B’’H

Dragi prijatelji, šalom Alehem, Mir s Vama! I puno zdravlja!

Hanuka je, kao i Purim, jedan od rabinskih blagdana, te nema iste stvari kao biblijski blagdani (Kiduš, hale, blagdansku večeru), nego ima svoje specifičnosti (paljenje svijeća, govorenje blagoslova, pjevanje pjesme Maoz Cur, jedenje krafni, fritula, igranje dreidla, darivanje djece novcem ili čokoladom u obliku dukata). Znači ne trebamo ni vino, ni kruh i sol, nego svjećice, šibice, krafne, dreidl (sevivon/zvrk), te sitan novac ili male čokoladice kao žetone. Prethodnih godina u tekstovima u Hadašonu smo veći naglasak stavljali na duhovnu i povijesnu stranu Hanuke, dok ćemo ovaj put obratiti pažnju na praktičnu stranu ovog blagdana. Tako da bih ovaj tekst mogao nasloviti nešto kao ,,upute za paljenje Hanuka svjećica“.

Blagdan Hanuke počinje 25 .dana židovskog mjeseca kisleva i traje osam dana do 02. ili 03.teveta ovisno koliko dana (29 ili 30) broji mjesec kislev te godine. Ove godine prvi dan Hanuke pada u ponedjeljak, 29. studenoga 2021./ 25. kisleva 5782., a zadnji, osmi dan pada u ponedjeljak, 6. prosinca 2021./ 2. teveta 5782., što znači da prvu svijeću palimo u nedjelju, na Erev Hanuku, 28. studenoga 2021./24. kisleva 5782., a zadnju, osmu, u nedjelju, 5. studenoga 2021./1. teveta 5782. Prema slovu zakona micva je upaliti svaki dan samo jednu svijeću po kući (danas po domaćinstvu) i prvenstveno je pali muškarac, otac obitelji, a ne žena, jer paljenje Hanuka svijeće je jedina micva (zapovijed) koja se istovremeno odnosi na kuću i domaćina. Hanuka svijeće se apsolutno ne bi smjele paliti na trgovima, jer to nije u duhu ovog blagdana, a i suprotno je židovskim vjerskim propisima. Žena, domaćica, pali svijeće za Šabat i blagdane, jer je njihova intencija da daju svjetlost prema unutra, dok muškarac pali Hanuka svijeće, jer je njihov cilj emitirati svjetlo prema vani. Zato se i mjesto postavljanja svijeća za Šabat i blagdane razlikuju, od mjesta za hanukiju.

Svijeće za Šabat i blagdane se stavljaju na mjesto gdje će najbolje bacati svijetlo na cijelu blagovaonu i ostali prostor gdje uglavnom boravimo tijekom Šabata i blagdana. Hanukija bi se trebala postaviti ispred ulaza u kuću na suprotnu stranu od mezuze. To je bio dodatni argument talmudskim mudracima da propišu da muškarac mora paliti Hanuka svijeće (uljanice). S obzirom da se hanukija postavljala nisko ispred kuće na ulici, rabini su smatrali da bi pognut položaj tijela prilikom paljenja iste bio ponižavajući za ženu. Ali, nije ostalo samo na jednoj svijeći dnevno, nego je zbog želje za uljepšavanjem te zapovijedi (hidur micva) ideja evoluirala u paljenje po jedne svjećice više svaki dan (Hilel: osoba u svom životu svaki dan treba duhovno rasti i sazrijevati). Tako je nastao poseban svijećnjak, koji je nazvan hanukija i koji ima devet svijeća, od kojih osam mora biti na istom nivou, a deveta mora biti na neki način odvojena. Ta se svjećica naziva šamaš (pomoćna), jer služi da s njom upalimo ostale. Tijekom vremena u aškenaškoj tradiciji se razvio običaj da svaki član domaćinstva pali svoju vlastitu Hanukiju, a u sefardskoj da se pali jedna Hanukija za cijelu obitelj.

