principa vjere je da je Tora ,mBožanskog porijekla. Prema Kabali, Tora je preslika Božanskog uma na nivo koji ljudi mogu razumjeti, prilagođena našem umu. Postavlja se ,mpitanje zašto onda u židovskoj tradiciji Toru popularno zovemo Pet Mojsijevih knjiga ili samo Mojsijeva Tora? Gdje je Bog u toj priči? Toru popularno nazivamo Pet Mojsijevih knjiga, jer je B-g, prema našoj tradiciji, direktno i osobno čitav tekst Tore, uključujući i sam njen kraj koji opisuje Mojsijevu smrt i sahranu, diktirao Mojsiju u pero. Zato, iz poštovanja i zahvalnosti Mojsiju za sve što je učinio za nas Toru nazivamo Pet Mojsijevih knjiga, a samoga Mojsija tituliramo Moše Rabenu, Mojsije naš učitelj. Ne zovemo ga ni Mojsije osloboditelj, niti Mojsije veliki vođa,jer u Židovstvu najveću titulu i počast koju jedan čovjek može dati drugome je da ga nazove svojim učiteljem. Čak se u tome ide toliko daleko da u iskazivanju poštovanja učitelj ima prednost pred ocem. Možda je još važnije od toga da je bio Božje pero, a čime je zaslužio da ga čitav jedan narod nazove svojim učiteljem, jer smo preko njega dobili ono što popularno zovemo Usmena Tora, a to su objašnjenja i upute kako da Pisanu Toru živimo, odnosno kako da je provedemo u djelo. Dio uputa za koje talmudski mudraci ne nalaze izvor u Pisanoj Tori nazivamo Halaha leMoše miSinaj, odnosno zakoni koje je Bog direktno dao Mojsiju na Sinaju. Najbolji primjer je način izrade tefilina (molitvenog remenja).

Tora završava opisom Mojsijeve smrti i sahrane. U našoj tradiciji ostaje <zapamćen još, kako ga Tora naziva, najveći od svih proroka i kao najskromniji od svih ljudi.

Drugi dio židovske Biblije su Proroci (Neviim). To je slovo N u riječi TaNaH. Dijelimo ih na rane proroke, kasnije proroke i 12 malih proroka.Rani proroci počinju Knjigom o Jošui (Jehošui). Ona se nastavlja opisom događaja od Mojsijeve smrti, imenovanjem Jošue, Mojsijevog sluge, novim vođom nacije, koji židovski narod treba odvesti u osvajanje Kanaana i stvaranje države Izrael. Priča o bitci kod Jerihona, daljnjem osvajanju i kasnijoj podjeli zemlje Izraelove donosi detaljne izvještaje o ratovima s Kanaancima. Završava Jošuinim pozivom ljudima da ostanu ujedinjeni u svojoj službi B-gu.

Slijedeća knjiga je Knjiga sudaca (Šoftim). Ova knjiga detaljno opisuje ,židovsku povijest koja prati Jošuinu eru do prvih kraljeva. Suci bi ,presuđivali ljudima u pitanjima građanskog i kaznenog prava, židovske prakse te vojnih i političkih poslova. Tema knjige je vječna i naglašava da kad je židovski narod odan Bogu, uživa u spokoju. Kada odbace <zapovijedi i Savez s B-gom kao posljedica slijedi neprijateljski napadnekog od susjednih naroda, židovski poraz i okupacija sve dok se židovski narod ne bi pokajao. Tada bi narod izabrao neku podobnu ličnost da ga povede u borbu protiv okopatora. Dobio bi titulu Šofet (Sudac), te bi kao B-žji sudac istjerao neprijatelja. Među brojnim sucima najpoznatiji su bili Gideon, Samson i Debora.

Knjiga proroka Samuela (Šmuela) je podijeljena u dvije knjige: Samuel I i Samuel II. Samuel je rođen kao odgovor na molitve svoje majke bez djece, Hane, i od svoje mladosti je služio u Šatoru sastanka pod vrhovnim svećenikom Elijem (koji je ujedno bio i posljednji od Sudaca). Samuel je bio jedan od najvećih proroka. Po Božjoj zapovijedi, pomazao je Šaula za prvog kralja Izraela i odabrao Davida kao Šaulovog zamjenika kad ovaj nije izvršio direktnu Božju zapovijed da uništi Amaleka, arhetipskog neprijatelja židovskog naroda. Knjiga opisuje život kralja Davida, najpoznatijeg izraelskog kralja, uključujući njegovo ubijanje Golijata Filistejca; njegov bijeg od kralja Šaula; te pobunu njegova sina Abšaloma. I ratnik i pjesnik, David je postao poznat kao ,,Slatki pjevač Izraela“. Davidovi psalmi, napisani tijekom životnih iskušenja i nevolja, dali su nadu i inspiraciju milijunima ljudi širom svijeta. Potomak kralja Davida, prema našoj tradiciji predodređen je za Mesiju. I knjiga o Kraljevima (Melahim) je podijeljena u dvije: Kraljevi I i Kraljevi II. Sin kralja Davida, Solomon, vladao je Izraelom u vrijeme neusporedivog mira i blagostanja te izgradio Prvi hram u Jeruzalemu. Nakon njegovesmrti Jeroboam predvodi pobunu 10 sjevernih plemena i osniva sjeverno

