O nama
200 godina
Ustanove i institucije
Virtualna šetnja
Baština
Povijest
Kalendar
Tiskovine
Ostalo
Arhiva
Korisni linkovi
Zanimljivosti iz Izraela
DV Mirjam Weiller
Iz naše kuhinje
Socijalna skrb
Makabi Zagreb
Šoa Akademija
Sigurnosna pravila
Židovski muzej u Zagrebu
Galerija
 
home > Novosti
30.3.2015
Iz rabinova pera

Ususret Pesahu

Dragi prijatelji,

Purim je za nama i naša tradicija nas uči da 30 dana prije Pesaha počinjemo pripreme za Pesah, kako osobne tako i društvene. Neka ovaj tekst posluži kao uvod i podsjetnik.

U židovstvu mi ne obilježavamo niti komemoriramo događaje. Da bi neki događaj postao praznik mora biti transformacijsko iskustvo potrebno da funkcioniramo kao Židovi, bilo kao pojedinci ili kao narod. Biblijski praznici (Pesah, Šavuot, Sukot, Roš Hašana, Jom Kipur) su neophodno potrebni za naše formiranje kao Židova, i kao pojedinaca i kao naroda. Rabinski praznici (Purim, Hanuka) su odgovor na nove uvjete života i potrebom za dodatnim transformacijskim iskustvima. Ali praznik bez kojeg sve to ne bi bilo moguće je Pesah. Pesah nije tek jedan od naših blagdana. On je stožerni blagdan oko kojeg se sve drugo okreće. U Kidušu (posvećenju) Šabata, kao i svakog drugog Jom Tova (blagdana) kažemo da je taj dan ,,sjećanje na Izlazak iz Egipta“. Dva puta dnevno u Š'ma Israel i na druge brojne načine se podsjećamo na događaj koji je donio rođenje Židovskog naroda. I B-g se Židovskom narodu u prvoj od 10 Zapovijedi predstavlja kao onaj tko nas je izveo iz Egipta, kuće ropstva.Čak i Matan Tora (davanje Tore), kao i kasniji ulazak u Erec Israel može se sagledati kao dio procesa Izlaska, dodajući njegovom već velikom značaju i centralnoj ulozi koju Pesah ima u židovskom životu. Čak i prije izlaska iz Egipta, B-g je naredio Mošeu i Aronu da formiraju novi židovski kalendar, koji će nam dati novi fokus u našem spiritualnom životu. Stvaranje kalendara, kombinacija (lunarnog i solarnog) je bila prva zapovijed dana Židovskom narodu. Mi posvećujemo mjesec Nisan kao prvi mjesec židovskog kalendara po kojem određujemo sve naše blagdane, dok godine brojimo od 1.Tišrija i Stvaranja prvog čovjeka Adama. To nam omogućava da ostanemo povezani s ostatkom svijeta, ali i istovremeno prihvaćajući našu izdvojenost, jedinstvenu sudbinu kao narod, s jedne strane izdvojen od ostalih naroda zbog posebnog zadatka, i istovremeno zbog tog istog zadatka povezan s cijelim svijetom i svim narodima kao nijedan drugi narod. Kalendar nas podsjeća na to, dok Pesah slavi jedinstvenost židovskog naroda. I na svakoj generaciji je da učini sve da bude dostojna toga.
Proslavom Pesaha mi ne obilježavamo uspomenu na događaje (napuštanje Egipta) od prije 3500 godina, nego prolazimo kroz transformacijsko iskustvo postizanja slobode, iskustvo kroz koje su naši praoci prvi prošli i dali nam trajno tu karakternu osobinu. Što je bila sloboda koju su oni stekli? Je li to bila sloboda da se čini što se hoće? Mi Židovi razumijemo da je definicija slobode sasvim nešto drugo. Značenje slobode ne znači da možeš činiti što hoćeš već je značenje slobode da si odgovoran za ono što si izabrao učiniti, za posljedice svojih djela. Rob nije odgovoran, jer netko drugi odlučuje u njegovo ime, dok je slobodan čovjek onaj koji donosi odluke i koji je odgovoran za posljedice svojih odluka. Biranje između kave i čaja ne ulazi u definiciju biranja, nego preferiranja i samim tim apsolutno je beznačajno. Sloboda je odgovornost prihvaćanja posljedica svog izbora. To je židovska definicija slobode, jer ako ne postoje posljedice tvog izbora tada nisi ni iskusio slobodu. Biti slobodan znači da ti sam odlučuješ o svojoj budućnosti, o svijetu u kojem želiš živjeti i zato svatko od nas mora sjesti, razmisliti i procijeniti, mora stvoriti sistem vrijednosti, formirati kriterije, da bi znao što želi, u kojem pravcu želi ići i koje stvari želi postići u životu. From razlikuje dva koncpeta slobode, prvi je ,,sloboda od“, koja je sama sebi svrha i cilj, i ,,sloboda za nešto“, u kojoj postoji cilj i smisao. Sloboda sama po sebi ne može biti kraj ili cilj, nego samo sredstvo za postizanje cilja, a to je ostvarivanje odnosa s B-gom kao svojim Tvorcem. Osnovno je pitanje kamo želiš usmjeriti svoj život, a ako si slobodan čovjek tada usmjeravaš svojim izborom, a ne pasivnim postojanjem. Nažalost većina ljudi odustaje od slobode, jer to znači odgovornost. I zato je Pesah najvažnije transformacijsko iskustvo za sva vremena, jer bez iskustva Pesaha ništa ne bi bilo moguće.
