O nama
200 godina
Ustanove i institucije
Virtualna šetnja
Baština
Povijest
Kalendar
Tiskovine
Ostalo
Arhiva
Korisni linkovi
Zanimljivosti iz Izraela
DV Mirjam Weiller
Iz naše kuhinje
Socijalna skrb
Makabi Zagreb
Šoa Akademija
Sigurnosna pravila
Galerija
 
home

Baština











GLOSAR

Aron hakodeš (sveta arka): ormar u kojem se u sinagogi čuvaju svici Tore, kao što su se u pokretnom pustinjskom svetištu u Zavjetnom kovčegu čuvale Ploče Zakona. U najstarijim sinagogama aron hakodeš je prenosiva škrinja, kasnije se ustaljuje na istočnom kraju sinagoge, a od 16. st. dobiva estetski i arhitektonski okvir. Najsvetiji je dio sinagoge. Simbol je Zavjetnog kovčega i Svetinje nad svetinjama (debira) jeruzalemskog hrama. Zastire se parohetom.

Aškenaz: prema Bibliji, Postanak 10, Noin potomak, prema Jeremiji 51,27 zemlja na gornjem Eufratu; u srednjem vijeku naziv za Njemačku, a u kronikama orijentalnih općina za Nijemce. Do 14. st. naziv za Židove, emigrante iz Njemačke, ali i iz Francuske, Engleske i sjeverne Italije. Polazeći od pokreta haside aškenaz na prijelomu iz 12. u 13. st. razvili vlastitu tradiciju, ritual i jezik, jidiš. Početkom 19. st. aškenazi čine 90% svih Židova u svijetu.

Besamim: posuda za mirisne trave koju u ruci drži otac obitelji u obredu havdala, kada ispraća šabat ili blagdan. Najčešće ima oblik kule sa zastavicama, ali i drugih predmeta. Izrađuje se od drva, kosti i metala, najčešće od srebra i ima rupice da iz njega može strujati miris.

B'rit mila: obrezivanje, obred u kojem se muškom djetetu osmi dan poslije
rođenja otkloni prepucij. Tom obredu služi poseban inventar: nož, štipaljka, posudica za sterilizirajući prah, tanjur, posuda za čuvanje prepucija, jastuk na kojem se dijete nosi, koji su umjetnički oblikovani.

Hanukija: osmodijelna svjetiljka ili svijećnjak koji se rabi za blagdan Hanuku kojom se slavi oslobođenje Jeruzalema u 3. st. pr. n. e. od grčkih osvajača i ponovno posvećenje Hrama. Tijekom osam dana pali se na hanukiji svijeća po svijeća. Deveta svijeća, tzv. šamaš (sluga) služi da se njenim plamenom pale ostale svijeće. Hanukija se javlja u različitim oblicima, često u obliku menore kada se namjenjuje sinagogi. Za kućnu uporabu izrađuje se u najrazličitim oblicima od keramike, kamena i porculana, s biljnim i životinjskim ornamentom te mnogim židovskim simbolima. Sefardske hanukije su viseće, a aškenaske stojeće.

Hevra kadiša (aram. sveto društvo). Vjersko humanitarno društvo unutar općine, koje se brine za bolesnike, putnike namjernike, napose obred ukapanja pokojnika. Sve usluge za siromašne članove općine su besplatne.

Hupa: svadbeni baldahin, ispod kojega se obavlja svadbeni obred. Izrađuje se od baršuna ili svile i bogato je ukrašen ornamentima i prigodnim natpisima. Razapinje se na četiri drvena štapa.

Jad: ruka s ispruženim prstom - kazalo - koje se rabi u čitanju Tore, budući da se redovi ne smiju dodirivati prstima. Obično se izrađuje od srebra, drveta ili bjelokosti i umjetnički je obrađen.