Micva je upotrijebiti hanukije s maslinovim uljem, jer obznanjujemo ,,čudo ulja”, ali je sasvim u redu upotrijebiti i obične svijeće. U oba slučaja trebamo paziti da količina ulja ili veličina svijeća budu dovoljne za minimum od 30 minuta gorenja.

Svijeće najranije palimo u sumrak (ove godine u 16.15) ili kad padne mrak (u 16.48), ali u kući najbolje ih je paliti kad se skupi cijela obitelj. To doprinosi obiteljskoj atmosferi i povećava micvu ,,objavljivanja čuda”(pirsumei nes). Svijeće se mogu upaliti i kasno u noć, sve dok su ukućani budni. U petak na Erev Šabat Hanuka svijeće moramo upaliti prije Šabatnih, tako da ove godine prije 15.54 prvo palimo Hanuka svijeće, a zatim Šabatne., U subotu uvečer poslije završetka Šabata (ove godine poslije 17.02). Najbolje mjesto za paljenje Hanukije je ispred ulaznih vrata kuće, na lijevoj strani (mezuza je na desnoj strani i tako smo okruženi micvama). I to je običaj u Izraelu. U Europi se g razvio običaj paljenja Hanukije u prozoru koji gleda na ulicu, a u slučaju opasnosti, može i unutar stana na komodi ili stolu.

Nakon paljenja svijeća Hanukiju ne smijemo micati dok svijeće ne izgore. Nakon 30 min svijeće se mogu i ugasiti (osim na Šabat), jer time smo ispunili micvu ,,objavljivanja čuda”. U Općini ćemo paliti svijeće u sinagogi u 16.30. Također ćemo jesti sufganijot, pjevati Maoz Cur i igrati dreidl.

Redoslijed aktivnosti prilikom paljenja Hanuka svijeća je slijedeći: uvijek prvo stavljamo šamaš, a zatim Hanuka svijeće za određeni dan.

Tako na Erev Hanuka, u nedjelju uvečer, 28. studenoga 2021. prvo stavljamo šamaš, pa prvu svijeću na desnu stranu hanukije u odnosu na onog tko je pali. Zatim palimo šamaš, te govorimo blagoslove (prvu noć sva 3 blagoslova, ostalih noći samo prva dva). Mogu se izgovoriti i na hrvatskom.

Nakon govorenja blagoslova šamašom palimo svijeću za prvi dan i šamaš vraćamo na njegovo mjesto. Tijekom paljenja Hanuka svijeća ne pokrivamo oči kao kod paljenja Šabatnih svijeća. To je jedan način paljenja. Drugi način je u slučaju da ne možemo pomaknuti šamaš. Tada šibicom prenesemo plamen sa šamaša na Hanuka svijeće.

Ostale dane dodajemo po jednu svijeću više za svaki dan. Smjer stavljanja i paljenja svijeća na Hanukiji je sijedeći: Svijeće stavljamo od desne strane hanukije prema lijevoj strani, a palimo ih uvijek od lijeve strane prema desnoj. Smjer se određuje u odnosu na onoga tko pali svijeće, znači misli se na njegovu desnu i lijevu stranu.

Svaki dan je isti redoslijed:

1. Prvo stavimo šamaš, zatim Hanuka svijeće s desne strane prema lijevoj.

2. Upalimo šamaš, kažemo blagoslove, te šamašom upalimo svijeće.

3. Prvo palimo krajnju lijevu svijeću, pa zatim ostale s lijeve prema desnoj strani. Tako uvijek prvo palimo svijeću za taj dan.

Blagoslovi koje govorimo prije paljenja Hanuka svijeća su:

1. Baruh Ata Adonaj, Elohenu, Meleh haolam ašer kidešanu bemicvotav

vecivanu lehadlik ner šel Hanuka!

Blagoslovljen Ti, Gospode, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio

svojim zapovijedima i naredio nam paljenje svijeća za Hanuku.

2. Baruh Ata Adonaj, Elohenu, Meleh haolam šeasa nisim laavotenu bajamim hahem bazman haze! Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si učinio čuda za naše očeve, u one dane u ovo vrijeme.