Kraljevstvo Izrael, dok Rehoboamu (Salomonovom sinu) od originalnog Izraela ostaje južni dio, koji postaje Kraljevina Juda te dva plemena, Juda i Benjamin. Knjiga Kraljeva I i II opisuje povijest nacije i kraljeve koji su vladali s oba kraljevstva do uništenja Prvog hrama i progonstva Židova u Babilon. Kraljevstvo Jude uglavnom su vodili pravedni kraljevi, dok su Kraljevstvo Izraela (koje se sastojalo od deset plemena) vodili gotovo <isključivo zloglasni griješnici. Kao rezultat toga, Kraljevstvo Izraela je uništeno nekoliko generacija prije Judeje, dok je 10 plemena odvedeno uropstvo u nepoznato i do današnjeg dana im se gubi trag. Otuda je misterija o Deset izgubljenih plemena. Ostale glavne teme knjige su proročanstva proroka Elijahua i Eliše, te Elijahuova diskreditacija štovatelja idola Baala na gori Karmel.

Ovime završava period ranih proroka i njihovih knjiga, te počinje period

kasnijih proroka, Isaije, Jeremije i Ezekiela. Prvi među njima, Isaia

(Ješajahu) u svojoj knjizi je detaljno predvidio uništenje Prvog hrama i

odvođenje židovskog naroda u babilonsko ropstvo. Najpoznatiji je po

svojim proročanstvima iskupljenja i utjehe, koja se čitaju kao Haftara

(Dodatna čitanja) u jutarnjoj molitvi na Šabat nakon Tiša B'Ava

(9. ava). Isaijino proročanstvo uključuje i poznati stih koji opisuje

mesijansko vrijeme: ,,Oni će svoje mačeve pretopiti u plugove... a narodi

neće podizati mač protiv drugih naroda i više se neće proučavati ratovi.“

Knjiga proroka Jeremije (Jirmijahu) upozorava na nadolazeće uništenje

Svetog Hrama i bilježi povijest razdoblja koje je dovelo do te tragedije.

Jeremija je bio svjedokom razaranja i opisuje strašnu patnju koja je

uslijedila. Njegova kasnija proročanstva donose utjehu židovskom

narodu u svom progonstvu. Savjetuje im da puste korijene u Babilonu,

ali istovremeno i da se pripreme za njihov povratak u Izrael. Jeremijino

uzdižuće proročanstvo da će se „zvuk radosti i zvuk sreće, glasovi nevjeste

i mladoženje“ ponovo čuti „u gradovima Judinim i na ulicama Jeruzalema“

su dio židovske ceremonije vjenčanja.

Prorok Ezekiel (Jehezkiel) u svojoj knjizi zamjera židovskom narodu

zbog njegovih neuspjeha i upozorio je da će, ako se ne promijene, Hram

biti uništen. Vidio je uništenje Hrama i pridružio se ljudima u njihovom

izgnanstvu u Babilonu. Nudio im je nadu u povratak na Sion i buduće

mesijansko doba. Ezekielova vizija „Božanske kočije“ (Merkava) glavni je

izvor mnogih židovskih mističnih spisa. Njegova se knjiga zatvara opisom

Trećeg hrama koji će biti sagrađen u doba Mesije.

Dvanaest malih knjiga proroka (hebrejski Šneim Asar, aramejski Trei

Asar), su zbirka dvanaest proročkih knjiga sažetih u jednu knjigu.