Zato je Pesah i prvi blagdan u židovskoj vjerskoj godini, koja počinje prvog Nisana, i zato Pesah smatramo rođendanom židovskog naroda. Šavuot nije moguć bez Pesaha, jer B-g se mogao objaviti samo slobodnim ljudima i ponuditi im Toru na Sinaju. Zato su talmudski mudraci kreirali Seder kao transformacijski proces u 15 koraka na putu ka slobodi, a sam Pesah su nazvali ,,vrijeme naše slobode“ (,,Zman herutenu“).
Najvažnija aktivnost prije samog blagdana Pesaha je uklanjanje i uništenje hameca (kvasnog) iz naših domova. Kroz 8 dana ne smijemo posjedovati niti jesti ništa što je hamec. Hamec možemo ukloniti iz svojih kuća ili ako se radi o većim količinama možemo ga prodati ne-Židovu. Na oglasnu ploču ću izvjesiti listu za one koji žele prodati hamec. Potrebno je napisati svoje ime, adresu, popis stvari koje prodajete, kao i cijenu (prodaja je stvarna). Nakon Pesaha ja ću ih otkupiti i stvari će se vratiti u vaše vlasništvo. Popis stvari koje su hamec ili sadrže hamec će također biti izvješen (najčešći su: brašno, tjestenina, pivo, wiskey).
Prije nekoliko godina se u Izraelu vodila diskusija uoči izglasavanja Zakona o zabrani javnog izlaganja proizvoda koji sadrže hamec u cilju prodaje tokom Pesaha. Cilj tog Zakona nije bilo povlađivanje religioznima, jer ne postoji zabrana viđenja hameca u tuđem vlasništvu, niti prisila nad sekularnima, jer prema statistici većina židovskog stanovništva Izraela tokom svih sedam dana Pesaha ne konzumira hamec. Radije, Zakon o hamecu je trebao poslužiti kao podsjetnik Židovima u Izraelu da pripadaju narodu s veoma dugom poviješću, specifičnim običajima koji ih razlikuju od svih ostalih naroda svijeta, te posebnim odnosom prema zemlji u kojoj žive. Mnogi sekularni Izraelci su došli do spoznaje da samo jačanje nacionalnog identiteta je ključ za opstanak Izraela i da simboli koji potiču iz religiozne prakse kao: zabrana uzgajanja svinja, zabrana prometovanja na Šabat ili zatvaranje restorana na Tiša B'Av igraju veliku ulogu u formiranju židovskog identiteta. Prilikom rasprave o Zakonu o hamecu čak se i Tzipi Livni zalagala za njegovo uvođenje govoreći da baš zato što nije religiozna osoba želi u Tel Avivu zadržati nešto što će javno simbolizirati blagdan Pesaha, jer određeni simboli imaju edukacijsku snagu.
Važan aspekt palestinske strategije u borbi protiv Izraela je stalno umanjivanje i negiranje veze Židova s Izraelom, kako povijesno tako i geografski. Zato je Arafat tokom mirovnih pregovora u Camp Davidu pokušavao dobiti od izraelske strane priznanje da je Hramska gora puno važnija Palestincima nego Židovima. Na taj način je želio prekinuti vezu između Židova i njihove povijesti i prava da žive u Izraelu. Selah Temari, palestinski parlamentarac, donosi u svojim memoarima zanimljivu priču. Tokom služenja zatvorske kazne u izraelskom zatvoru zbog sigurnosnih razloga, došao je do zaključka da je Izrael suviše jak da bi bio uništen i zaključio je da Palestinci trebaju odustati od terorizma i naći neke nove načine. Čak je počeo proučavati židovsku povijest da bi našao razloge našeg preživljavanja usprkos svih tisućgodišnjih nedaća i progona. I tada je jedne noći kroz rešetke svoje ćelije ugledao stražara Židova kako jede kruh i s čuđenjem ga upitao kako to da jede kruh, zar ne zna da je Pesah. I čuvar mu je s prezirom odgovorio da zar zaista očekuje da on neće jesti kruh zbog nečeg što se dogodilo prije 3300 godina. I Temari je napisao da je ta noć bila prelomni moment u njegovom životu. Do jutra je došao do zaključka ne samo da Palestinci mogu otjerati Židove i pobijediti Izrael, nego je dobio sigurnost da će u tome i uspjeti, jer kad narod izgubi osjećaj i vezu sa svojom prošlošću i zemljom je narod koji može biti pobijeđen.
Ove godine Pesah slavimo od 04. do 11. travnja (15 do 22. Nisana), dakle osam dana. Prva dva i posljedna dva dana su praznici (Jom Tovim), a četiri srednja su polublagdani (Hol Hamoed). Prve dvije večeri priređujemo Seder večeru. Pesah je obiteljski praznik, a Seder večera je prvenstveno prilika za prijenos židovske tradicije od djeda na unuka. Zato ohrabrujem sve da probaju napraviti Seder u svojim kućama, ako ne već ove godine, onda jedne od slijedećih. Pružit ćemo vam svu potrebnu pomoć. Kako je naša Općina jedna velika obitelj, a sebe doživljavam kao osobu zaduženu za prijenos tradicije, a i fizički sve više sličim na djeda, pozivam vas da se svi zajedno okupimo na tradicionalnoj Seder večeri u našem Klubu. Nisam upoznat s jelovnikom, ali na osnovu dosadašnjeg iskustva, znam da će biti ukusno i obilno.
Naglašavam da s obzirom da ne živimo u Izraelu, prisustvo na obje Seder večere je obavezno. Kriva riječ,ne radi se o obavezi nego o zadovoljstvu i prilici za konstruktivno druženje. Zato me veseli pozvati vas da mi se pridružite na oba Sedera.