Sljedeći (treći) blagoslov govori se samo prve noći prije paljenja prve svijeće:

3. Baruh Ata Adonaj, Elohenu, Meleh haolam šehehejanu vekijemanu vehigijanu lazman haze!

Blagoslovljen Ti, Gospode, B-že naš, Kralju svijeta, koji si nas poživio i održao, i koji si nas doveo do ovog trenutka.

Nakon paljenja svijeća pjevamo tradicionalnu pjesmu Maoz Cur (Moćna stijeno), jedemo sufganijot (krafnr, fritule) te igramo dreidl (sevivon, zvrk) s djecom. Na YouTube mogu se naći razne melodije Maoz Cura. Djeca međusobno ili s roditeljima igraju dreidel. Riječ dreidel vuče porijeklo iz jidiša, hebrejski naziv je sevivon. To je četverostrani zvrk, kojem je sa svake strane ispisano po jedno hebrejsko slovo: nun (נ ,(gimel (ג ,(hej (ה (i šin (ש .(Slova zajedno predstavljaju hebrejsku frazu ,,Nes gadol haja šam".

Ova fraza znači ,,Veliko čudo dogodilo se tamo (u Izraelu)". Kako je u vrijeme grčke okupacije djeci bilo zabranjeno učenje Tore, učili bi sakriveni u pećinama. Ako bi naišla patrola, djeca bi sakrila spise, izvadila dreidel i počeli igrati. Igrajući se danas s našom djecom ili međusobno, sjećamo se i iskazujemo poštovanje toj hrabroj djeci. U Izraelu igramo s Dreidelom (sevivonom) koji umjesto hebrejskog slova šin ima slovo pe (פ ,( jer kaže ,,Nes gadol haja po” (,,Veliko čudo dogodilo se ovdje (u Izraelu)”). Bez obzira na to što piše na vašem dreidlu, samo se opustite i zaigrajte. Igra je jako jednostavna. Broj osoba nije ograničen. Svaki igrač na početku dobije jednak broj čokoladica ili bombona te svaki kao ulog u sredinu stavi po jednu čokoladicu. Svaki put kad ste na redu zavrtite zvrk. Zavisno od toga na kojem se slovu dreidl zaustavi ili dobivamo ili dajemo novi ulog. Ako se zaustavi na slovu ,,nun”, igrač ne dobiva ništa. Ako je na ,,gimelu”, igrač dobiva sve iz uloga, a ako slovo ,,hej” dobiva pola uloga (a ako je u ulogu neparan broj čokoladica, tada igrač uzima pola plus jedan). Slovo ,,šin” označava da igrač mora dodati još jednu čokoladicu u igru. Ako više nemate bombona, ili ispadate iz igre ili možete zamoliti suigrače za pozajmicu.

Pobjednik je igrač koji osvoji sve. Mogu se kupiti čokoladice u obliku novca, izgledaju kao dukati. Običaj je također da se djeci kao poklon daju manje sume novca (Hanuka gelt), što Hanuku čini najdražim blagdanom.