Također su poznati kao ,,Dvanaestorica“. Nazivaju se ,,malima“ ne zato što

su manje važne, već zato što su njihove knjige kraće duljine u usporedbi

s ,,Velikim prorocima“ (Izaija, Jeremija i Ezekiel). Kronološkim redom

njihovog kanonskog pojavljivanja, oni su: Hošea: Usredotočuje se na Božju

nepokolebljivu ljubav prema nevjernom Izraelu. Joel: Upozorava na ,,Dan

Gospodnji“ i naglašava pokajanje. Amos: Pastir koji je osudio društvenu

nepravdu i lažno štovanje. Obadija: Najkraća knjiga u Starom zavjetu;

proročanstvo protiv naroda Edoma. Jona: Poznata priča o proroku koji

je pobjegao u Taršiš i progutala ga je velika riba. Mihej: Poruka o sudu i

obećanje budućeg Mesije rođenog u Betlehemu. Nahum: Objavljuje pad i

sud asirskog grada Ninive. Habakuk: Dijalog s Bogom u kojem se propituje

zašto zlo ostaje nekažnjeno. Sefanija: Najavljuje nadolazeći sud nad Judom

i narodima, nakon čega slijedi obnova. Hagaj: Potiče narod Jude da obnovi Hram u Jeruzalemu. Zaharija: Sadrži snažne apokaliptične vizije i proročanstva o Mesiji. Malahija: Proziva svećenike i narod na neiscrpne žrtve i nevjernost. On zatvara Knjige proroka pozivom da slijede Toru i proročanstvom o mesijanskim vremenima, kada će se ,,srca roditelja vratiti svojoj djeci, a srca djece njihovim roditeljima“.

Treći dio TaNaHa zove se Spisi (Ketuvim) i počinje Psalmima. To je slovo ,H u riječi TaNaH. Hebrejsko ime psalama, Tehilim, znači ,,hvale“. Odnosi se na sadržaj i svrhu ove knjige. Ovdje David, zajedno s devet drugih autora koji su doprinijeli pojedinačnim psalmima, izražava čitav niz ljudskih emocija i misli koje se odnose na Boga. Kroz poeziju i pjesmu, psalmi hvataju trenutak kada autorova duša slavi Boga u svim povoljnim mi nepovoljnim situacijama. Veliki dio židovske liturgije, glazbe i poezije mtemelji se na psalmima. Leviti su u Svetom hramu pjevali pojedinačne psalme. A i danas psalmi čine središnji dio židovske molitvene knjige m(sidur).

Knjigu mudrosti (Mišlei) napisao je kralj Salomon i sadrži njegova etička i praktična učenja u obliku poslovica ili izreka. Ova knjiga čini osnovu mnogih kasnijih djela etike i poboljšanja karaktera. Knjiga o Jovu (Ijov) pripovijeda priču o patnjama pravednog čovjeka i raznim odgovorima na njegove patnje. Kroz stoljeća ova je knjiga bila izvor uvida u neke od najvažnih filozofskih problema religiozne misli kao što je pitanje patnje pravednika, postojanje zla, Božansku providnost i slobodnu volju te djelovanje Božanske pravde. Sljedećih pet knjiga su Pet svitaka (Hameš Megilot). Prva je Pjesma nad pjesmama (Šir haširim). Mudraci opisuju

Pjesmu nad pjesmama kao najsvetiju od cjelokupne proročke književnosti.

Njezin autor, kralj Salomon, prikazuje ljubav između židovskog naroda i B-ga u obliku poetskog dijaloga muškarca i žene. Opsežni i brojni rabinski komentari objašnjavaju ovo djelo i objašnjavaju dubinu alegorija koje je koristio kralj Salomon. Djelo se čita u sinagogi na Pesah, kada je Bog odredio židovski narod kao svog prvorođenca.

Druga je Knjiga o Rut (Ruth) i govori o moabitskoj ženi, Rut i njezinoj židovskoj svekrvi Naomi, koja je živjela u vrijeme Sudija. Zbog jake gladi, Naomi i njezina obitelj napustile su zemlju Izraela i nastanile se u Moabu. Kad su umrli i njezin suprug i sinovi, Naomi se odlučila vratiti u svoju domovinu, nudeći svojim Moabitskim snahama da se vrate svojim obiteljima. Umjesto toga, jedna od njih, Rut je inzistirala da se pridruži Naomi u njenom povratku u Izrael. Pravi obraćenik na Židovstvo, Rut, se kasnije udala za Boaza, vođu te generacije. Rodila je sina, koji je trebao biti djed kralja Davida. Ona je, dakle, majka kraljevskog roda Davida. Rut je prigrlila Judaizam čuvenom frazom: ,,Kamo god kreneš, ja ću poći ... tvoj narod je moj narod, a tvoj Bog je moj Bog.“ Knjiga se čita u sinagogi na praznik Šavuot, obljetnicu smrti kralja Davida.