Jahin i Boaz: dva brončana stupa ispred jeruzalemskog Hrama. Iz biblijskih navoda ne razabiru se stvarni izgled stupova i njihovih kapitela, veličina i točno mjesto. Svijest o njihovu visokom simboličnom značenju zasniva se na imenima ugraviranim u stupove koja se ne mogu točno odgonetnuti, ali upućuju na snagu i moć, što se tumači kao božansko utemeljenje Hrama i vjere postojanošću i snagom. Kapiteli u obliku nara upućuju na plodnost, što se tumači kao duhovna plodnost - na ulazu u svetište i stjecište božanskih sila. Bronca, sveta kovina, simbol je saveza između neba i zemlje i postojanosti tog saveza. Kao simboli Hrama Jahin i Boaz javljaju se u oblikovanju pročelja sinagoga, arona hakodeša i u opremi Tore.

Kadiš (aram. svet, svetinja): pisana molitva, posebno molitva koju se kazuje za pokojnicima. Kehila (hebr. zajednica, općina). U starim pisanim dokumentima obično kehila kedoša - sveta općina, sveta zajednica. Jedina organizirana zajednica Židova u dijaspori. I u najgorim je uvjetima znala sačuvati automoniju. Svojim institucijama pokriva sva područja života i sve potrebe članova.

Kerubin (množ. kerubim) Pripadnici višeg reda anđeoske hijerarhije, između prijestolja i sefarim. (Uz njih postoje i hajot, ofanim, erelim; imenovani su samo Mihael i Gabriel.) Bliskost s Bogom označuje ih množinom znanja, izljevom mudrosti. U napucima za gradnju Zavjetnog kovčega Svetog šatora (prenosivog pustinjskog svetišta) Jahve kaže Mojsiju da od zlata iskuje dva kerubina koji će činiti jedinstvo s kovčegom i čuvati ga uzdignutih krila i licem prema licu. Kerubim su bili postavljeni uza Zavjetni kovčeg i u debiru (Svjetinji nad svetinjama) Salomonova hrama.

Keter Tora: kruna koja se stavlja na Toru tako da obuhvati dva vrška štapova oko kojih je omotan svitak. Prema tradiciji kruna Tore je iznad svih kraljevskih kruna. Izrađuje se najčešće od srebra, pomno je umjetnički oblikovana i urešena raznovrsnim ornamentima, često ima zvončiće. Aškenaski oblik krune ima kalotu, a sefardski visok obruč te sadrži par natikača, rimonim.

Kiduš: naziv obreda blagoslivljanja vina u sinagogi i domovima u predvečerje šabata i blagdana - kos haberaha. Njime u kući počinje večera a u sinagogi završava služba božja. Posebne čaše za taj obred javljaju se kao tip s nožicom ili bez nje, s ravnim dnom.

Kipa (kapel, kepele, keperle, jarmulka, kepela, la kapika): okrugla kapica koju muškarci nose za zatiljku. Nekad se nosila cijeloga dana, danas se nosi prigodom obreda i u prilikama kada se zorno i simbolički želi naznačiti židovski identitet. Kipa se izrađuje od pliša ili svile, urešava se srebrnim ili zlatnim vezom, ponajčešće je crna, ali javlja se i u ljubičastoj, modroj, smeđoj i crvenoj boji, a u novije vrijeme u ostalim bojama, pa i raznobojna, s različitim uzorcima i natpisima.

Kohen (hebr. svećenik): pripadnik plemena Levi, iz loze Arona, Mojsijeva brata. Kohanim su jedini smjeli prinositi žrtve i obavljati obrede u doba jeuzalemskog Hrama. »esto prezime u dijaspori.

Maca (hebr. beskvasni kruh), u množini macot, u govornom jeziku maces. Mijesi se u tankim pločicama i jede u doba Pesaha, kada se za osam dana zabranjuje svako jelo pripremljeno s kvascem ili proizvod kiselog vrenja.

Magen David: Davidov štit (pogrešno zvan Davidova zvijezda) ili Salomonov pečat šestokraka je zvijezda sačinjena od dva istostranična ukrštena trokuta. U biblijsko doba čest je dekorativni motiv. Od 16. st. postaje pretežnim simbolom židovskog identiteta. Sadrži mesijansku težnju i zaziva Davidovo kraljevstvo. U cionizmu postaje simbolom nacionalnog pokreta, od 1949. službenim znakom Države Izrael.

Mahzor (hebr. kruženje, obrtanje): iskonski znači godišnji krug, zodijak. U sefardskoj tradiciji ime za molitvenik za cijelu godinu, a u aškenaskoj zbirka molitvi za pojedine blagdane.

Meil: navlaka za svitak Tore od skupocjene tkanine, različitog kroja, od svile, brokata ili baršuna, s dva proreza u gornjem dijelu kroz koje se uvlače vrhovi drški oko kojih je omotan svitak Tore. U sefardskim i orijentalnim sinagogama je od drva u obliku kazete, oslikan ili s kožnim ukrasima, ponekad s metalnom oplatom. Meil od tkanine izvezen je zlatnom ili srebrnom žicom, s ornamentalnom dekoracijom ili simboličnim likovima, kao što su kruna Tore s dva lava sa strane, Ploče Zakona, magen David i ruke svećenika, a sadrže i zapis donatora.

Menora: svjećnjak sa sedam krakova, pripada obrednim predmetima Svetog šatora - pustinjskog prenosivog svetišta i Drugog jeruzalemskog hrama (520. pr. n. e. do 70. n. e.). Simbolizira duh Božji i Toru, što se izjednačuje sa Hrama simbolizira židovski narod i najčešći je simbol u židovskoj umjetnosti. U antičkoj sepulkralnoj umjetnosti upaljena simbolizira vječni život; u srednjovjekovnoj iluminaciji Treći hram mesijanskog razdoblja, odnosno doziva Mesiju. Od baroka čest je motiv u opremi Tore. Godine 1948. postaje službenim amblemom Države Izrael.

Megila: svitak, obično na koži, kasnije na papiru. Megolit se nazivaju knjige - Pjesma nad pjesmama, Ruta, Tužaljke, Propovjednik i Estera. Kada se javlja bez druge oznake misli se na Knjigu o Esteri, koja se čita za Purim. Pjesma nad pjesmama čita se na šabat u tjednu Pesaha, Ruta za Šavout, Propovjednik na šabat Sukota, a Tužaljka na 9. av. Megila se pohranjuje u valjkastoj spremnici i ovija oko šipke za okretanje kojom se svitak izvlači i uvlači. Ukrašavaju se i svitak i spremnica.

Parohet: zavjesa od skupocjene, bogato izvezene tkanine na aronu hakodešu. Simbolizira zavjesu pustinjskog svetišta i veo ispred Svetinje nad svetinjama jeruzalemskog Hrama. Izrađuje se od baršuna, pliša, svile, satena ili brokata i ukrašava zlatnim resama, vrpcama, rojtama, ponekad biserima i poludragim kamenjem. Zlatnim ili srebrnim nitima izvezuju se florealni motivi, ali i najvažniji simboli sakralnog kulta, najčešće Ploče Zakona, Jahin i Boaz, par lavova, te obredni inventar jeruzalemskog hrama, potom natpisi s imenima donatora, sinagoge kojoj je parohet darovan, godina izrade, te blagoslovi ili citati psalama. U novijih paroheta (kraj 19. i 20. st.) natpisi su na jeziku sredina. U sinagogi parohet je najveći i najraskošniji dekorativni predmet.
Pesah (aram. pasha): proljetni blagdan beskvasnog kruha, kada se slavi izlazak Židova iz Egipta pod vodstvom Mojsija.

Rimonim (množ. od rimon): par metalnih natikača u obliku nara za vrhove drvenih drški oko kojih je namotan svitak Tore. Narovi su simbol plodnosti izraelske zemlje i naroda. S vremenom su zbog obilja ukrasa i zvončića izgubili iskonski oblik i uglavnom sliče kulama.

Seder: (hebr. red): obiteljska večera prve dvije večeri blagdana Pesaha, nazvana tako zbog ustaljena reda obreda i simboličnih radnji.

Sefard: hebr. ime za Španjolsku, potom za Židove koji su živjeli u Španjolskoj i Portugalu prije protjerivanja 1492. odnosno 1496., potom i za one u jugoistočnoj Europi, sjevernoj Africi, Aziji, ali i Holandiji, Engleskoj, sjeverozapadnoj Njemačkoj i Americi. Održavaju tradiciju babilonijskog židovstva i do kraja 15. st daju važan doprinos razvoju europskog židovstva, a Europi prenose arapsku znanost i grčku filozofiju. Od aškenaza se razlikuju vlastitim govorom, ladinom ili džudeo-espanjol, i shvaćanjem vjerskih zakonskih propisa i odredbi (halaha) na temelju samosvojnog tumačenja Babilonijskog talmuda.

Sidur: molitvenik za obične, radne dane.

Šabat: subota, sedmi dan u tjednu, dan potpunog odmora kada je zabranjen svaki rad.

Šofar: ovnujski ili kozji rog u koji se puše u sinagogi pri obredima u doba velikih blagdana: Roš hašana - nova godina i Jom kipur, dan pomirbe, otkupa grijeha.

Talit: ogrtač, na jidišu tales. Molitveni ogrtač od bijelog platna s crnim, prije plavim prugama i resama (cicit) na četiri ugla. Dio oko vrata - atara - izvezen je zlatnim ili srebrnim nitima. Ogrće se od glave do ispod koljena za molitve u sinagogi, a i ujutro u kući. Početkom 20. stoljeća reformirane sinagoge uvele su običaj da se talit složi kao šal i stavlja samo oko vrata. Može poslužiti i kao hupa, svadbeni baldahin.

Tanah: pojam za Hebrejsku bibliju; sastoji se od Petoknjižja, - Tore - i dvije kasnije kanoske knjige: Proroci i Spisi. Tanah - Ta Na Kn - skraćenica je prema: Tora, Nev'im, Ketuvim; naziva se i Svetim spisima - Kitvei ha-Tas: metalna ukrasna ploča, štit Tore, o koju je ovješen lančićem. Simbol je tradicionalnog štita s 12 kamenova (12 plemena izraelskih), koji je nosio veliki svećenik jeruzalemskog Hrama. Izrađuje se obično od srebra i sadrži bogat ornamentalni ures i sakralne simbole. Najčešći su motivi kruna Tore s dva propeta lava s jedne i druge strane, Ploče Zakona, Jahin i Boaz. Obično ima male otvore u koje se ubacuje pločica s nazivom blagdana, kada se iz odgovarajuće Tore čita određen ulomak. (Sinagoge posjeduju više Tora, za čitanje subotom i za različite blagdane.)

Tora: zapisani Zakon, Pentateuh; sadrži pet knjiga Mojsijevih: Berešit (Postanak), Šemot (Izlazak), Vajikra (Levitski zakonik), Bemidbar (Brojevi) i Devarim (Ponovljeni Zakon). Sinomin za Sveto pismo, Bibliju. Temeljni je židovski religijski zakon. Dijelovi Tore čitali su se u Hramu i sinagogama. Tradicionalno se rukom prepisuje na ukrašeni svitak pergameta namotan na dva lijepo oblikovana štapa s drškama, često opremljenim ornamentom ili natpisima. U sinagogi pohranjuje se u aronu hakodešu. Oprema Tore sadrži: mapu, široku traku od platna svile ili baršuna koja drži svitak da se ne odmota dok je u aronu hakodešu; meil, navlaku za Toru; tas, štit Tore, koji se ovjesi o nju; jad, kazalo za čitanje Tore, koje se također ovjesi o nju; rimonim, par natikača koji se nataknu na vrške drški oko kojih je omotana Tora, te keter, krunu, koja se stavlja na Toru. Ako joj je kalota otvorena, nosi i rimonim.






 
Copyright © 2004 Židovska općina Zagreb Sva prava pridržana.