Budući da Hanuka slavi ,,čudo ulja” tijekom blagdana se tradicionalno jede hrana pržena na ulju, kao: latkes (palačinke od krumpira i luka pržene u ulju te poslužene s umakom od jabuka), sufganijot (krafne, fritule, a može i falafel), blintzes (tanke palačinke omotane oko slatkog nadjeva od sira i zatim pržene u ulju), kugel (slatki ili slani puding od krumpira ili rezanaca od jaja). Nema propisane Hanuka večere, tako da za večeru možemo jesti što nas je volja. Možemo je i preskočiti. Ali ako želimo večerati nešto s okusom Hanuke na internetu se može naći puno recepata.Hanuka komplet sa svjećicama, kao i list s blagoslovima, uputama te tekstom pjesme Maoz Cur možete dobiti u Općini. Očito je da rabinski praznici (Purim i Hanuka) nisu esencijalni u našoj sposobnosti da egzistiramo kao Židovi, jer da jesu, tada bi nam bili dani Torom. Sama činjenica da nisu Tora praznici, nego su rabinski, znači da smo mogli živjeti kao Židovi i bez tih praznika i kao što znamo stotinama godinama smo živjeli i funkcionirali kao Židovi ne poznavajući ni Purim ni Hanuku. Ni kraljevi David i Solomon, kao ni proroci Izaija, Jeremija i Jezekiel nisu ih imali. Što mislimo kad kažemo da su ti praznici esencijalni za naše preživljavanje kao Židova? Za našu egzistenciju kao Židova? Očigledno je da svaki od tih praznika predstavlja promjenu u našem korpusu. Da bi bili u stanju preživjeti nove opasnosti koje su nastale morali smo steći nove, dodatne karakteristike i sposobnosti s kojima smo se mogli suočiti s novim opasnostima koje su nam se ispriječile. Zato dođite po svoj komplet, kupite krafne ili fritula, zaigrajte dreidl i tako unesite nešto židovsko u svoj dom. Ohrabrujem Vas da ove godine i sami upalite Hanuka svijeće u svojim kućama. Unesite nešto židovsko u svoje živote i život svojih ukućana, par svijeća i nekoliko krafni može učiniti veliku promjenu. Kao inspiraciju i poticaj ispričat ću Vam jedan događaj vezan uz paljenje Hanuka svijeća u Bergen-Belsenu, jednom od najužasnijih nacističkih logora. I u tim užasnim uvjetima dobar dio Židova je držao micvot, ali o tome neki drugi put. Prve noći Hanuke dogodio se neobičan događaj. Velika grupa Židova se okupila oko Rebea iz Bluzheva, koji je upalio prvu Hanuka svijeću. Nakon što je Rebe izgovorio blagoslove za paljenje, jedan od prisutnih mu se obratio pitanjem da s obzirom na jezive uvjete u kojima se momentalno nalaze, on bi najradije da Rebe nije uopće upalio svijeću, ali sada kad ju je već upalio, kako uopće može zahvaliti B-gu ,,što ih je poživio i održao i doveo do tog trenutka“ (blagoslov Šehehejanu)? Kad su stotine tisuća Židova mučeni i dnevno ih umire na tisuće, zašto zahvaljivati svemogućem B-gu što ih je održao na životu do tog trenutka? I Rebe mu odgovori da je i on sam sebi svakodnevno postavljao to pitanje, i da je napokon te večeri pronašao odgovor na to pitanje koje ga je mučilo toliko dugo. Jer ako i u uvjetima u kojima se oni nalaze, još uvijek moguće da se toliki veliki broj Židova usprkos opasnosti po vlastiti život okupi sa željom da vidi svjetlo Hanuka svijeća, tada zaista s punim pravom trebamo izgovoriti blagoslov Šehehejanu, jer usprkos svemu još uvijek postoje takvi Židovi. Ova istinita priča je ujedno i najava skorašnje Šoaakademije. Kao što smo rekli, Hanuka se slavi paljenjem jedne svijeće prve noći, dvije druge noći i tako dalje, sve dok osme konačno na Hanukiji ne gore svih osam svijeća. U najtamnije doba godine svjetlo Hanuke donosi poruku nade potlačenima i potištenima, poruku svjetla koje pobjeđuje tamu, poruku da čak i malo svjetla razgrće mnogo mraka. Uvijek imajmo na umu da mrak zapravo ne postoji, da je mrak samo odsustvo svjetla i zato je glavni zadatak židovskog naroda biti svjetlo svim narodima svijeta. Hanuka se nastavlja i u prosincu, pa ćete o eventualnoj Hanuka zabavi biti obaviješteni u sljedećem Hadašonu.

Svim članovima naše Općine, kao i svim Židovima u Hrvatskoj, kao i njihovim obiteljima te prijateljima želim Sretnu Hanuku tradicionalni pozdravom:

HANUKA SAMEAH/ SRETNA HANUKA/FREILIH HANUKA

Vaš rabin Luciano Moše Prelević