Ujedno koristim priliku razbiti jednu zabludu. Tokom osam dana Pesaha (sedam u Izraelu) ne jedemo kruh, ali nemamo obavezu jesti maces. Maces se mora jesti samo na Seder večeri, jer je to jedan od 15 koraka ka slobodi, a sam maces od ,,kruha bijede, koji su naši očevi jeli u sužanjstvu“ postaje simbol slobode. Osim macesa, jedemo i gorke trave (maror), umočene u haroset, te afikoman, dodatnu porciju macesa, koja se jede kao desert u spomen na Pashalnu žrtvu i cijelo vrijeme se našoj djeci priča o Izlasku iz Egipta (Hagada). Pijemo 4 čaše vina i jedemo drugu simboličnu hranu, te radimo stvari koje komemoriraju i naše ropstvo u Egiptu kao i naše oslobođenje ove noći.
Mnogi me (se) pitaju zašto je važno biti dio Sedera? Jer samo osoba koja ima vezu sa svojom prošlošću, svojim narodom i svojim korijenima može biti slobodna i samo slobodna osoba ima snagu djelovati na korist čitavog čovječanstva. Seder završavamo molitvom (izjavom) da ćemo slijedeće godine biti u Jeruzalemu. Spoznaja da još imamo problema i nevolja nas ne sprječava od zahvaljivanju B-gu za Njegovu milost u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, za Njegova obećanja, kako ona ispunjena, tako i ona još ne ispunjena.
Pesah, kao i ostali naši blagdani, označavaju jedinstvo naroda Izraela, posebnost našeg odnosa s B-gom i našu predanost Tori i Micvot.
Iako danas više nismo fizički robovi i dalje robujemo raznim stvarima. Zato svima čestitam Pesah sa željom da se oslobodimo svega što nas sputava i sprječava u ostvarivanju naših potencijala, jer jednog dana, kako nas uči naša tradicija, kad navršimo 120 godina i nađemo se pred Nebeskim sucem, nećemo biti suđeni zato što nismo postali kao Moše Rabenu, (Mojsije, naš učitelj) nego zato što nismo ispunili sve svoje potencijale i što nismo postali ono što smo mogli postati.

Hag HaPesah Sameah
Luciano Moše Prelević,
gl. rabin u RH

  • travanj - lipanj 2018.
  • siječanj - ožujak 2018.
  • 2017. godina
  • 2016. godina
  • 2015. godina
  • 2014. godina
  • 2013. godina
  • 2012. godina
  • 2011. godina
  • 2010. godina
  • 2009. godina
  • 2008. godina
  • 2007. godina
  • 2006. godina
  • 2005. godina
     


  •  
    Copyright © 2004 Židovska općina Zagreb Sva prava pridržana.