Treća Megila je Eiha, Knjiga tužaljki. Prorok Jeremija predvidio je i bio svjedokom uništenja Prvog hrama od strane Babilonaca. U ovoj knjizi on oplakuje razaranje Hrama i Jeruzalema, pustoš Izraela i progonstvo židovskog naroda. Eiha, što znači ,,kako“, tragična je jadikovka koja započinje ovom knjigom i često se ponavlja: ,,Kako sjedi sam grad, koji je bio pun ljudi? Kako je postao poput udovice? On koji je bio sjajan među narodima i princ među pokrajinama, kako je postao vazal?“

Knjiga tužaljki čita se svake godine u sinagogi na Tiša B'Av, kada se žali za uništenjem Svetog Hrama.

Četvrta Megila je Propovjednik (Kohelet). Prema našoj tradiciji Propovjednika je napisao kralj Salomon, koji sebe ovdje naziva Koheletom, sinom Davidovim. U ovoj knjizi autor analizira uzaludnost materijalističkog načina života i ukazuje na frustracije i cinizam onoga koji živi bez duhovne dimenzije. Propovjednik uključuje često citirani odlomak: ,,Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme...“.

Završava stihom koji naviješta ključnu poruku knjige: ,,Boj se B-ga, izvršavaj Njegove zapovijedi, jer je to čovjekova cijela dužnost!“ Propovijednik se čita u sinagogi na praznik Sukota.

Peta i možda najpopularnija megila je Megilat Ester, Esterin svitak, nazvana po kraljici Esteri. Donosi priču koja stoji iza proslave Purima.

Smještena u Šušanu, glavnom gradu Perzije, opisuje Hamanov plan uništenja Židova i čudesan preokret događaja kroz koji su spašeni.

Pokazuje kako je Bog naizgled nepovezani niz ,,slučajnosti“ orkestrirao da bi postigao svoje ciljeve, učeći nas prepoznati Božju ruku u naizgled svjetovnim nepovezanim događajima. Ova knjiga čita se dva puta javno na Purim i govori nam da slavimo festival s ljubavlju i radošću.

Slijedeća je knjiga o Danielu, židovskom mladiću velike mudrosti i ljepote. Zarobljen je i odveden u Babilon, malo prije uništenja Prvog hrama. Bio je osposobljen za slugu kralju, Nabukodonozoru. Tamo je postavio temelje za kontinuitet učenja Tore i Judaizma po kojima je kasnije babilonsko Židovstvo postalo poznato. Danielova knjiga napisana je aramejskim jezikom Babilona. Sadrži čuvenu poruku ,,rukopisa na zidu“, i prikazuje razne neprijatelje židovskog naroda koristeći čuvenu metaforu četiri zvijeri.

Knjige Ezre i Nehemije smatraju se jednom knjigom zbog zajedničkog autora (Ezre) te zajedničke teme - povratak u Izrael iz zatočeništva u Babilonu. Preseljavanje židovskog naroda u Izrael i izgradnja Drugog hrama detaljno su opisani. Ezra je pokrenuo javna čitanja o Tori ponedjeljkom i četvrtkom, uz uobičajena čitanja na Šabat (koja je još uveo Mojsije).

Zadnja knjiga u Tori je Knjiga ljetopisa I i II (Divrei hajamim I i II). Podijeljena je u dva dijela, Divrei Hajamim znači ,,događaji dana.“ U njoj je detaljno prikazana genealogija svih glavnih ličnosti u Bibliji, od Adama do Ezre Pisara. Knjiga ljetopisa je također sažetak židovske povijesti od početka vremena do izgradnje Drugog hrama.

Ovdje završavam s pregledom židovske biblije (TaNaHa). Pregled Usmene Tore kao i rabinskih radova ćemo nastaviti u Hadašonu za srpanj. Sada bih prije ljetnog raspusta i ljetnih vrućina i prije nego se razbježimo kao rakova djeca, želio nas još jednom sakupiti sve zajedno u Općini na Šabatnoj večeri, zadnjoj u ovoj židovskoj 5786. godini te zato ponavljam poziv. Posebna mi je čast pozvati nas sve na Šabatnu večeru koja će se održati Klubu općine u petak, 26.06. s početkom u 18.30. Prije samog Kiduša i Šabatne večere okupiti ćemo se u 18.00 u Sinagogi na Kabalat Šabatu i Arvitu (Dočeku Šabata i večernjoj molitvi). Jedva čekam da nas sve opet vidim zajedno u Općini!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević